Nakon što je Izrael 13. lipnja započeo jedanaestodnevnu zračnu kampanju protiv Irana, a Sjedinjene Države devet dana kasnije rasporedile strateške bombardere i nuklearne napadačke podmornice usmjerene na iranske nuklearne objekte, stanje iranskih sustava protuzračne obrane našlo se pod sve većom kritikom. Više iranskih i stranih proradikalnih izvora brzo je okrivilo Rusiju zbog nedostatka isporuke naprednih dugometražnih sustava protuzračne obrane, posebice sustava S-400 koji trenutačno čini okosnicu ruskog naoružanja. Bivši zamjenik predsjednika iranskog parlamenta Ali Motahari bio je jedan od glasova koji su iznosili takve kritike, tvrdeći da je Rusija sustave isporučila iranskom protivniku Turskoj, ponudila Saudijskoj Arabiji, ali ih odbila isporučiti Iranu zbog navodne potrebe Moskve da održi dobre odnose s Izraelom. On je, s više izvora kritizirao stanje strateškog partnerstva između dviju zemalja, sugerirajući da su ruske akcije bile daleko od uzajamnih, posebno imajući u vidu da je Iran pružio ogromnu potporu i prijenos tehnologije kako bi opremio zemlju znatnim kapacitetima za bespilotnu ratnu tehnologiju u ratu s Ukrajinom, piše Military Watch.
Povijest divergentnog odnosa
Kad je Iran tijekom 1990-ih i 2000-tih kontinuirano pokazivao interes za nabavkom prethodnika sustava S-400, odnosno dugometražnih sustava protuzračne obrane S-300PMU-1 ili S-300PMU-2, to mu je stalno odbijano. Iako je 2007. godine potpisan ugovor za prvi od ta dva sustava, Rusija se povukla 2009. godine, navodno pod pritiskom Zapada i Izraela. To je bio ključni čimbenik koji je potaknuo Iran na razvoj sličnih sustava domaće proizvodnje, iako je kasnije, od 2017. godine, ipak nabavio sustav S-300PMU-2. Ipak, nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma, Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja, 2015. godine, te kako su ruske i iranske snage kasnije te godine počele zajednički ratovati protiv turskih, zapadnih i izraelskih islamističkih militanata u Siriji, Moskva je dosljedno pokazivala spremnost za isporuku naprednih sustava protuzračne obrane, uključujući i S-400.
Ruski državni izvori iz 2019. godine više su puta jasno istaknuli spremnost zemlje da isporuči sustav S-400 Iranu, nakon što su iranski izvori, poput tajnika Iranskog Vrhovnog nacionalnog sigurnosnog vijeća Alija Shamkhanija, izrazili interes za nabavkom naprednog stranog naoružanja radi jačanja obrane zemlje. Te godine ruski službeni izvori opovrgnuli su tvrdnje različitih zapadnih izvora da je Moskva odbila isporučiti S-400, nazivajući ih lažnim vijestima, navodeći da Iran nije pokazao interes za taj sustav te da Rusija stoga nije bila u poziciji za prodaju.
Kasnije, u siječnju 2020., ruski zakonodavci zagovarali su pružanje S-400 sustava Iranu, pri čemu je vođa Ruske liberalno-demokratske stranke nakon ubojstva najvišeg iranskog generala Qasema Soleimanija izrazio mišljenje da Moskva treba “ponuditi Iranu sporazum o vojnoj suradnji i hitno prodati najsuvremenije oružje kako nitko ne bi usudio baciti išta prema Iranu.” Izrazio je uvjerenje da će S-400, a možda čak i novi sustav S-500, moći “zatvoriti cijelo nebo iznad Irana.” Iran je godinu ranije nabavio ruski radar Rezonans-NE, koji pruža mogućnost otkrivanja na vrlo velikim udaljenostima, uključujući ciljeve poput stealth zrakoplova, piše Military Watch.
Domaća proizvodnja
Iranski dužnosnici su potom više puta isticali da iranske oružane snage nemaju veliku potrebu za sustavom S-400, pri čemu je ministar obrane brigadir general Mohammad Reza Ashtiani u ožujku 2023. odbacio izvještaje o planiranoj nabavci, navodeći da je Iran već samodostatan u proizvodnji opreme za protuzračnu obranu. Posebno je istaknuo sposobnosti domaćeg sustava Bavar 373. Bavar 373 tada je činio okosnicu iranskog sustava protuzračne obrane u trenutku kada su Izraelci započeli neprijateljstva.
