Državni inspektorat zaustavio je radove na hidrocentrali na vrelu Une. Bila je riječ o nejpojmljivu pothvatu - kolosalnoj devastaciji jednog od pet najdubljih riječnih vrela u svijetu, uz zamjetno kršenje propisa i tihu podršku vlasti - a sve to radi bagatelne, šibicarske koristi. Riječ je o elektrani od 160 KW, pogonu koji se kategorizira kao mali proizvođač struje (ispod su još samo mikroelektrane), pa je pogodan tek za opskrbu privatnih posjeda, male industrije ili lokalne zajednice. Usporedbe radi, samo desetak kilometara zračne linije na jug instalirana je vjetroelektrana Bruvno koja ima kapacitet 54 MW!
Umjetnoj inteligenciji obratili smo se za pomoć s pitanjem postoje li hidrocentrale na izvorima rijeka i gdje. Prvi odgovor je bio: “Na Balkanu”. Na potpitanje “gdje još”, dobili smo odgovor: “Osim Balkana, amazonske prašume i Alpa, hidroelektrane na ekološki osjetljivim područjima grade se i u drugim dijelovima svijeta: na Himalaji (Indija i Nepal), u Africi (Etiopija, Kongo), a u Sjevernoj Americi i Kanadi postoji nekoliko elektrana na rijekama koje prolaze kroz zaštićena područja, ali one su izgrađene u davna vremena. Danas Amerika ima stroge ekološke propise”. Ni u davnini Amerika, dakle, nije radila elektrane na vrelima, kauboji su ih gradili samo u donjem toku rijeke.
Imamo mi propise i zakone - ali ih ne poštujemo. U cijeloj je ovoj priči bilo nešto zagonetno i mračno. Čim je počeo prosvjed mještana Donje Suvaje, priču su počeli pratiti brojni mediji jer je bila kao izmišljena za crne kronike, pothvat nalik na rušenje spomenika u Palmiri koje su izveli isilovci. Hrvatska televizija je, međutim, znakovito šutjela. Vlada se oglasila nekim jedva čujnim stavom, prema kojemu “nije baš sve ispoštovano, ali mi smo nemoćni”, da bi ministar Branko Bačić rekao kako radovi idu dalje - vola se ubija zbog kile mesa. HRT se oglušivala koliko god je mogla. No na vrelo Une došli su Darko Rundek, Mile Kekin i Rade Šerbedžija, oglasili su se svi regionalni mediji, međunarodne organizacije za zaštitu prirode, mještani Bihaća i mnogi drugi, pa je Plenković vidio da je vrag odnio šalu i da će u povijesti ostati upamćen kao devastator vrela Une. Stvar je potom zaustavljena abruptnom reakcijom Inspektorata.
Dva investitora su čudni, tajanstveni likovi, i to ovoj priči dodatno daje na mistici. Investitor, Splićanin Saša Svalina, bavi se svim i svačim - od trgovine zlatom do energetike, a njegov partner, Josip Heit, luksuzna je verzija Delboya.
“Poduzetnik i milijunaš potpuno nepoznat hrvatskoj javnosti, a u Rumunjskoj zvijezda tabloida i vlasnik vjerojatno najskupljeg automobila u državi. Sve češće se spominje i u kontekstu brojnih piramidalnih shema koje organizira već godinama”, otkrio je N1.
Ima li se na umu da su neke dozvole za hidrocentralu izdane u vrijeme kad je Gračacom vladala partnerica Josipe Rimac, osuđena na zatvorsku kaznu zbog mita, mnoge stvari postaju jasnije, ali jedno pitanje i dalje visi u zraku - zašto je vlast tako dugo čekala? Tko im je davao pokriće i zašto?
