U Hrvatskoj, kao i ostatku Europske unije, nedovoljna procijepljenost stanovništva dovodi građane u opasnost. Regije poput Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije gdje je procijepljenost djece samo 65 posto žrtvuju 'imunitet krda'.
Imunitet krda je pojam koji opisuje vrstu indirektne zaštite od infektivnih bolesti koja se pojavljuje kada je veliki postotak populacije imun na infekciju (a to se postiže imunizacijom tj. najčešće cijepljenjem), i time 'pruža zaštitu' onima koji nisu imuni.
U populaciji gdje je velik broj imun, sprječava se lanac infekcije, a time se i usporava ili potpuno blokira širenje bolesti. Što je veći broj građana imun, manje su šanse da oni koji nisu imunizirani, ili nisu razvili imunitet, budu u izloženi zaraženoj osobi.
U čak 14 europskih zemalja tijekom samo prva dva mjeseca 2017. zabilježeno je više od 1500 slučajeva ospica zbog sve većeg broja necijepljenih osoba, uključujući i Hrvatsku.
U travnju 2017. godine Hrvatska liječnička komora i Hrvatski zavod za javno zdravstvo donijeli su "Deklaraciju o važnosti cijepljenja" u kojoj, između ostalog, stoji: 'Cijepljenje je jedno od najvećih medicinskih dostignuća modernog doba, koje je spasilo više ljudskih života od bilo koje druge medicinske intervencije u povijesti medicine.
Konvencijom o pravima djeteta Hrvatska se obvezala na priznavanje djetetovog prava na uživanje najviše moguće razine zdravlja, uključujući preventivnu zdravstvenu zaštitu. Odluka o cijepljenju djece nije i ne može biti isključivo pravo roditelja. Pravo djeteta na zdravlje je iznad prava roditelja na izbor.'
Na svojim stranicama Svjetska zdravstvena organizacija i američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti aktivirali su se više nego ikada kako bi 'skepticima' dokazali koliko je procijepljivanje stanovništva od vitalne važnosti.
U SAD-u su gotovi svi dobivali ospice prije no što se cijepilo, i stotine su umirale svake godine. Danas većina liječnika nije nikada niti vidjela slučaj ospica. Više od 15.000 Amerikanaca umrlo je, stoji na stranicama, 1921. godine od difterije, prije cijepiva. Samo dva slučaja difterije zabilježena su između 2004. i 2014., a rubeola je pak između 1964. i 1965. zarazila 12.5 milijuna Amerikanaca, ubila 2.000 beba i uzrokovala 11.000 spontanih pobačaja. Od 2012. godine, zabilježeno je 15 slučajeva rubeole.Podsjećaju i kako su cijepljenjem uspješno iskorijenjene velike boginje, čiji je posljednji slučaj zabilježen 1977. godine u Somaliji.
Tako je pedesetih harala i dječja paraliza (polio), bolest koja uzrokuje paralizu nogu, ruku i sustava za disanje. Godine 1952. zarazilo se 58.ooo djece, 21.269 je paralizirana, a 3.145 je umrlo. Samo tri godine kasnije Jonas Salk razvio je cijepivo koje je omogućilo da se broj oboljelih 'spusti' na stotinjak godišnje tijekom devedesetih, a sada i manje.
Oni koji su se liječili i preživjeli dječju paralizu tijekom boravka u bolnici često su sate i dane provodili u 'željeznim plućima', stroju koji nalikuje na podmornicu u koju smjestite cijelo tijelo, samo glava viri van, a negativni tlak u 'podmornici' diše za vas kada vaša uništena pluća i dijafragma više ne mogu.
Osam mjeseci života u takvoj je spravi provela i glumica Mia Farrow koja je imala dovoljno sreće da se, osim bolova u zglobovima, potpuno oporavila. Američki je novinar prošle godine posjetio troje Amerikanaca koji nisu bili te sreće i cijeli su život proveli na 'umjetnom disanju'.
Martha Lillard u svojem aparatu spava, a preko dana uz pomoć prijenosnog aparata može si 'priuštiti' nekoliko sati izvan 'podmornice'. Kaže kako je starinski golemi žuti aparat zaista postao dio nje, a najviše ju je, kaže, uplašila priča o ženi u Teksasu koja je preminula kada joj je kuća nakon oluje ostala bez struje pa nije mogla pokretati 'pluća'. Užasava ju da neki svoju djecu ne žele cijepiti protiv opake bolesti.
- Da je moja mama tada mogla doći do cijepiva, bili bi prvi u redu, sigurna sam. Ljudi se ne sjećaju što je bilo pedesetih. Nepregledne sobe oduzete djece u golemim aparatima, čiji životi ovise o nekoliko medicinskih sestara koje nadgledaju ta 'pluća'. Kada bi prestali disati nismo mogli reći niti riječ nego smo coktali jezicima, pa ako nas vidi - znači da ćemo živjeti - kaže Lillard.
S njome se slaže i 70-godišnji Paul Alexander koji svaki trenutak svakog dana i noći provodi u 'podmornici', nakon što se razbolio kao dječak. Usprkos tome Alexander je završio pravo, piše memoare i kaže da je 'u životu proživio više nego većina, ali da je njegova priča teške, i ne bi je poželio nikome.'
- Podmornica je dio mene. Osjetim kako vibrira ako je netko takne, ili ako krene 'štekati' da se mora popraviti - kaže Teksašanin kojem je najveći problem održavanje starudije koja mu omogućava da diše. Djelove se više ne može kupiti, a serviseri ne postoje. Kada se 'podmornica' počela kvariti Alexander je svoj vapaj objavio i preko društvenih mreža, svjestan da ubrzo može umrijeti. Na kraju mu je pomogao sugrađanin koji ga je vidio na facebooku, inžinjer koji mu je gotovo iz temelja 'renovirao' aparat.
A o problemu necijepljenja je zastupnica u Europskom parlamentu, Dubravka Šuica, već nekoliko puta upozorila Europsku komisiju.
- Necijepljena djeca povećavaju osjetljivost i narušavaju imunitet ukupne populacije. Također, time se povećava mogućnost da ponovno dođe do širenja i cirkulacije virusa koji su do sada bili neutralizirani, čemu svjedočimo posljednjih godina u više europskih zemalja. S obzirom na to da se diljem Europske unije povećava taj negativan trend, što zadire u sferu javnog zdravlja, ali i međunarodne, a posebno regionalne i nacionalne sigurnosti država članica, na koji način Komisija planira pomoći državama članicama oko informiranja stanovništva o bitnosti cijepljenja djece - napisala je Šuica i pozvala roditelje u Hrvatskoj da odu do svojeg liječnika i informiraju se o potencijalnim posljedicama necijepljenja.
