Abu Omara nije bilo briga ni za nadolazeći Sudnji dan, ni za učenje o "pravom islamu", a bogme ni pridruživanje pokretu što će promijeniti svijet nije ga previše zanimalo. Godina je bila 2013., a njemu je trebao novac i oružje za borbu protiv režima Bašara al-Assada.
Te godine je Abu Omar napustio redove Slobodne sirijske vojske i pridružio se Islamskoj državi. Nije očekivao luđačku brutalnost ISIL-a kojom su jednako častili žene i djecu kao i zarobljene vojnike suprotnih strana. Nije očekivao ni bezgraničnu paranoju zbog infiltracije stranih agenata.
Upravo zbog te paranoje Abu Omar završio je u brutalnom ISIL-ovom zatvoru zajedno s prijateljem iz djetinjstva Abu Zuhairom pod optužbama da obojica špijuniraju za američku vojsku. Abu Omar tvrdi da su optužbe lažne, ali obojica su bili zatočeni i svakodnevno mučeni.
Abu Omarovi problemi počeli su kada je sudjelovao u napadima na pustinjski grad Palmiru. "U Tadmuru, neki Marokanac ili Tunižanin ubio je bašarove vojnike u zgardi. Zatim je izveo žene i djecu ubijenih vojnika i sve ih pogubio. Počeo sam vikati na njega. Jako me potreslo to što sam vidio, čak ni režim ne bi uradio ništa takvo", ispričao je Abu Omar za Daily Beast.
"Islamska država ima špijune posvuda i oni daju informacije svojim nadređenima i siguran sam da su saznali što sam govorio o događajima u Tadmuru", uvjeren je Abu Omar. Jedne noći došli su maskirani muškarci i rekli mu da ga prebacuju na frontu u Raqqu. Pitao ih je zašto dolaze usred noći, ali nisu mu odgovorili. Rekli su mu da isprazni oružje i skine jaknu sa streljivom. On se usprotivio tome, ali maskirani stranci su ga primirili govoreći da su oni naoružani i da ih nitko neće napasti.
Nakon što je sjeo u njihov automobil, stavili su mu lisice i odvezli ga u u tamnicu nekoliko metara ispod zemlje. Čovjeka kojeg su ranije mučili ostavili su toj tamnici, naizgled kako bi prestrašili Abu Omara. "Leđa su mu bila sva krvava. Vikao sam na čuvare da ne predstavljaju islam, da su ubojice", priča Abu Omar.
Iste noći su ga odveli u drugu prostoriju kako bi mu prijetili mučenjem. Tada su mu samo rekli da će ga dočekati ista sudbina kao i neimenovanog muškarca kojeg je sreo u tamnici.
Idućeg dana su ga odveli na ispitivanje. Vikali su da je on američki špijun i da postavlja čipove za navođenje napada iz zraka. Takve optužbe dosta su česte na ISIL-ovom teritoriju, a osobe optužene za postavljanje GPS lokatora za navođenje zračnih napada mogu biti ubijene na licu mjesta.
Njegovog prijatelja Abu Zuhaira su također uhvatili i mučili nekoliko dana ranije. Doveli su ga u istu prostoriju i Abu Omar se prisjeća kako njegov najbolji prijatelj nije zvučao nimalo smisleno i da je bilo očito kako su ga pretukli.
Dvadeset dana su ga držali u zatvoru i samo mu prijetili mučenjem. Dvadeset i prvog dana su ga počeli tući po dva sata svaki dan. Gore od svega bilo je mučenje Abu Zuhaira. "Toliko su ga mučili da je govorio da će priznati sve što žele. Htjeli su da prizna postavljanje GPS lokatora pa je rekao da će ih voditi gdje ih je postavio." Naravno da Abu Zuhair nije imao pojma o čipovima, ali je svejedno pristao voditi ISIL-ovce samo kako bi ga barem na par sati prestali tući.
Mjesec dana nakon uhićenja, dvojica prijatelja prebačena su u Raqqu u glavni zatvor Islamske države ispod gradskog stadiona. Isprva su bili zatočeni s drugim zatvorenicima, njih do pedeset u istoj prostoriji. Većina zatvorenika bili su pripadnici ISIL-a optuženi za pokušaje dezerterstva.
Nakon nekog vremena Abu Omar je stavljen u posebnu ćeliju, ruku su mu privezali za strop i bio je prisiljen tako stajati šest dana. S jedne strane mu je susjed bio Rus, a s druge strane je bio jedan Jordanac. S Jordancem, Khatebom al-Urdunijem, uspio je razgovarati i čak se sprijateljiti. Khateb je čak jedanaest dana bio privezan za strop ćelije, noge su mu bile upaljene do pupka, cijelo tijelo bilo mu je napuhnuto.
Ispitivanja su počela opet, a Abu Zuhair je bio u sve lošijem stanju. Pitali su ga je li priznao samo zato što su ga mučili. Kad je rekao da je to točno, počeli su ga opet tući zato što je lagao.
Tri mjeseca je Abu Omar proveo u zatvoru u Raqqi, ali nakon što nisu našli dovoljno dokaza da ga osude, pustili su ga uz ispriku zbog neugodnosti. Nedugo nakon toga, do njega je došla snimka Abu Zuhairova smaknuća. Tada je odlučio da je vrijeme za odlazak iz Islamske države.
Uspio je prevesti svoju ženu i dvoje djece u Tursku, ali je rekao da nikad više neće ratovati. "Slobodna sirijska vojska me pitala želim li ratovati s njima. Rekao sam im ne", završava svoju priču Abu Omar.
