U Turskoj je uoči vojnog puča na djelu već bio jedan drugi puč, puzajući, onaj Erdoganov, navodi Guardian u komentaru. U Turskoj su slomljeni i posljednji džepovi otpora pučista lojalnim dijelovima vojske. Na poziv predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana njegovi pristaše, ne i građani skloni opozicijskim strankama, okupljaju se i izvikuju: "Bog je velik!", što je u Turskoj, nominalno još uvijek sekularnoj državi, do prije koju godinu bilo nezamislivo. I opozicija i Zapad plus Rusija pokušaj puča su osudili, no sada su svi bez iznimke jako zabrinuti zbog nečeg drugog.
Erdogan je zatvorio zračnu vojnu bazu Incirlik iz koje avioni SAD-a kreću u svoje udare na ISIL u Siriji. I to usred izrazito bitne ofenzive kurdskih snaga na grad Manbij koji drži ISIL na sjeveru Turske. Kurdi grad drže u tijesnom okruženju i, ukoliko bi ga zauzeli, s obzirom da samo malo jugozapadno Sirijska vojska u okruženju drži istočni dio Aleppa, zauzimanje Manbija značilo bi konačno opkoljavanje cijelog teritorija pod kontrolom ISIL-a.
Ukoliko se blokada hitno ne skine, bit će to snažan vjetar u leđa posrnulom ISIL-u koji gubi i u Siriji i u Iraku. Bivši američki mornarički časnik Christopher Harmer iz Instituta za ratne studije za Guardian je rekao da smatra da je Erdoganova blokada Amerikanaca u bazi Incirlik pritisak na SAD da Erdoganovim vlastima izruči Fethullaha Gülena.
Riječ je o konzervativnom islamističkom političaru koji je do 2013. usko surađivao s Erdoganom, sve dok Erdogan nije krenuo u juriš na osvajanje apsolutističkih ovlasti u Turskoj. Gülen je u tom trenutku postao disident i morao je pobjeći u SAD kako bi spasio živu glavu. Erdogan je upravo Gülena optužio da je organizirao pokušaj vojnog udara.
Optužba je besmislena jer se Gülen oduvijek borio protiv strogo sekularnog karaktera Turske, a što su pučisti u svom, prilično amaterskom puču, tražili. Gülen je, pak, nekolicini Zapadnih novinara u intervjuu nakon toga rekao da ga ne bi čudilo da je Erdogan zapravo fingirao ili isprovocirao pokušaj puča kako bi mu to bio povod na konačni napad na posljednja uporišta njegovih političkih neprijatelja.
Ono što se u prvim trenucima činilo kao teorija zavjere, u nedjelju već djeluje malo drugačije. Jedna od prvih stvari koje je Erdogan izjavio kad je postalo dovoljno sigurno da s ljetovanja sleti na aerodrom Atatürk u Istanbulu bilo je: "Ovaj ustanak, ovaj pokret je poput Božeg dara. Ovime se otvara prilika da napokon pročistimo vojsku!"
Vojska mu je oduvijek bila trn u oku kao najtvrđe i jedno od posljednjih utočišta sekularne, progresivne Turske Kemala Paše Atatürka, oca nacije. Erdogan je već u subotu srušio čak 2745 sudaca diljem zemlje, uz objašnjenje da je riječ o Gülenovim ljudima. To je skoro petina od svih 17.000 sudaca u Turskoj.
Uskoro se ispostavilo da su petorica srušenih sudaca iz Vrhovnog sudskog vijeća, a dvojica iz samog Ustavnog suda. U pravilu je riječ o onima koji se nisu libili istraživati prirodu enormnog bogatstva predsjednika osobno, njegove obitelji i obitelji njegovih suradnika. Kao i uplitanje u rat u Siriji na strani džihadista i slično.
Erdoganova vlada otišla je toliko daleko da je ustvrdila da sve one zemlje koje štite Gülena i odbijaju ga izručiti, Turska ne može smatrati prijateljima. U tom trenutku Erdogan je SAD zapravo proglasio neprijateljskom državom, između redova takvom koja je pomogla organiziranje puča. Uopće, Erdogan se ponaša kao da kreće u juriš na cijeli svijet, a neki mu već i uzvraćaju.
Egipat je u nedjelju blokirao rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a izglasavanje rezolucije kojom se osuđuje pokušaj vojnog udara u Turskoj, uz obrazloženje da UN ne može zaključiti da je bila riječ o napadu na slobodno i demokratski izabranu vlast, jer je upitno koliko su posljednji izbori u Turskoj bili slobodni.
Izbori na kojima je Erdoganova stranka AKP osvojila vlast održani su kratko nakon debakla AKP-a na redovnim izborima. Nijedna stranka nije mogla okupiti većinu. I dok se čekalo na nove prijevremene izbore, Erdogan je pokrenuo brutalni udar na kurdske pobunjenike na jugoistoku Turske, pobivši pritom stotine civila.
U čudnim terorističkim napadima ginule su stotine opozicijskih simpatizera na skupovima socijaldemokratskog CHP-a i prokurdskog HDP-a, a vlast je udarila svom silom i po medijima. U vrlo kratkom vremenu turski mediji su iz kategorije "djelomično slobodni", pali na dno ljestvica svjetskih novinskih i inih organizacija kao "neslobodni". Zbog progona novinara koji su pisali o Erdoganovim korupcijskim aferama.
Zapadni diplomati i državnici puč osuđuju, ali sve češće i glasnije daju naslutiti da se Turskoj pod Erdoganom loše piše, ukoliko to iskoristi za političku čistku i brutalnosti. Broj uhićenih popeo se na 6000. Zapadni mediji ne dvoje da je puč bio autentično vojni, ali navode da je amaterski izveden jer je poduzet iz očajničke potrebe da se u posljednji trenutak učini još nešto u obranu sekularne republike od Erdogana.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
CIA treba nemir oko Rusije,da imaju opravdanje dovlačiti ratnu tehniku,ali u Turskoj im nije uspjelo,ali pričekaj mo i tko je sledeča žrtva.God bless SAD.