Gotovo trideset godina ležao je u maloj kamenoj udubini visoko na Everestu, na mjestu gdje ljudsko tijelo više nema puno šanse. Planinari su ga prolazili na putu prema vrhu, neki su uz njega zastajali, neki se od njega sklanjali od vjetra. Nisu mu znali ime. Znali su samo nadimak: Green Boots, odnosno Zelene čizme.
Ime je dobio po upadljivim zelenim penjačkim čizmama. Tijelo muškarca u crvenoj odjeći, sklupčano pod stijenom na oko 8500 metara nadmorske visine, postalo je jedan od najmračnijih orijentira na najvišoj planini svijeta. Nalazi se svega nekoliko stotina metara ispod vrha, na sjevernoj ruti, onoj kojom se na Everest penje s tibetanske, odnosno kineske strane, piše The Guardian.
Godinama se vjerovalo da je riječ o Tsewangu Paljoru, indijskom alpinistu koji je 1996. poginuo u velikoj oluji na Everestu. No sada se ta priča ponovno otvara. Indijske vlasti, prema dokumentima koje navodi Guardian, u planu za izvlačenje tijela pišu drugo ime: Dorje Morup. I on je bio član iste indijske ekspedicije i također je poginuo tog istog dana.
Ta promjena identiteta zbunila je i ljude koji desetljećima prate Everest. Američki alpinist i poznati kroničar uspona Alan Arnette kaže da mu nije jasno zašto se sada, nakon toliko godina, mijenja ime čovjeka kojeg svijet zna kao Zelene čizme. No dodaje da bi bilo dobro da se tijelo napokon spusti s planine, iako upozorava da će to biti iznimno mučan posao.
Plan izvlačenja zvuči gotovo kao vojna operacija. Indijske vlasti traže specijaliziranu ekipu, među kojima bi trebalo biti najmanje šest Šerpa s višestrukim iskustvom uspona na Everest. Tijelo bi, prema natječaju, trebalo biti dopremljeno u Delhi do listopada. U dokumentu se navodi da je Morupov identitet potvrđen ranijim postupkom provjere, ali bez detaljnijeg objašnjenja.
Everest, međutim, ne oprašta ni živima ni mrtvima. Iznad 8000 metara počinje takozvana “zona smrti”. Kisika je ondje otprilike trećina u odnosu na razinu mora, svaki pokret iscrpljuje, a odluke postaju sporije i opasnije. Tijelo koje je desetljećima bilo zarobljeno u ledu, odjeći i opremi može težiti i do 200 kilograma. Ako su udovi smrznuti u neprirodnom položaju, spuštanje postaje još teže. Iskusni Šerpa Tshiring Jangbu, koji je sudjelovao u sličnim akcijama, opisuje takve misije kao fizički i psihološki strašne, navodi Guardian.
Na Everestu se i danas nalazi oko 200 tijela poginulih penjača. Obitelji često žele da se njihovi najmiliji vrate kući, ali to je na toj visini nerijetko preskupo, preopasno ili jednostavno tehnički gotovo nemoguće. Helikopteri ne mogu sigurno raditi na tim visinama, a svaka akcija izvlačenja ugrožava nove živote.
Zato se na Everestu često postavlja okrutno pitanje: koliko vrijedi pokušaj da se mrtvima vrati dostojanstvo ako zbog toga mogu poginuti živi? Novozelandski alpinist Guy Cotter, koji je sudjelovao u izvlačenju tijela s Everesta, kaže da povratak tijela obiteljima može donijeti mir, ali samo ako se druge ljude ne izlaže nerazumnom riziku. Granica je, kaže, vrlo tanka.
Zelene čizme su u međuvremenu postale dio ledene mitologije Everesta. Penjači su javljali baznom kampu kad bi došli do tog mjesta. Za neke je to bio znak da su blizu cilja. Za druge jeziv podsjetnik da na toj visini ambicija vrlo lako postane smrtna presuda.
Ako indijska misija uspije, s Everesta neće biti spušteno samo jedno tijelo. S planine bi se mogla spustiti i jedna od najpoznatijih misterija modernog alpinizma: tko je zapravo bio čovjek kojega je svijet gotovo trideset godina poznavao samo po zelenim čizmama.
