Priroda se raspada, u slobodnom je padu i sustavi održavanja života na planetu toliko su razvučeni da se suočavamo s masovnim izumiranjem vrsta i sve masovnijim migracijama ljudi.
Prošle je godine zabilježeno mnoštvo zastrašujućih upozorenja o prijetnjama klimatskih promjena po život. Ono o čemu se govorilo puno manje je ljudsko uništavanje prirode. Velika trogodišnja studija UN-a koja će biti objavljena u svibnju upozorava na krčenje šuma, prekomjerno iskorištavanje mora i tla, te zagađenje zraka i vode, što sve skupa kompletan život na Zemlji gura do ruba.
Oko istraživanja okupljeno je više od 500 stručnjaka u 50 zemalja. U njoj se navodi da desecima tisuća vrsta prijeti izraziti rizik od izumiranja. Većina država crpi prirodu brzinom koja daleko nadmašuje njenu sposobnost da se obnovi. Posljedično je sve ugroženija sposobnost uzgoja hrane i pronalaženja pitke vode, u sto u sve više rastućoj ljudskoj populaciji u svakoj regiji na svijetu.
Jedan od najalarmantnijih problema je oprašivanje ljudskih usjeva za hranu jer je sve manje pčela i insekata. U Sjevernoj i Južnoj Americi, kako se navodi, posao što ga godišnje obave ti kukci, plus navodnjavanje iz prirodnih izvora vrijedi više od 24.000 milijardi dolara godišnje. Diljem svijeta samo oprašivanje preko pčela i drugih životinja vrijedi 577 milijardi dolara.
"Politička pažnja na visokoj razini o okolišu uglavnom je usmjerena na klimatske promjene jer je energetska politika ključna za gospodarski rast. Međutim, bioraznolikost je jednako važna za budućnost Zemlje kao i klimatske promjene", izjavio je Sir Robert Watson, voditelj studije, u telefonskom intervjuu iz Washingtona, D.C. za Huffington Post.
On je u doba predsjednika Billa Clintona vodio programe u NASA-i i bio znanstveni savjetnik u Bijeloj kući: "Osiromašenje zemljišta, gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene tri su različita lica istog središnjeg izazova: sve gori utjecaj našeg ponašanja na stanje našeg prirodnog okoliša."
Širom svijeta krče se šume s katastrofalnim posljedicama za divlje životinje i ljude. Šume se sijeku od Malezije, Indonezije do Zapadne Afrike kako bi se svijetu dalo palmino ulje koje nam je potrebno za grickalice i kozmetiku. Ogromna područja Amazone iskrčena su kako bi se napravilo mjesta za plantaže soje i stočne farme, kao i zbog drvne industrije. Pod novim ekstremno desnim predsjednikom Jairom Bolsonarom, kako on sam uostalom obećava, to će se još i radikalno ubrzati.
Industrijska poljoprivreda kriva je za velik dio uništenja prirode, rekao je Mark Rounsevell, profesor s Tehnološkog instituta Karlsruhe u Njemačkoj: "Sustav proizvodnje hrane je u korijenu problema. U cijeni hrane koju plaćamo, nije unesen trošak ekološkog upropaštavanja svijeta. A mi još uvijek subvencioniramo i ribarstvo i poljoprivredu."
Uništavanje koje je uzrokuje poljoprivreda ugrožava temelje našeg prehrambenog sustava. UN-ov izvještaj iz veljače upozorava da gubitak tla, biljaka, drveća i oprašivača kao što su ptice, šišmiši i pčele, potkopava sposobnost cijelog svijeta da proizvodi hranu. Čovječanstvo je opsjednuto gospodarskim rastom, a usto sve više raste broj ljudi, posebno u Sjevernoj i Južnoj Americi gdje se do 2050. godine očekuje 1,2 milijarde ljudi i čak udvostručenje BDP-a.
Priroda će biti posebno uzdrmana tijekom sljedećih 30 godina, izjavio je Jake Rice, glavni znanstvenik emeritus u kanadskoj vladinoj službi za oceane i ribarstvo. Visoka potrošnja i destruktivna poljoprivreda dodatno će degradirati kopnene i morske ekosustave, dodao je.
Takav svijet čovječanstvo će koštati sve više da bi samo i preživjelo još jednu godinu dulje, a u konačnici je upitan i opstanak čovječanstva.
"Gubitak drveća, livada i močvarnih šuma ekvivalenta je oko 10 posto godišnjeg bruto proizvoda na svijetu. Uslijed toga izumiru vrste, klimatske promjene sve su i gore i nazire se šesto planetarno masovno izumiranje života na Zemlji", navodi se u izvješću.
Luthando Dziba, voditelj konzervatorskih službi u Južnoafričkim nacionalnim parkovima, objasnio je stanje s Afrikom:
"Afrika je velikom broju velikih sisavaca posljednje stanište, ali znanstveni konsenzus je da prema trenutnim scenarijima do 2100. više od polovice afričkih vrsta ptica i sisavaca neće postojati."
Oko 20 posto kopnene površine Afrike već je uništeno erozijom tla, gubitkom vegetacije, zagađenjem i zaslanjivanjem tla, dodao je. Uz udvostručenje populacije kontinenta na 2,5 milijarde ljudi do 2050. godine, udarac ljudi na prirodu bit će još gori. Problem je puno dublji od prijetnji kitovima, slonovima i drugim životinjama koje su nam simpatične. Od 1970. broj životinja smanjio se za 60 posto od 1970. godine, prema podacima World Wildlife Funda, a sve zbog ljudi.
Urušavaju se i populacije kukaca, najviše zbog pesticida, ključnih za prehranu drugih životinja, kao i za oprašivanje. U Europi je broj pčela manji za 37 posto, a leptira za 31 posto, slično kao i na jugu Afrike.
"U Europi je nestalo više od 70 posto slatkovodnih vrsta riba i 61 posto vodozemaca odnosno 26 posto morske ribe i 42 posto životinja na kopnu... To je dramatična promjena i izravna posljedica sve intenzivnije poljoprivrede", rekao je.
Takvo uništavanje svijeta dovodi do sve masovnijih migracija ljudi i sve češćih i gorih ratova. Političku i društvenu nestabilnost direktno uzrokuje sve slabija plodnost tla. Za 30-ak godina degradacija zemljišta, zajedno s klimatskim promjenama, u zbjegove će natjerati između 50 i čak 700 milijuna ljudi na migraciju.
"U tim zemljama više se neće moći živjeti", rekao je Watson.
Studija UN-a navodi veliki makar preostalog bogatstva prirode ovisi o domorodačkim populacijama ljudi, koji uglavnom žive u udaljenim područjima svijeta i koji su na prvoj liniji šteta koje industrija pričinja sječom šuma i poljoprivredom. Ironično, ali autohtone zajednice često najbolje znaju kako očuvati prirodu i nerijetko znanstvenicima pružaju detaljne informacije o promjeni okoliša.
Brazil, u kojem živi 42.000 biljnih vrsta, 9000 vrsta kralježnjaka i gotovo 130.000 beskralježnjaka, ima autohtono stanovništvo od gotovo 900.000 ljudi. Upravo urođenički narodi i danas su izloženi diskriminaciji, prijetnjama, pa čak i pokoljima. U Brazilu je, primjerice, dolazak Bolsonara na vlast označio eksploziju izrazito korporativnih programa i protiv interesa urođenika koji to već osjećaju.
