Ledena ploča na Antarktiku i dalje otpušta zračenje radioaktivnog elementa, što je posljedica testiranja nuklearnih oružja koje je provela američka vlada na tom kontinentu prije nevjerojatnih 70 godina, objavili su znanstvenici u časopisu Journal of Geophysical Research: Atmospheres.
Riječ je o kloru-36, prirodno radioaktivnom izotopu koji se formira kad plin argon reagira s kozmičkim zrakama u atmosferi. On je najdugovječniji radioaktivni izotop, s poluživotom od 301 tisuću godina, dok drugi imaju poluživote od maksimalno sat vremena do manje od sekunde.
Može se formirati i tijekom nuklearnih eksplozija nad oceanom, kada neutroni reagiraju s klorom koji se nalazi u morskoj vodi, koji može isparavati u stratosferu, putovati oko svijeta i na kraju se taložiti na ledu i snijegu Antarktika gdje se može trajno pohraniti.
Tajne nuklearnih testiranja i posljedice
Velike količine radioaktivnog izotopa klora nastale su zračenjem morske vode tijekom atmosferskih detonacija nuklearnog oružja između 1952. i 1958. Upravo je u to vrijeme SAD provodio više testova nuklearnog oružja u Tihom oceanu 1950-ih i 1960-ih.
U manje od 20 godina, provedeno je ukupno 19 operativnih serija ispitivanja, što je rezultiralo s više od 230 detonacija. Slični nalazi klora-36 pronađeni su u uzorcima ledene jezgre američkog ledenjaka smještenom u planinskom lancu Wind River of Wyoming.
Kako bi utvrdili kako se klor-36 ponaša s vremenom, posebno u područjima s različitim razinama snježnih padavina, istraživači su uzeli uzorke jezgre leda datirane između 1949. i 2007. iz snježne jame u Vostoku, ruskoj istraživačkoj stanici na Istočnom Antarktiku, gdje pada vrlo malo snijega.
Zatim su ga uspoređivali s uzorcima od 1910. do 1980. uzetim iz Talos Domea, regije udaljene 1400 kilometara koja svake godine ima puno snijega.
Otkrili su kako se led s Talos Domea s vremenom smanjuje te je zadržao samo oko četiri puta više razine prirodnog klora-36 te 1980.
Vostok je, s druge strane, pokazao vrlo visoku razinu - gornji sloj snijega bio je 10 puta veći od očekivane razine prirodnog pojavljivanja klora-36, što sugerira da ovdje snijeg i dalje oslobađa radioaktivne izotope iz nuklearnih pokusa na moru i da je klor-36 mobilniji nego što se prije predviđalo, krećući se iz dubina.
Autori upozoravaju da je "atmosfera Vostoka i danas zagađena antropogenim klorom". To zagađenje nastaje uslijed pokretljivosti plinova na mjestima s niskom akumulacijom i podrazumijeva ponovnu emisiju klora-36, što nije opservirano na snijegu u Talos Domeu.
Istraživači se nadaju kako će daljnja bušenja leda starog 1,5 milijuna godina pomoći u boljem razumijevanju toga kako Vostok otpušta klor-36 te kako se on nakuplja u snijegu tijekom vremena.
