Čarobna brojka je 10.000. Gledamo u pedometre, aplikacije i pametne satove, brojimo i znojimo se ne bi li dosegli čarobnu brojku od 10.000. Svaki dan. I da, to je mnogima nedostižno, ali je upravo to donji limit ukoliko želimo biti zdravi i u dobroj kondiciji.
No sve se više raspravlja o točnosti nekih brojača i očito je da oni i nisu toliko pametni. Primjerice, ako sprintate, rezultat je sasvim isti kao i ako se gegate.
Ako se broje koraci, većina uređaja je podešena na postavljanje zadanog cilja od 10.000 koraka, no pitanje je koje istraživanje je dokazalo da je baš to idealna mjera? E, pa nije istraživanje, nego jedna obična reklama, piše BBC.
Broj 10.000 datira iz marketinške kampanje koja je krenula prije početka Olimpijskih igara u Tokiju 1964. godine. Jedna tvrtka počela je prodavati pedometar koji su nazvali 'Manpo-kei' i zapravo je složenica od tri riječi, a znači mjerač 10.000 koraka. Postigao je ogromni uspjeh i ljudi su se navukli.
Od tada krenule su i studije koliko zdravlju pridonosi 5.000 u odnosu na 10.000 koraka i - očekivano - više koraka je zdravije. No, sve između tih brojeva nie bilo proučavano, a nisu proučavali ni stariju populaciju.
Sve dok znanstvenica s Harvarda I-Min Lee, profesorica na Medicinskom fakultetu, nije uzela grupu od 16.000 žena u 70-im godinama života i brojila im korake. Uspoređivala je broj prijeđenih koraka s vjerojatnošću da će umrijeti iz bilo kojeg razloga.
Svaka žena je provela tjedan dana noseći uređaj za mjerenje pokreta tijekom budnog stanja. Slijedili su žene prosječno 4 godine i tri mjeseca. Od ukupnog broja, njih 504 su umrle, a one koje su preživjele, radile su samo 5.500 koraka. One koje su napravile više od 4.000 koraka svaki dan, imale su puno veću vjerojatnost da će biti žive od onih koje su dnevno napravile 2.700.
Po toj logici, smatra se da što više koraka napravite, to bolje. No, to uopće nije istina. Važno je do 7.500, a sve nakon toga nije imalo nikakve razlike na duljinu života. No, jedini nedostatak ove studije je da se ne zna je li pješačenje prethodilo bolesti od koje su umrle.
Istraživači su uključili žene koje su bile dovoljno sposobne za šetnju izvan doma. No možda je bilo i onih koji su bili dovoljno fit za šetnju, ali koji nisu mogli hodati vrlo daleko, odnosno – manje su hodali jer im je već bilo loše, pa broj koraka nije igrao nikakvu ulogu.
Ali za ovu dobnu skupinu istraživanje sugerira da je 7.500 koraka dovoljno. No, one koje su napravile više od toga, jednostavno ukazuje da su te ispitanice bile aktivnije i u boljoj formi, pa su zato i dulje živjele. Stoga je broj koraka i zdravlje jako teško dovesti u izravnu vezu.
Pitanje je i optimalnog broja koraka u psihološkom smislu. Cilj od 10.000 koraka svaki dan, može se činiti kao prilično visoko postavljena ljestvica, pa bi mogli lako odustati. Doista je obeshrabrujuće kad svaki dan ne uspijete postići zacrtani cilj.
Britanski tinejdžeri krenuli su po 10.000 puni elana i uživali u novitetu, no ubrzo su shvatili da je nemoguće ili jako teško svaki dan dosegnuti tu brojku i zaključili da to nije fer. Stoga je za početak bolje postaviti niži cilj, da bi se pokrenuli iz sjedećeg položaja.
Ali čak i tada puko brojanje koraka uništava nam istinsko uživanje u šetnji. Psiholog Jordan Etkin sa sveučilišta Duke u Americi, zaključio je da ljudi koji broje korake obično prehodaju više, ali manje uživaju jer to osjećaju kao obavezu, a ne razonodu.
Kad su na kraju dana ocjenjivali razinu sreće – sretniji su bili oni koji nisu brojali korake. I treba zapamtiti – nema ama baš ništa posebno u brojci 10.000. Treba si postaviti cilj koji vam se čini ostvariv.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
treba šetat