Kad je ruski, nekoć "uspavani div" vulkan Raikoke eruptirao u lipnju, rezultat je bila zastrašujuće gusta, smeđa vulkanska prašina i plinovi koji su se propinjali u atmosferu iz njegovog 700 metara širokog kratera, koji je bio vidljiv čak i s Međunarodne svemirske stanice. No, efekti erupcije potrajali su puno dulje nego je itko slutio da će se dogoditi, piše IFL Science.
Dva mjeseca kasnije, fotograf iz Colorada Glenn Randall je planinario i fotografirao planinsku regiju Rocky Mountainsa, kad je primijetio da se na njegovim fotografijama prikazuje duboko ljubičasti odsjaj u jezerskim vodama, unatoč zlatno-plavim nijansama neba iznad njega. Nije bio jedini koji je primijetio tu neobičnu pojavu.
Posljednjih mjeseci brojni su stanovnici regije primijetili kako su i izlasci i zalasci sunca poprimili abnormalno ljubičaste nijanse. Zašto? Odgovor na to pitanje vjerojatno se nalazi na sasvim drugom kraju svijeta.
Istraživači vjeruju kako je izgledni krivac erupcija ruskog Raikokea 22. lipnja.U kolovozu su pustili vremenski balon koji je mjerio prirodne aerosole i ostale čestice na visini od 32 kilometra iznad Wyominga. Otkrili su kako su slojevi aerosola 20 puta deblji nakon erupcije te kako je to vjerojatno uzrok ovih jedinstvenih zalazaka.
To je koncept poznat pod nazivom "raspršivanje", pri čemu čestice u ozonskom omotaču Zemlje, poput sumpor dioksida i pepela vulkanske erupcije odražavaju ili refraktiraju (mijenjaju smjer) sunčeve svjetlosti, rezultirajući time da se pretežno pokazuju određene boje.
To pokazuje da čak i relativno mala vulkanska erupcija može imati utjecaja na drugu stranu svijeta. I premda erupcija Raikokea nije jedna od onih koja bi trebala uzrokovati zabrinutost, znanstvenici upozoravaju kako bi trebali biti oprezniji zbog velikih erupcija.
Masovna glad
- Velika erupcija bi mogla imati velik utjecaj na čovječanstvo, tako da je to nešto na što moramo biti spremni - rekao je Lars Kalnajs iz Laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku LASP.
Uzmimo, na primjer, Mount Tambora erupciju iz 1815. na području današnje Indonezije, koja je izbacila oko 60 megatona sumporovog dioksida u atmosferu, zasjenivši cijeli svijet te je uzrokovala kaos u vremenskim prilikama.
Dana 10. travnja 1815. godine erupcija je doživjela vrhunac, bila je to najveća vulkanska erupcija u zabilježenoj ljudskoj povijesti. Naime, vulkan Tambora izbacio je tom prilikom iz zemlje oko 160 prostornih kilometara materijala, što ga svrstava u tzv. megakolosalne erupcije. Vulkan Tambora izbacio je tada možda i do 50 puta više materijala nego Vezuv pri svojoj erupciji koja je uništila antičke Pompeje.
U toj je erupciji poginulo 100 tisuća ljudi, a goleme količine dima koje su prema nekim procjenama iznosile oko 400 milijuna tona plina ohladile su zemlju, uništile usjeve što je dovelo do masovnog gladovanja stanovništva.
U nedavnoj povijesti znanstvenici upiru prstom na erupciju Pinatuboa na Filipinima 1991. To je bila druga najveća erupcija prošlog stoljeća, nakon koje je globalna temperatura pala za 0,5 Celzijusa tijekom sljedeće dvije godine.
Zbog toga su erupcije poput Raikokea podsjetnici na važnost praćenja takvih podataka, ističe Kalnajs.
