Žao mi je, Dave. Bojim se da to ne mogu uraditi - ikonska je rečenica kojom je HAL 9000 Davidu Bowmanu dao do znanja da je svjestan spletki i planova. HAL je kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća utjelovio strahove od, tada relativno nove, robotske tehnologije i umjetne inteligencije.
Kad se spomene robotika i umjetna inteligencija, uvijek je zanimljivo podsjetiti na dvije ključne činjenice. Prva je legenda o čovjekolikim stvorenjima s vlastitom umjetnom inteligencijom. Riječ je o "golemima", a legenda kaže da je prvog golema stvorio židovski rabin u Pragu i to krajem 16. stoljeća. Judah Loew ben Bezalel je od gline, koristeći antičku židovsku magiju, izradio čudovište koje je čuvalo židove u praškom getu od pogroma i masovnih ubojstava. Brojne legende su ispričane o tom, izmišljenom, događaju, ali sve se svodi na to da je čudovište izmaklo kontroli i počelo masakrirati sve stanovnike Praga.
Druga ključna činjenica tiče se Karela Čapeka. U Hrvatskoj je on poznat po laganom štivu, u prvom redu je tu riječ o Poštarskoj bajci, ali Čapek je bio i vrsni pisac znanstvene fantastike. U drami Rossumovi Univerzalni Roboti prikazao je umjetne ljude izrađene od sintetskih materijala. Roboti su isprva potpuno zadovoljni služenjem ljudima, ali na kraju dođe do pobune i istrebljenja ljudske vrste. Upravo je Čapek uveo riječ robot u popularne rječnike.
Ovih nekoliko primjera zorno oslikava da, otkako je svijeta i vijeka, ljudska vrsta strahuje da će sluge se pobuniti i na kraju nas sviju pobiti. Ako stavimo znanstvenu fantastiku malo na stranu, svjesni smo da robotski varioci na proizvodnim trakama ili sortirne mašine u poštama neće tako skoro početi ubijati ljude.
Tu na scenu stupa jedan čovjek koji sada pokušava riješiti neke konkretne probleme. Sethu Vijayakumar profesor je na sveučilištu u Edinburghu i on već neko vrijeme upozorava da ne razmišljamo dovoljno o dugoročnim implikacijama sve veće upotrebe robota u industriji, ali i strelovitom razvoju robota za druge primjene. "Nedavno je bila rasprava u Europskom parlamentu o pravima robota. Uzmimo za primjer autonomno vozilo. Što ako dođe do nesreće takvog vozila? Tko je odgovoran? Snosi li odgovornost programer softvera? Proizvođač računala koje upravlja vozilom? Proizvođač automobila?", pitao se on u razgovoru za jedan škotski dnevni list.
Upravo u jednoj takvoj situaciji našao se Elon Musk i njegova kompanija Tesla Motors. U svibnju 2016. godine je 40-godišnji Joshua Brown poginuo u sudaru s kamionom dok je sjedio za upravljačem Teslinoga Modela S koji je u to vrijeme bio pod upravljanjem Autopilota. Istragom je ustanovljeno da je Brown bio kriv zato što nije pazio na cestu, a Muskovi suradnici su se branili govoreći da njihov sustav nije uspio razlikovati bijeli kamion od blještavog neba u pozadini i zbog toga nije uopće usporavao vozilo. Bio je to prvi veliki zakonodavni ispit kad je riječ o nesrećama "samovoznih automobila". Tesla je tu bio u velikoj prednosti zato što njihov Autopilot koristi tek rudimentarne senzore za procjenu nekih parametara vožnje kao što je brzina, udaljenost od vozila te kretanje unutar trake. Slične naprave koriste brojna druga vozila, ali Musk je prvi koji se usudio promovirati takvu tehnologiju kao Autopilot. Naime, prva asocijacija na tu riječ je gotovo potpuno autonomni sustav upravljanja vozilom, što Tesla definitivno nema.
S druge strane, neke kompanije se nadaju da će njihove flote samovoznih vozila potpuno promijeniti način prijevoza putnika i tereta. U prvom redu je tu riječ o Uberu koji samo žele izgraditi svoja autonomna vozila, a posao s taksiranjem putnika im je tek usputna djelatnost dok ne riješe problem samovoznih auta.
Vijayakumar je ipak svjestan da je još puno vremena ostalo do potpuno autonomnih robotskih sustava. U međuvremenu, on želi da se riješe neki konkretni problemi gdje polu-autonomni sustavi mogu imati veliki utjecaj. "Svjedočimo revoluciji u korištenju robota i autonomnih sustava u fizički zahtjevnim industrijama kao što je rudarenje ili poljoprivreda. Ti sustavi nisu više ograničeni samo na izvođenje napornih zadataka već sada surađuju s tehnologijama nalik umjetnoj inteligenciji kako bi čitav proces bio sigurniji i učinkovitiji", napisao je on na svom blogu.
Njegov najvažniji rad ipak se tiče svemira. Točnije, robota koji bi trebali zamijeniti astronaute u rizičnim operacijama. "Putovali smo na mjesec, imamo astronaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji, ali kad počnete razmišljati o daljim planetima poput Marsa, dolazimo do nekih drugih problema. Više ne možete upravljati robotima sa Zemlje. Ne možete samo pomaknuti joystick i da robot istog trenutka odgovara na naredbe. Moramo budućim platformama dati značajnu autonomiju", ispričao je Vijayakumar. U Edinburghu on surađuje s američkom svemirskom agencijom kako bi uspješno upogonili projekt Valkira. Riječ je o o robotu visokom 180 centimetara i trebao bi zamijeniti ljude u prvim misijama na Mars.
"Vizija naše platforme je da će odraditi nešto što nazivamo pred-pripremne radnje. Poslali bismo ih na Mars da pripreme sve potrebno za ljude koji će doći za njima. To znači da znanstvenici ne bi morali graditi habitate već bi se odmah mogli baciti na rad. Jednom kad bi se ti astronauti vratili na Zemlju, roboti bi ostali i nastavili održavati habitate", kaže on.
Upravo zbog nevjerojatno kompleksnih radnji, Valkira ima jako puno sličnosti s ljudskim tijelom. Morali su joj ugraditi sposobnosti otvaranja vrata, hvatanje predmeta, pa čak i puzanje kroz skučene prostore, a sve kako bi bolje mogla zamijeniti čovjeka. Osim Valkire, Vijayakumar se bavi i drugim istraživanjem, a sve bi se moglo podijeliti na strojno učenje za robote, razumijevanje ljudske motorike i dizajniranje robota za primjenu u zdravstvu, te naftnoj i rudarskoj industriji.
"Identificiramo probleme u stvarnom svijetu i rješavamo ih. Ne sjedimo samo u svom tornju od bjelokosti i istražujemo stvari koje nisu relevantne društvu", kaže on.
