Kako je s lica zemlje nestala najopasnija psina u povijesti

Morska psina imena Megalodon (što znači veliki zub), izumrla je vrsta morskog psa koja je živjela prije 23 milijuna godina do prije 2.6 milijuna godina. U najbližem je srodstvu s velikom bijelom psinom, ali "obiteljska stabla" su im odavno razdvojila.

Megalodon je, i službeno, najveći morski pas koji je ikada živio. Mogao je narasti 20 metara i više u dužinu, te je imao 276 zubiju, od kojih su neki bili dugi skoro 20 centimetara. Njegova je čeljust bila tako velika da je mogla progutati dvoje odraslih ljudi u jednom zalogaju.

Dvadeset je milijuna godina Megalodon bio predator predatora proto-oceana. No, prije 2.5 milijuna godina je izumro, a da nikome nije jasno zašto. Profesorica Sora Kim i njezin tim dobili su 200.000 dolara kako bi saznali što se (i zašto) desilo Megalodonu, piše Newsweek.

"Postoji puno ideja o tome zašto je Megalodon izumro i nestao. Znanstvenici su uvjereni kako je to radi promjene strukture njegovog plijena, kao i klimatskih promjena. No to su, zaista, samo hipoteze. Nema rigoroznih studija koje bi, na bilo koji način, potvrdile te teorije", kaže Kim.

Megalodon je, sudeći po fosilnim nalazima, imao veliki utjecaj na ekosustave. Fosilni ostaci zubiju pokazuju da je živio gotovo svugdje, te se hranio velikim životinjama, čak i kitovima. Mlade su jedinke ostajale blizu obale, u toplim vodama kraj kopna gdje su se hranile ribom. 

Dok velika bijela psina napada slabine svojih žrtava (najčešće odozdola), Megalodon je svoju čeljust vjerojatno koristio kako bi pregrizao prsnu šupljinu te probio srce i pluća svog plijena.

Donacija od National Science Foundation koristiti će se da se riješi dugotrajna misterija. Problem je u tome što su Megalodoni kralježnjaci iz razreda hrskavičnjača, što znači da im se skelet sastoji od hrskavice, a ne kostiju. Hrskavica se ne fosilizira, pa za razliku od mnogih drugih izumrlih vrsta, znanstvenici imaju vrlo malo materijala s kojim mogu raditi.

Tijekom životnog vijeka morskog psa, gubi na tisuće zubiju koji su strašno izdržljivi na protok vremena, te se minimalno mijenja njihova struktura.

"Njihova se struktura hrskavice ne može očuvati kao kost. S druge strane, zubi morskog psa ima toliko da ne znamo kamo bi s njima. Najveći je problem u tome što ne pokazuju gdje je životinja umrla (s obzirom da se mijenjaju i tijekom života) i morske struje i pomicanje tla ih miče u različitim smjerovima", kaže Kim za Newsweek.

Često se istražuje i koprolit zvjerke, ili fosilizirani izmet.

Kim i njezina ekipa nadaju se kako će imati priliku detaljno pogledati zube sa lokacija diljem svijeta kako bi tražili indikatore o prehrani, habitatu i fiziologiji predatora.

"Što je on točno jeo, ovo sve čime do sada baratamo su, zapravo, ipak samo pretpostavke. Je li mogao sam regulirati temperaturu tijela, pa je zato bio sveprisutan I najvažnije, ako je bio tako superioran u svakom smislu, zašto je izumro. To su pitanja na koje tražimo odgovore", kaže Kim.

Tvrdi kako je čitav niz uvjeta vjerojatno pridonio propasti vrste.

"Mislim da je u pitanju interakcijski efekt između klime i resursa koji su mu bili na raspolaganju, ali to temeljimo na nekoj vremenskoj korelaciji, a ne na znanstvenim dokazima, što je ono što nam je prijeko potrebno za ovaj projekt", kaže Kim.

Danas Megalodon, čisto radi svoje veličine i prehrambenih prohtjeva, ne bi preživio kao vrsta. 

"No, treba imati na umu da tek danas otkrivamo neke nove (a zapravo stare) vrste koje su živjele ili još uvijek žive u oceanima. Upravo je zato svaka vrsta istraživanja nevjerojatno važna, posebno jer smo suočeni s intenzivnom promjenom klime", kaže Kim.