Diljem SAD-a raste broj masovnih pucnjava, ali i samoubojstava. Da bi se razumjelo takvu spiralu i uzroke (auto)agresije, znanstvenici se okreću najtajanstvenijem organu - mozgu. Istražuju koliko je nečije ponašanje, a time i njegovi postupci, plod genetike, bolesti, stanja, odgoja ili društva - zašto neki viknu i opsuju, a drugi pucaju. Jedan od vodećih ljudi u takvim istraživanjima bio je i neuroznanstvenik Jeremy Richman.
S mnogo iskustva u istraživanju mozga Jeremy je 2012. prošao privatnu traumu kakvu je teško zamisliti. Njegova 6-godišnja kći Avielle ubijena je u pokolju u Osnovnoj školi Sandy Hook, u gradu Newtonu, u američkoj saveznoj državi Connecticut. Među nizom besmislenih izljeva nasilja ovo je onaj koji je rasplakao tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu. Ubojica je vatrenim oružjem ubio dvadesetero djece između pet i deset godina te šestero odraslih zaposlenika škole.
"Znam da nema roditelja u Americi koji, kao i ja, ne osjeća ovu bol. Većina žrtava su djeca. Ispred njih su bili rođendani, promocije, karijere i njihove vlastite obitelji", rekao je Obama u obraćanju naciji.
Takva bi trauma, slažu se mnogi stručnjaci, mnoge otjerala u ludilo i bijes. Iako ih "srcobolja" nikad nije napustila, Jennifer Hensel i Jeremy Richman ostatak su života posvetili misiji da shvate i razumiju mračne motivacije iza takvog čina, čina koji ih je koštao najstarije od njihovo troje djece.
"Zašto bi netko ušao u školu i ubio moje dijete? Želimo znati taj odgovor. Moramo znati taj odgovor", rekla je Jeremyjeva supruga Jennifer novinaru Andersonu Cooperu 2013. godine.
Osnovali su zakladu Avielle, nazvanu prema kćeri, čiji je krajnji cilj bio sakupljati novac za znanstvena istraživanja te educirati javnost.
"Moramo nevidljivo učiniti vidljivim. Trebamo se koncentrirati na mozak i biti OK s tim da vodimo javnu diskusiju o bihevioralnim znanostima i procesima", rekao je Richman.
Uvijek se više priča o kontroli oružja i mijenjanju drugog amandmana američkog Ustava (onoga koji garantira pravo na nošenje oružja), što je važno, posebno u doba automatskog oružja, no važno je, na duge staze, i shvatiti zašto netko postaje osoba koja "poskida" desetke ljudi na koncertu ili školarce. Koja vrsta "klika" se dogodi u glavi da do takvog nečega dođe. Richman je posebno bio zabrinut zbog simplifikacije stvari te vječnog prozivanja mentalnih bolesti i depresije.
"Na taj način stigmatiziramo veliku količinu ljudi koja je u devedeset posto slučajeva nenasilna. Kad odete liječniku, on vam neće reći 'vi ste gripa', 'vi ste rak' ili 'vi ste slomljena kost'. Ali kod ovakvih dijagnoza upravo se to, nažalost, događa. Vi 'postajete' svoja dijagnoza bipolarnosti, manične depresije, graničnog poremećaja osobnosti ili depresije", objašnjavao je.
Takvi ljudi, žigosani teretom svojih "bolesti", često se uznemire i ne znaju se nositi s tim kada dođu "crne" misli jer se boje i reakcije društva.
"Richman mi je jednom rekao kako su ljudi eonima ovisili o tome da se povežu s drugima i steknu povjerenje. Ljudski je mozak dizajniran, recimo to tako, da volimo. Ako ljudi naglo postanu tako nasilni prema drugim ljudima, nešto je pošlo po krivu u njihovu mozgu", kaže Terrie Moffitt, Jeremyjeva kolegica i prijateljica koja predaje neuroznanost na Sveučilištu Duke.
"Naše ponašanje dolazi iz mozga, moramo se odmaknuti od ideje 'karaktera' s više ili manje mana ili će se ljudi i dalje bojati tražiti pomoć za sebe ili one koje vole", govorio je Richman, koji nije jedini prošao takvu traumu i zazivao da se mora više govoriti o mozgu i mentalnom zdravlju.
Joseph Samaha ostao je bez kćeri Reeme u pokolju na Virginia Techu 2007. i bio je jedan od vođa inicijative koja potiče radnike u obrazovnom sustavu da uzbune prave ljude ako im se čini da nešto nije u redu s nečijim ponašanjem. Time briga za druge postaje i briga za sebe i za sustav.
"Znanost je iza svega. To je dugačak put, ali mora se posijati sjeme da bi se vidjeli rezultati", rekao je 2015. Samaha.
Richman je kroz svoju zakladu sakupio i preusmjerio velike količine novca, pričao je s Joeom Bidenom i Barackom Obamom, pisao i objavljivao radove, držao predavanja u školama, smišljao akcije...
Kod kuće je imao suprugu, koja se posvetila istom cilju, te kćerkicu Imogen i sina Owena. Iako je nadišao mržnju, nikad nije nadišao tugu gubitka kćeri Avielle i 26. ožujka električar ga je pronašao u uredu u kojem je radio. Počinio je samoubojstvo. U istom tjednu samoubojstvo su počinile i dvije mlade osobe koje su preživjele pokolj u Parklandu iz veljače 2018. godine. Patili su, nagađa se, od depresije i poremećaja koji se zove "survivors guilt" ili "osjećaj krivnje preživjelih".
"Jedno uz drugo od 1991. Jeremy i ja smo hodali putem dubokog prijateljstva, braka i roditeljstva. Kao što mnogi od vas znaju, naše prvorođeno dijete, naša prekrasna Avielle, ubijena je u školi Sandy Hook 2012. Godine 2013. utemeljili smo zakladu Avielle kako bismo slavili njezin život: www.sviellefoundation.org. Naša druga kći Imogen (4 godine) i sin Owen (2 godine) donijeli su novi smisao i osjećaj radosti te nade u naše živote. Imogen i Owen su maštoviti, zabavni, brižni, slatki, znatiželjni i nevjerojatno puni ljubavi. Oni su pravi odraz Jeremyja i mene. Rad zaklade Avielle je važan. Moj šampion i ljubav mog života bio je osoba koja je imala sve potrebno da nastavi biti šampion u tom radu. No posustao je pred tugom kojoj nije mogao pobjeći. Sad kroz zakladu odajemo počast i Jeremyju. Naša obitelj naše je pravo naslijeđe. To što ću morati biti roditelj bez pomoći svog junaka para mi srce i voljet ću svog najboljeg prijatelja zauvijek. Zahvalna sam za vašu podršku i donacije", napisala je njegova supruga na stranici GoFundMe, gdje su, nakon njegova samoubojstva, sakupljali novac za rad zaklade, ali i za obitelj.
Cifra je nekoliko puta premašila zadanih 30.000 dolara. Iza obiteljske tragedije krije se predan rad i puno napretka. Znanstvenici neurokriminolozi bave se znanošću i proučavanjem antisocijalnog, nasilnog i kriminalnog ponašanja već desetljećima. Među takvima je i Richmanov prijatelj i kolega Adrian Raine, autor knjige o "nasilnim umovima". Tom se temom bavi već četiri desetljeća, a sjedi u nadzornom odboru zaklade Avielle. Fokus njegova rada jest skeniranje mozgova nasilnih kriminalaca.
Tvrdi kako je vidljiva veza između nasilnog ponašanja te slabijeg funkcioniranja prefrontalnoga korteksa. Psihopati, generalno vrlo sposobni i funkcionalni pojedinci, imaju problem s amigdalom. Zato i imaju manjak kajanja ili empatije prema onima koji pate.
"Možemo se ponekad naljutiti toliko da želimo nešto napraviti po tom pitanju, ali duboko unutra znamo da je to krivi odabir. To je i naučena, ali i biološka reakcija", rekao je Raine za CNN i pojasnio kako u debati "nature vs. nurture" valja znati da jedno utječe na drugo i da je to danas znanstvena činjenica.
Upravo je zaklada Avielle finacirala niz istraživanja na blizancima da se vidi koliko na razvoj mozga i ponašaja utječe genetika a koliko okoliš i odgoj. Terapija lijekovima također često pomaže da "crne misli" ne prevladaju, i ne treba je se sramiti, tvrde znanstvenici. Zoloft ili Prozac brinu se da mozak ima višak serotonina ili "hormona sreće". Pokojni Richman i njegovi kolege iz zaklade često su obilazili Washington i radili na reformama zakona vezanih uz mentalno zdravlje.
Sjedili su kraj tadašnjeg potpredsjednika Joea Bidena kad je najavio dodatnih 100 milijuna dolara za servise koji se bave mentalnim zdravljem 2013. Samo dva tjedna prije njegove smrti bio je u uredu senatora iz Connecticuta Chrisa Murphyja s kojim je radio na tome kako dodatno obrazovati javnost o "začkuljicama" mozga.
"Ako Jeremy Richman, koji je suštinski razumio mozak i znao kako nas 'prevari' na nasilje, nije mogao iznaći način da se s njim izbori, onda je to najtragičniji, ali i najtočniji primjer kako je 'običnim ljudima' koji imaju problema ili kroz nešto prolaze", rekao je Murphy.
Iako je Richman bio iskren o svojoj boli, nitko nije očekivao ovakav kraj.
"To je neprestana bol u srcu, otkad je ona umrla. Ali nadu daje pomaganje, činjenica da moramo naučiti da nije karakterna mana ako se osjećamo depresivno, i da se tim ljudima mora pomoći", rekao je Richman u jednom radijskom intervjuu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kad se ima motiv najunosniji posao je osnovati zakladu, bliža i dalja rodbina ne mogu potrošiti za života toliko koliko se novaca slijeva od senzibiliziranih mozgova.