Skupina kineskih genetičara s Kineske akademije za znanost u Šangaju uspjela je, 22 nakon povijesnog kloniranja ovce Dolly, tom istom metodom klonirati majmune, stoji u znanstvenom časopisu Cell. Majmunčići koje su nazvali Zhong Zhong i Hua Hua, pripadaju vrsti makakija rakojeda ili javanskog majmuna i nekoliko tjedana nakon dolaska na svijet, razvijaju se sasvim normalno.
Kod Dolly je napravljeno to da je iz jedne stanice ovce izoliran njen DNK, koji je potom unesen u jajnu stanicu kojoj je prethodno DNK uklonjen. Takvu jajnu stanicu genetičari su potom unijeli u maternicu. Dolly je tako imala tri majke; donoricu DNK, donoricu jajne stanice i onu koja ju je nosila i donijela na svijet.
Znanstvenici su narednih godina uspjeli klonirati nešto više od 20 vrsta životinja, barem koliko je poznato. Bilo je tu svinja, pasa, mačaka, krava i raznih drugih sisavaca. Pritom je uspješnost kloniranja uglavnom bila jako niska. Znalo se događati da na jedno uspješno kloniranje ide i do 1000 neuspješnih.
Dobar dio znanstvenika je mišljenja da bi razlog mogao biti u transferu DNK, pri čemu se ta ogromna molekula lako može oštetiti, a to onda ima kritične posljedice po razvoj organizma iz nje. Još od kloniranja Dolly primijetilo se da je klonirana životinja sklona nekim oboljenjima, Dolly je, primjerice, u šest i pol godina života patila od artritisa, da bi je na kraju eutanazirali da se ne muči, jer je umirala od bolesti sasvim uobičajene za tu vrstu ovaca, ali – u krajnje poznoj dobi.
Jedan dio znanstvenika, svakako ne većina, smatra da je to bila posljedica starosti jedinke iz koje su istraživači uzeli DNK pomoću kojega su na svijet donijeli Dolly. Slične stvari su se često događale i pri kasnijem kloniranju sve sile sisavaca, no primate sve do sada još nitko nikad nije uspio klonirati na ovaj način.
“The barrier of cloning primate species is now overcome.” For the first time, scientists have cloned monkeys with the method used to create Dolly the sheep. https://t.co/hWwSzUWtTM? pic.twitter.com/p74WiqVo89
— AP Health & Science (@APHealthScience) January 24, 2018
Nešto na tom tragu, doduše, jesu uspjeli 1999., kada su laboratorijskog majmunčića uspjeli donijeti na svijet kloniranjem, ali ne iz ovakvog postupka, nego iz početnog dijeljenja jajne stanice, slično kao kod jednojajčanih blizanaca. Ovo što je kineskim genetičarima uspjelo sada, to je bilo kloniranje majmuna u najužoj definiciji; imali su životinju donatora DNK, životinju donatora jajne stanice i treću koja je nosila klonirani plod.
Bilo je to vrlo teško. Od 200 transfera DNK, uspjeli su dobiti samo 42 embrija koje su impantirali potencijalnim majkama-nositeljicama ploda. Na kraju su imali samo dva rođena majmunčića, no oni su uginuli nakon nekoliko sati. Neusporedivo uspješniji bili su u usporednom dijelu pokusa kad su koristili DNK iz fetusa majmuna.
Sa 100 transfera DNK iz embrija u jajnu stanicu, uspjeli su doći do šest trudnoća i na kraju do dva živorođena majmunčića koji su sada stari jedan 40, a drugi 50 dana. Ovakvi uspjesi u kloniranju vrlo su obećavajući u razvijanju genskih terapija pojedinih poremećaja, posebno neuroloških.
No, ovo istodobno za sobom povlači ogromne prijepore u znanstvenoj zajednici. Ovdje više nije riječ o kloniranju samo pasa ili mačaka, smatra dio znanstvenika, nego o kloniranju živih bića toliko bliskih čovjeku da je potencijalna sljedeća stanica vrlo izvjesno da bi mogao biti i sam čovjek, eventualno čovjekoliki majmuni prije čovjeka.
Osim toga znanstvenici su danas krajnje oprezni pri svakom novom uspjehu u ovom području, jer još jako bolno pamte skandal s lažiranjem uspjeha terapuetskog kloniranja na nacionalnom sveučilištu u Seulu iz 2007. godine.
