Rijetki su trenutci kada znanstvenici imaju šansu hodati po vulkanskom otoku nedugo nakon što se on izdigne iz oceana. No, upravo se ta prilika pružila znanstveniku Danu Slaybacku tijekom njegove posjete maloj grupaciji otoka na južnom Pacifiku. Slayback, koji inače radi za NASA-in Goddard Space Flight Center u američkoj saveznoj državi Maryland, pridružio se grupi znanstvenika koji će prvi istražiti tri godine staru formaciju koju su dosada samo promatrali preko satelita, a koja je blizu otočne nacije Tonga.
Geološki gledano, tri su godine jedva treptaj, a ovakvi otoci često ne traju dugo, čak niti par mjeseci, radi oceanske erozije. Otok, nazvan Hunga Tonga-Hunga Ha’apai (HTHH), jedan je od samo tri u proteklih 150 godina koji je toliko dugo poživio. Njegova "tajna" života i opstanka je u močvarnoj, sluzastoj glini koja curi niz otok i stvara njegove obale.
HTHH je nastao od vulkana ispod površine mora kasnog prosinca 2014. godine. Do siječnja 2015. nataložio se pepeo, otkrivši novi otok visine 121 metar, i baze promjera 4,8 kilometara.
Plaže su strme i teško se po njima hoda, posebno u otvorenoj obući.
"To je crni šljunak veličine graška. Jako boli dok se po tome hoda", piše Slayback na svom blogu.
Upravo u takvim sitnicama leže razlike o istraživanju terena iz svemira i na "samom terenu". Kratersko jezero, primjerice, okruženo je dramatičnim klisurama koje čine kanjone, a koji su rezultat, piše Popular Mechanic, erozije od kiše.
"Nije ih bilo prije tri godine, a sada su duboke dva metra. Takve stvari čine jasnijima zašto takvi otoci nemaju dugačak životni vijek", kaže Slayback.
Drugo iznenađenje bilo je otkriće cvjetajuće vegetacije koja je pustila korijenje na otoku i na prevlaci koja spaja HTHH sa susjednim otokom.
Vrlo je vjerojatno zaslužan izmet ptica, posebno morskih lasta čije su se cijele kolonije naselile na klifovima iznad jezera.
Slaybackov primarni cilj bio je sakupiti primjerke stijena i zemlje za kemijsku analizu u laboratoriju.. Koristeći stabilnu i mobilnu GPS tehnologiju, tim je zabilježio oko 150 uzdignuća, koji će se kombinirati sa snimkama dronova kako bi se napravio 3D model otoka.
Od tamo Slayback može izračunati koliko vulkanskog materijala je trebalo da se napravi otok i po mogućnosti dodatno naučiti o hidrotermalnim procesima koji se događaju, i može li se generirati supstrat otporan na eroziju. Ako da onda bi ovaj otok-beba mogao prijeći u adolescenciju pa čak i zrelu dob.
Razumijevanje kako se novi otoci formiraju na Zemlji može pomoći znanstvenicima da odrede kako se vulkanski oblici formiraju na Marsu (tu je poveznica s NASA-om). Ova gruda mulja i ptica u južnom Pacifiku predstavlja čitavo mnoštvo neodgovorenih misterija.
