Znanost
4845 prikaza

Misteriozne oznake u poljima - pojavile se zbog velikih suša

Suše u Velikoj Britaniji otkrile nova arheološka nalazišta
1/2
HISTORIC ENGLAND
Velike suše omogućile su znanstvenicima da prouče krajolike iz zraka i pronađu obrise naselja starih tisuće godina

Velike vrućine koje su pogodile Veliku Britaniju i kakve se ne pamte desetljećima, donijele su i nešto dobro. Vrućine su promijenile krajolik, pa dok su polja s nasadima potpuno spaljena i osušena, i dok se doslovno na nekim mjestima topi asfalt, iz aviona se mogu snimiti gotovo nevjerojatni pejzaži, koji više odgovaraju jugu Italije, nego li ovoj sjevernoeuropskoj zemlji.

Oko Manchestera haraju požari, a ceste u Walesu su se rastopile. Učinci suše mogu se vidjeti u satelitskim slikama, koje pokazuju zelene brežuljke i valjkaste polja britanskih sela, koja više nisu zelena nego boje sijena. 

Unatoč svemu ima to i svojih čari. U cijeloj zemlji duhovi su se digli iz zemlje. Na područjima Engleske, Walesa i Irske, izgubljene konture kuća i naselja, te rimskih ruševina odjednom su niknule na površinu i oživjele su skice drevnih nastambi i gradova još iz doba paleolitika, pa sve do srednjeg vijeka. Povijest upisana u krajolik odjednom se i sasvim neočekivano, vratila. 

Rijetke fotografije iz prošlosti FOTOSPOMENAR Life Čudesne: 20 rijetko viđenih fotografija iz povijesti

Ti su fenomeni poznati kao tzv. cropmarks, odnosno oznake. One su uzrokovane varijacijama u tome kako različite dubine tla drže vodu, a rezultiraju pojavljivanjem obrisa drevne arhitekture i građevinskih radova. Tamo gdje se pod zemljom nalazi zid, voda se kanalizira, tako da trava dobiva manje vode. Drevni jarci, nasuprot tome, stvaraju područja dubljeg tla koja učinkovitije drže vodu, dajući travi više zelenila.

Tijekom suše, učinak se produbljuje sve dok takve konture ne postanu očite. Fenomen je jasno vidljiv i nema greške: gdje god su drevni ljudi gradili svoje kuće, napasali životinje ili ogradili svoju zemlju, iscrtale su se jasne linije, a uzorci zelene trave tek sad su došli do izražaja na osušenim površinama gdje je trava požutjela. 

Arheolozi su već odavno prepoznali potencijalnu primjenu ovakvih oznaka u čitanju oblika drevnog krajolika. Jedna od najstarijih pisanih referenci na njih datira iz 1789. godine, a napisao ju je prirodoslovac Gilbert White. Potaknuo je mještane na močvarnom terenu Hampshirea da na taj način otkrivaju ostatke fosiliziranog drva koje bi se moglo koristiti kao gorivo.  

"Mogu li se takva obilježja  koristiti i za otkrivanje starih bunara, kuća, rimskih postaja i kampova, pa sve do pronalaženja pločnika, rimskih kupki, grobova i drugih skrivenih relikvije iz antike?", pitao se White. 

Od Whiteovih prvih spoznaja, korištenje ove metode uključilo je i moderne tehnologije poput infracrvenih i toplinskih slika iz zraka. Ove godine, međutim, oznake parka bile su najbolje vidljive od suše iz 1976.  Dizanjem malih dronova namijenjenih amaterskoj zračnoj fotografiji i objavi na društvenim medijima, već su omogućile izvrstan uvid u raspored drevnih građevina.

Istraživači iz Kraljevske komisije o antičkim i povijesnim spomenicima u Walesu privukli su u u srpnju javnu medijsku pozornost kada su objavili dvije snimke iz zraka koje prikazuju kružne linije urezane u velško tlo.

Prema reakciji onih koji su vidjeli fotografije, očito je da su različito iščitali te konture, od fatalista koji su u svemu vidjeli najavu smaka svijeta i totalne propasti ljudske civilizacije, do onih koji su sve okrenuli na šalu i tumačili preko njih aktualnu politiku, Brexit, uspon krajnje desnice, ali i onih koji su upozoravali na globalne klimatske promjene. 

GROZNICA Life Četiri zemlje u kojima je ovaj tjedan život stao

Drugima su ove linije bile razlog za optimizam. Ove linije i prstenovi pokazali su da je krajolik palimpsest, stranica knjige koja je napisana i izbrisana, pa ponovno ispisana iznova i iznova. Ovi nas znakovi podsjećaju na složenost krajolika u kojem živimo i na povezanost prirode povijesti. Polje koje se spušta do rijeke iza nekog skladišta može izgledati kao netaknuta traka zemlje, ali to je nekoć bila neka crkva, mlin, utočište rimske legije - a prije toga, bilo je još nešto drugo, kružna građevina koju su ljudi izgradili da bi tu živjeli u strahu od moćnih bogova. U vremenima nemira, uvijek nas upozorava na strašnu istinu - da su drugi tu živjeli prije nas, da su nestali i da je svijet nastavio živjeti bez njih. 

Dok su se nekoć drevna naselja ponovno pojavila i privukla pozornost javnosti, iz zaborava se vraćaju i modernije relikvije britanske povijesti. U Lancashireu u parku Gawthorpe, vrtlari su bili zapanjeni kad su vidjeli geometrijske obrasce starih ukrasnih vrtova u zemlji koja je još uvijek imala upisane obrasce iz viktorijanskog doba dok se ovo mjesto uređivalo za Sir Charlesa Barrya, pa su oznake ostale i toliko dugo nakon njegove smrti. 

Britanska ratna prošlost ponovno se pojavila  ukazujući na vrijeme kada je britanska sudbina bila neodvojivo povezana s europskim kontinentom. U blizini Lashama u Hampshireu, odjednom su se pojavile slijepe ulice i pista zračne luke iz Drugog svjetskog rata  i to na poljima koja su prije 50 godina opet postala poljoprivredno zemljište.

U Republici Irskoj pojavio se tekstualni natpis zapisan u krajolik na kojem piše EIRE -  irska riječ za Irsku. Više od 80 tih znakova zapisano je duž irske obale tijekom Drugog svjetskog rata, signalizirajući savezničkim i njemačkim zrakoplovima da lete preko neutralnog teritorija i ne smiju bacati svoje bombe.

Filozof Max Pensky posebno je bio nadahnut ovim znakovima: "Enigmatski karakter ima i okultno značenje i znak je stalne opasnosti, beznačajnosti društvenog svijeta koji prijeti u svakom trenutku sveprisutnim sigurnim zaboravom. Ukazanje tih tragova izazvalo je opet i isponova ista pitanja: Što znače ovi neobični znakovi? Jesu li oni znakovi nade ili skore propasti? Jesu li ruševine ili runa? Kada nestanemo, kako će nas se zemlja sjećati? Ako ti duhovi u travi i imaju odgovore na naša pitanja, oni nam ih neće reći. Sjede u tišini nijemo svjedočeći našim pokušajima da ih razumijemo i čekajući kišu da ponovno nestanu."