Interes za bezuvjetni temeljni dohodak, ideju da svi odrasli članovi dobiju male dohotke iz javnog budžeta, javljao se mnogo puta tijekom povijesti. Gotovo 500 godina nakon što je Sir Thomas More to sugerirao u svojoj Utopiji, radikalan je prijedlog sve bliži realizaciji.
Zašto sada?
Bezuvjetni temeljni dohodak (BTD) pokazao je univerzalnu mogućnost da privuče podršku od inače vrlo različitih grupacija. Ima zagovornike i na ljevici, koja to vidi kao bolju alternativu socijalnoj pomoći, i na desnici koja to vidi kao efikasan način da se promovira individualna sloboda.
Porast nejednakosti u bogatim zemljama od 1980. godine, spojen s ekonomskom štetom globalne financijske krize, ojačao je osjećaj kako je tradicionalna "skrbnička država" neefikasna. U međuvremenu cjeloživotni rad u industriji postao je prošlost, a tržištem vladaju ugovori na određeno i honorarni rad.
"Interes u BTD dolazi iz nepobitne propasti trenutnog sistema", kaže Keikki Hiilamo, profesor ekonomije iz Finske.
"Većina naših socijalnih programa dolazi iz doba industrijskih društava, napravljenih kako bi zaštitili prosječnog zaposlenika, ali većina ljudi danas radi u trećem sektoru. Mnogi ljudi su dugotrajno nezaposleni i izostavljeni sa tržišta".
U SAD-u radnički vođe i milijarderi iz sektora tehnologije pronalaze zajednički uzrok u promicanju BTD-a kao odgovor na prijetnju automatizacije posla koja dodatno prijeti radnicima. Sve manje novca u javnim budžetima također znači da države žele izmisliti dodatne načine da motiviraju građane na rad.
Ovaj je razvoj događaja doveo BTD sa intelektualne periferije u srce javne debate. Najžešći zaštitnici ekonomske odogvornosti poput Organizacije za ekonomsku kooperaciju i razvoj te IMF su, usprkos tome što su bili vrlo protiv te ideje, počeli ozbiljno raditi na hipotetskom uvođenju dohotka u određene države.
Neke su vlade, također, sve zainteresiranije. Indijci o tome redovito debatiraju. Prvi pokušaji se "odrađuju" pod kapom vlada, nevladinih organizacija i filantropskih donora u Kanadi, Kaliforniji i Nizozemskoj, pa i u Ugandi i Brazilu.
Najviše je pažnje na Finskoj koja dohodak isplaćuje nezaposlenim građanima. Kada se s time krenulo prof. Hiilamo rekao je kako je to "prvi pravi eksperiment s tom idejom".
Hiilamo kaže kako su i vlada i elektorat vrlo pragmatični te bi podržali reforme u tom smjeru ako bi se pokazalo da temeljni prihod potiče građane da rade. Glavni argument protiv je, naravno, cijena.
Dosadašnja istraživanja pokazuju da je riječ o enormnom poduhvatu no troškovnici pokazuju da je i više no isplativo. Sakriveni troškovi u postojećem sustavu uskoro bi mogli biti eliminirani zahvaljujući dohotku.
Ono što nitko ne zna sigurno je kako će se tržište rada i vrste radnih mjesta mijenjati s takvim radikalnim remontom. Zagovornici smatraju da će dohodak dati radnicima više pregovaračke moći, prisiljavajući poslodavce da stvaraju bolje i više plaćene poslove. To zauzvrat može stvoriti čvrsti ciklus veće participacije u radu i poboljšanje vještina. Skeptici sumnjaju da je scenarij realan. Studije koje su u tijeku trebale bi po prvi puta pružiti čvrste odgovore na ta pitanja po prvi put nakon Moreovog prijedloga. Ako su obećavajući, ova vrsta dohotka može biti "it" ideja stoljeća.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Prvo ljude treba pripremit i reći im da im nitko ne daje plaću, da oni ništa ne rade. Oni koji nikad nisu radili i koji ne žele raditi, oni ne rade ni danas i tu je kraj priče da će ... prikaži još! netko dobit pare a da ništa ne radi. A dobit će se onoliko koliko je potrebno jednoj osobi da preživi i plati osnovne režije, znači osnovni minimum kako se i kaže. A onda ono najbolje. Ako netko želi automobil, skupe stvari itd.. može radit i 24 sata na dan ako želi i uz ove (recimo 2000 kuna) zradit još 10 000 na m