Jedan od najljepših gradova na svijetu, smješten u laguni na sjeveru Jadranskog mora, i izgrađen na 117 manjih otoka, prepun je romantičnih kanala i poseban. Poseban upravo po tim vodenim ulicama bez koje je nezamisliv, a upravo takva bi mogla postati i budućnost Venecije. Nezamisliva.
Venecija tako tone po brzini od jedan ili dva milimetra godišnje, a ako tim tempom nastavi sljedećih 20 godina, potonut će oko 80 milimetara. Nedavno objavljeno istraživanje je pokazalo kako iako je proces kroz godine usporio, nakon što su se ugasile podvodne pumpe, nije zaustavljen. Ono što je posebno začudilo znanstvenike je bila i spoznaja kako se grad pomalo naginje na istočnu stranu što nikada prije nisu primijetili. I u ovom slučaju riječ je milimetru ili dva godišnje. To zapravo znači da je zapadni dio, na kojem se nalazi Venecija, viši od istočnih dijelova.
Na potapanje grada utjecaja ima i pomicanje tektonskih ploča. Tijekom 20. stoljeća Venecija je potonula oko 120 mm zbog svih ovih pobrojanih procesa i uz podizanje razine mora od oko 110 mm.
Pogledajte galeriju u nastavku.
Loše vrijeme koje je pogodilo Italiju i dovelo do za Veneciju tako tipične i opasne pojave 'visoke vode' koja se u nekim trenucima podigla i na razinu od 156 cm, dovela je grad u stanje kada drveni mostići više nisu sigurni. Ovo je šesti puta u novijoj povijesti grada da je visoka voda premašila 150 cm, a rekord je oboren 1966. godine sa 194 centimetra. Ovo su tipični prizori za Veneciju tijekom zimskih mjeseci, toliko tipični da od tih prizora više ne strahuju ni turisti. Fotografije ih prikazuju kako po gradu hodaju s vodom do struka, a dijelovi grada, poput Trga sv. Marka, bili su u potpunosti zatvoreni.
Vodni problemi nisu ništa novog u Veneciji, no da bi ga u potpunosti mogli progutati pokazuju i podaci kako velika razina vode u gradu nije samo povezana s podizanjem razine mora, već posljedica upravljanja ovom lagunom. Niz mjera okupljenih u projektu MOSE grad trebao držati iznad vode. Sustavno se radi na ojačavanju obale, povišenju riva, popločavanju, a barijere bi Veneciju trebale čuvati od poplava i morfoloških propadanja. Posebne brane konstruirane su kako su smanjile količinu vode koja ulazi u lagunu tijekom visokih plima. Projekt je to koji je doživio niz odgoda, a neki posljednji podaci pokazuju kako bi trebao biti završen 2020. godine.
No to i dalje ne daje odgovor na pitanja, pa ni ne umanjuje brigu. Koliko i kojom brzinom Venecija tone i može li se to zaustaviti?
Kad su ugasli pumpe, čini se kako se problem zaustavio, no nova studija pokazala je kako se proces usporio, ali nije zaustavio.
Utjecaj slane vode na zgrade u Veneciji davno je prestao biti romantičan, a budući da su razine vode sad već trajno iznad originalnih razina nepropusnosti, voda je ušla u sve dijelove grada, u nekim zgradama stanove je i katove učinila i potpuno nemogućima za život. Diljem grada uništavaju se građevine, otpadaju komadi zidova. Stanje bi moglo biti još i puno gore zbog utjecaja podizanja razine mora, potaknutog klimatskim promjenama. S prosječnom dubinom od malo iznad jednog metra Venecija je posebno osjetljiva na ćudljivost prirode.
Iako je tijekom svoje prošlosti bila osjetljiva na podizanje razine vode, taj je problem, i upravo zbog toga se povezuje sa klimatskim promjenama, posebno izražen drugoj polovici 20. stoljeća. Između 2000. i 2013. godine zabilježeno je osam velikih poplava, što je više nego prethodnih 50 godina. Stručnjaci kažu kako je to izravan pokazatelj upravljanja lagunom.
Poseban problem predstavljaju i brodovi. Zbog rafinerija i tvornica koje su se razvile u poslijeratnim godinama, duboki kanali izdubljeni su u koritu, kako bi veliki tankeri mogli uploviti u luku. Zbog toga velika količina morske vode ulazi i kreće se jako brzo. Brane postavljene na ulazima u lagunu koji se zatvaraju u trenutku podizanja razine mora, se mnogima čine kao spasonosno rješenje, no projekt je to koji nije završnoj fazi u kojoj bi sad trebao biti po planu i programu predstavljenom prije gotovo 20 godina.
Korupcija je zasigurno jedan od glavnih razloga zašto projekt započet 2003. koji je trebao završiti 2014. godine, još nije gotov. I najvjerojatnije neće biti do 2020. godine. Tadašnji gradonačelnik Giorgio Orsoni uhićen je zbog povezanosti sa istragom oko financiranja izgradnje brane. Istraga je te 2014. godine pokazala kako je milijardu eura netragom nestalo u labirintu raznih mutnih dogovora.
Još jedan uzrok erozije je povećanje prometa u kanalima, a posebno veliki problem su i kruzeri koji uzrokuju neprocjenjivu štetu. U gradu su zabranjeni samo brodovi veći od 100.000 tona. Gradonačelnik Luigi Brugnaro objasnio je da je grad morao birati između nastavka turizma s kruzerima na ovaj način i potpune propasti. Smatraju tako kako kruzeri koji dnevno usred sezone istovaruju po 44.000 turista, oštećuju plitku lagunu i kanale, da ionako krhke temelje zgrada rapidno oštećuju, da ometaju stanovnike i gondolijere, da svaki pojedini kruzer zagađuje isto kao i milijun automobila.
Ono što doprinosi sustavnom propadanju grada je i veliki broj turista koji ga posjećuju svake godine i na takav način iscrpljuju njegove mogućnosti preživljavanja. I odvraćaju mnoge da u gradu žive, zbog čega se i gradska blagajna stalno smanjuje, a dugovi postaju sve veći.
Zbog podizanja razine mora i poplava, Venecija bi mogla nestati, ako ju prije ne 'ubije' turizam koji se oteo kontroli.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
tamo ne bi zivio ali volim posjetiti veneciju