Alan Duffy je velika faca, on je glavni znanstvenik na Royal Institution of Australia. U četvrtak mu nije bilo jasno zašto su novinari odjednom tako poludjeli i zatrpali ga pozivima. Nije mogao odgovarati baš istog trenutka, ali je računao da su, kakvi su već novinari, napravili gužvu oko nečega što astronomski centri diljem svijeta već odavno znaju i prate.
Prognoze za taj tjedan, u koji je spadao i četvrtak 25. srpnja 2019., bile su nekoliko relativno bliskih prolazaka manjih asteroida. Ništa posebno. Poslije je ispričao Allyson Chiu iz Washington Posta da je u jednom trenutku bacio pogled na detalje svemirskog kamenja i uočio asteroid 2019OK.
"Bio sam zapanjen. Baš u pravom šoku", kazao je.
Znajući da su znanstvenici ljudi inače vrlo umjerenog rječnika, posebno astronomi, to što je rekao znači otprilike da ga je u trenutku oblio hladan znoj.
Na ekranu svog kompjutora vidio je da pored planeta Zemlja upravo u tom trenutku, a bilo je to 2.22 sati iza ponoći po našem vremenu, brzinom od 25 kilometara u sekundi juri gromada dimenzija oko 100 metara u promjeru, i to na udaljenosti od manje od jedne petine udaljenosti između Zemlje i Mjesečeve orbite.
This is the video of the close encounter of Asteroid 2019 OK we have been Twitting all day with the Earth: https://t.co/bjT7uhQJuO pic.twitter.com/3e4UyPcdPl
— ASAS-SN (@SuperASASSN) July 25, 2019
Do tada taj asteroid čovječanstvo uopće nije poznavalo, bio je to prvi put da je registriran, kao da se "pojavio niotkud". A da je udario u Zemlju... Dimenzije ovog asteroida procjenjuju se da su između 52 i 129 metara u promjeru, te da je u tom trenutku u odnosu na Zemlju jurio brzinom od čak 88.500 kilometara na sat. Silina eksplozije ovisila bi o kutu pod kojim je udario.
Pa ako se uzme u obzir sve prethodno i u slučaju da je 2019OK umjesto za petinu udaljenosti Zemlja-Mjesec u onom smjeru, projurio za petinu udaljenosti Zemlja-Mjesec u ovom, našem smjeru, znanstvenici procjenjuju da bi to bila eksplozija snage ekvivalentna nuklearnoj bombi od 10 megatona, što bi spadalo u red snažnijih hidrogenskih bombi.
(Donji grafiku preko cijelog ekrana možete vidjeti OVDJE)
Ili, prema nekim procjenama, prostor razaranja bio bi oko 2000 kilometara četvornih, što je otprilike točno ono što se dogodilo u Sibiru 1908. godine s tunguskom eksplozijom. To što je ispalo da su astronomi takvo što otkrili u trenucima kad je asteroid već prolazio svoj troipolsatni prolaz preko Zemljinog diska, jako je loša vijest. Drugim riječima, astronomi su ga uočili tek kada je već prolazio uz Zemlju.
"Bilo je to vrlo neugodno blizu", pričao je za medije kasnije Duffy.
NASA, Zvjezdarnica Višnjan i mnogi drugi opservatoriji po našem planetu asteroide ovakve veličine u pravilu uoče puno ranije. To što ovoga nisu uočili "na vrijeme", zapravo nije njihova krivnja, nego toga što se i u 21. stoljeću neusporedivo lakše pronađe nekoliko milijardi dolara više za proizvodnju novog oružja ili za intervencije u spašavanje neke megabanke nego u, recimo, istraživanje svemira.
U cijelu tu infrastrukturu čovječanstvo bi naprosto trebalo ulagati bitno više, kako se ne bi dogodilo da takav jedan asteroid kao što je 2019OK ne prođe neprimjetno sve do trenutka u kojem bi se ustremio na kakvo naseljeno područje na Zemlji. 2000 kilometara četvornih otprilike je 20 puta veća površina od administrativnog Pariza. Ili dvostruko kao Hong Kong.
Ili osmina megapolisa oko Pekinga. Ili oko triput kao New York... Koliko je to u astronomskim relacijama "za dlaku" ta jedna petina udaljenosti između Mjeseca i Zemlje ilustrira zanimanje cijelog svijeta 2011. godine za asteroid 2005YU55.
Taj asteroid bio je širine 400 metara i prozujao je na udaljenosti od 324.600 kilometara od Zemlje, odnosno skoro na udaljenosti Mjesečeve orbite, ali i na četiri i pol puta većoj udaljenosti od ove na kojoj je sada 2019OK promašio naš planet. Pa ako je "za dlaku" bilo ono iz 2011... Razliku čini to što smo 2011. godine taj asteroid ispratili bez straha, jer smo znali njegovu putanju.
A ovaj sad pojavio se "niotkud". Takve stvari su se događale i ranije. Baš u vrijeme bliskog prolaska asteroida iz 2011. astronomkinja Marina Brozović iz Splita, koja je već tada radila u NASA-inom JPL-u, objasnila je za Forum.tm da je asteroid poput onoga iz 2011. prozujao tako blizu Zemlji još 1976., a da nitko nije imao pojma.
Tada čovječanstvo nije imalo niti izbliza ovakve i ovako puno teleskopa, nego su astronomi tek 2010. otkrili asteroid 2010XC15, dakle nekoliko stotina metara u promjeru, i računajući putanju, shvatili da je 1976. bio jako nezgodno blizu Zemlji s obzirom na veličinu. Ovaj sadašnji nije takvih dimenzija, ovaj je promjera oko 100 metara.
No, dimenzije mu definitivno nisu nešto što bi prosječnog Zemljanina mogle umiriti, jer to znači da je to dimenzija asteroida kadrog postati "ubojica gradova", odnosno s nekoliko milijuna mrtvih već od samog udara, a da se ne govori o naknadnim potresima i tsunamijima.
Drugi problem s tim asteroidom je to što je 2019OK uz Zemlju prozujao brzinom od 88.200 kilometara u sekundi, što je čak i za asteroid vrlo neuobičajeno brzo. Za usporedbu, oni asteroidi koji su proteklih godina promašivali Zemlju jurili su u odnosu na naš planet brzinama između 4 i 19 kilometara u sekundi, odnosno između 14.000 i 68.000 kilometara u sekundi.
Pa ako bi čovječanstvo već moralo birati što bi radije da udari, onda bi to svakako bila sporija gromada, jer veća brzina, posebno ovako puno veća, znači veću energiju i veće razaranje u slučaju sudara. Treća nezgodna stvar u vezi 2019OK jest to što je riječ o malom svemirskom tijelu koje oko Sunca kruži po izrazito ekscentričnoj, izduženoj orbiti.
U točki u kojoj se najviše približava Suncu, on je na samo pola udaljenosti između Sunca i Zemlje, odnosno Suncu se približi na udaljenost manju čak i Venere do Sunca.
A u svojoj najudaljenijoj točki od Sunca, ovaj asteroid odlazi na udaljenost čak 3,4 puta veću od razdaljine između Zemlje i Sunca, što je nekoliko puta više čak i od udaljenosti između Sunca i Marsa, još relativno malo više i dosegnuo bi Jupiterov perihel.
A to onda znači da je ovaj asteroid u jednom dijelu svoje putanje, onda kad je najudaljeniji, puno sporije nego u dijelu u kojem je blizu Suncu, odnosno Zemljinoj putanji. Vrlo neugodan gost. Netko sklon vjerovati u dobru ili lošu kob rekao bi da ga je začarao odabir imena "OK" plus oznaka godine.
Drugi bi rekli da smo imali sreće zato što, čak ne niti toliko daleko, taj asteroid nije išao niti stupanj, niti kutnu minutu, pa čak niti kutnu sekundu u onom smjeru koji bi značio sudar sa Zemljom. Obožavatelji Douglasa Adamsa i njegove trilogije "Vodič kroz galaksiju za autostopere" primijetili bi da se od četvrtka, kao dana u tjednu, čovjek niti ne može nadati drugome nego problemima iz svemira.
Na kraju, iako je bio četvrtak, odnosno noć sa srijede na četvrtak od 2.22 sati, pa nešto poslije svitanja po našem vremenu, 2019OK nas je promašivao, a da toga uopće nismo bili svjesni.
Prije šest godina, 2013., asteroid koji je bio neusporedivo manji, samo 20 metara u promjeru, upao je u Zemljinu atmosferu i eksplodirao silinom od 0,5 megatona na visini od 26 kilometara kod Čeljabinska u Rusiji, ozlijedivši 1200 ljudi, porazbijajući udarnim valom krovove, kilometrima uokolo praktično sve prozore... Tog dana nije bio četvrtak.
*U prvoj verziji članka udaljenost prolaska asteroida 2005YU55 iz 2011. godine od Zemlje omaškom je pogrešno opisana odnosom udaljenosti do Mjeseca i Zemlje
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
"udaljenosti od 324.600 kilometara od Zemlje, još uvijek bliže Zemlji nego Mjesecu" Opet novinar nezna, a piše. Mjesec je udaljen 384 400 km od zemlje. Kako onda bliže zemlji nego mjesecu?
... troipolsatni prolaz preko Zemljinog diska... Hallo novinaru, mi znamo da je svemir i inače prepun diskoidnih planeta, ili...
malo je falilo