Kriza pitke vode trese južnoafrički Cape Town, a gradski oci trude se na noge postaviti što više privremenih desalinizatora koji bi oceansku vodu učinili pitkom, i to ne samo pitkom već bi je mogli pretvoriti i u bogat izvor litija za baterije.
Monash sveučilište iz Australije i sveučilište Austin iz Texasa uspjeli su stvoriti membranu čija je struktura, laički rečeno, nešto između metala i organskog materijala.
Materijal oponaša svojstva koja pronalazimo u membranama organskih stanica, koje "biraju" što će propustiti. Znanstvenici tvrde da su vrlo blizu tome da usavrše membranu koja će imati dvije funkcije - uklanjanjem soli iz oceanske vode, i odvajanje metalnih iona u isto vrijeme.
To bi moglo pomoći s dva velika problema - golemom cijenom i potrošnjom energije koja se povezuje s trenutnim tehnikama desalinizacije, kao i s nedostatkom litija na tržištu u kojem sve više raste potražnja za baterijama za pametne telefone i električna vozila, piše Financial Times.
Znanstvenici bi, kako bi napravili takvu membranu, koristili ćelije metalnih iona i organske "spojnice", organizirane u 3D strukture. Idealna građa za hvatanje i skladištenje molekula.
Kemičari inženjeringom mogu napraviti membrane s vrlo različitim svojstvima, koristeći različite materijale za "ćelije" i "spojnice", što znači da te membrane imaju nevjerojatan tržišni potencijal. Koristiti se može za sve od skladištenja plinova do filtriranja zraka, do antimikrobnih poveza za rane ili materijala koji bi vojnike štitili od kemijskog napada.
"Utjecaj na okoliš također bi mogao biti golem", kaže David Scoll sa Georgia Instituta za tehnologiju. Razdvajanje kemijskih mješavina u industriji, tvrdi Scoll, troši 10 do 15 posto energije na razini planete unutar godinu dana. Desalinizacija je upravo dobar primjer skupog industrijskog i kemijskog procesa no ima ih još - od obrade sirove nafte, do proizvodnje plastike, polimera i goriva.
"U svijetu kemijskog inženjerstva već znamo da postoje puno pametniji načini za ova "razdvajanja" - čišći i jeftiniji", kaže Scoll.
Dr. Bradley Ladewig najavljuje kako će spomenute membrane biti vrlo efikasne u petrokemiji, no boji se kako će komercijalizacija ove tehnologije biti svojevrstan problem.
Tisuće novih membrana razvijaju se svake godine no manje je truda uloženo u testiranje njihovih individualnih svojstava ili procjenu za što se mogu koristiti.
MOF Technologies, iz Belfasta, napravila je više nego ostali. Razvili su čak 19 vrsta membrani koje proizvode za komercijalne potrebe ali i za druge laboratorije ili znanstvenike.
Zbog toga su morali dramatično pojačati proizvodne kapacitete, te danas mogu proizvesti okvirno nekoliko stotina kilograma po tjednu, kaže direktor Paschal McCloskey.
"No ovo je tržište koje se tek rađa, a mogućnosti su nevjerojatne", kaže McCloskey.
