Sumamed, antibiotik stvoren u Hrvatskoj, ponovno puni novinske stupce. Štoviše, čini se da ovaj - lijek, i jedan od najvećih i svakako najkorisnijih hrvatskih izuma, gotovo 40 godina ni ne silazi s trona. Iz Trumpovih usta u božje uši - američki je predsjednik, ako mu je za vjerovati, objavio da azitromicin, a to je naš Sumamed, s hidroksiklorokinom, lijekom protiv malarije - čini koktel za moguće liječenje korona virusa. Odmah je i zahvalio američkoj FDA, agenciji za lijekove, što je “pomakla planine”.
Mada su neki visoki američki dužnosnici brzopotezno upozorili da su dokazi za Trumpove velike riječi još slabašni, ulivena je barem nada.
Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, na brojne je novinarske upite o Sumamedu kao mogućem lijeku za korona virus pojasnila kako on, osim što djeluje na bakterije, ima i dodatno svojstvo - djeluje i na imunološki sustav. Odnosno, u određenim slučajevima može smirivati i upalu.
Rezultat je hrvatskog truda i pameti, dodala je, izvrstan lijek, ali treba oprezno razmisliti hoćemo li ga koristiti i u te svrhe, upozorila je.
- Virusi ponekad mogu suprimirati (potisnuti, zadržati, op.a.) imunološki sustav kako bi im se omogućilo da se razmnože, a onda slijedi prekomjerna upala.
Zasad još nema dovoljno istraživanja koja govore kreće li ovaj virus odmah s jakom upalom ili sa supresijom na imunološki sustav, pa tek onda upalom. Tek kad to bude pouzdano, znat će se i s kojim lijekovima treba ići te jesu li lijekovi poput Sumameda učinkoviti - rekla je Markotić.
Tko nije čuo za Sumamed?
Bez obzira na to, treba podsjetiti što je Sumamed i, važnije, tko su ljudi koji su ga izumili i kako. Riječ je o Plivinu farmaceutskom četvercu koji su činili Slobodan Đokić kao voditelj te Gabrijela Kobrehel, Gorjana Radobolja-Lazarevski i Zrinka Tamburašev. Sve redom briljantni, ali i samozatajni znanstvenici.
Nažalost, Đokić i Tamburašev više nisu među živima, no kao ni ostale dvije znanstvenice, nikad nisu puno govorili o sebi ili svojem otkriću. Uspjeli smo dobiti Gabrijelu Kobrehel, no nije htjela komentirati vijest o tomu da bi spoj na čijem je otkriću radila s kolegama možda mogao spasiti mnoge živote. Danas bi to sigurno bilo drugačije, no Plivin četveročlani tim 80-ih, kad je lijek nastao, u medijima nije o tome pričao.
Kako u svojem radu, “Priči o azitromicinu” iz 2011. godine, piše kemičarka Zrinka Banić Tomišić, izum azitromicina, djelatne tvari Sumameda, pripada najvećim dostignućima hrvatske znanstvene povijesti. Promatra li se s aspekta komercijalizacije znanstvenih istraživanja, vjerojatno je najveće dostignuće. Iznimno terapijsko djelovanje učinilo je azitromicin, naime, jednim od najuspješnijih antibiotika na svjetskoj razini.
Banić Tomišić je rad napisala povodom tridesete godišnjice jugoslavenske patentne prijave za azitromicin 1981. i daje pregled istraživanja koja su dovela do njegova izuma, opisuje i pregovore te sklapanje ugovora između Plive kao vlasnika patenta i Pfizera, jedne od vodećih svjetskih farmaceutskih tvrtki, kojoj je Pliva licencirala izum.
“Tko nije čuo za azitromicin ili barem za Sumamed? Mnogi su imali prilike iskušati njegovo djelovanje na sebi. Ako se upotrijebi neznanstvena, no brza metoda mjerenja globalne prepoznatljivosti i u internetski pretraživač upiše riječ azithromycin, dobit će se 32 milijuna pogodaka. Za usporedbu, Google za azitromicinova prethodnika erythromycin nudi 35,5 milijuna, za Barack Obama 250 milijuna, a za Croatia 402 milijuna pogodaka. Može se zaključiti da je prepoznatljivost azitromicina, trideset godina nakon njegova izuma respektabilna”, piše kemičarka.
Azitromicin je danas među najprodavanijim antibioticima. Vrlo je učinkovit za liječenje raznih bakterijskih infekcija gornjih i donjih dišnih puteva, kože i potkožnog tkiva, spolno-prenosivih bolesti, infekcija želuca i dvanaestnika, upale zdjelice te sve više i za prevenciju bakterijskih infekcija u djece i onih sa slabim imunitetom, kaže rad iz 2011. godine.
Spektar antibakterijskog djelovanja azitromicina sličan je eritromicinu, no učinkovitiji je u borbi protiv anaerobnih i Gram-negativnih bakterija, posebice protiv bakterije Haemophilus influenzae.
Djeluje ciljano - prenosi se do mjesta infekcije putem bijelih krvnih stanica, veže na podjedinicu 50S bakterijskog ribosoma, onemogućujući tako rast i razmnožavanje bakterije. Tko su, i što je o njima poznato, farmaceuti koji su azitromicin otkrili na svojem radnome mjestu te koji će, ako daljnja istraživanja to potvrde, možda biti zaslužni za oporavak tisuća i tisuća oboljelih od korona virusa?
Svoj su golemi obol ozdravljenjima u čitavom svijetu već dali, no možda njihov izum pomogne i u ovoj stravičnoj pandemiji.
Hrvatski super tim
Slobodan Đokić je bio hrvatski kemičar crnogorskog podrijetla, rođen 1926. godine u Danilovgradu. Gimnaziju je završio u Beogradu, a kemiju diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1952. Pet godina kasnije je doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i nakon studija se odmah zaposlio u zagrebačkoj Plivi, gdje je prvo bio pogonski inženjer, a onda istraživač taman pokrenutog (1953.) Plivina istraživačkog instituta. Godinama, od 1971. do 1990., Đokić je Institutom i upravljao. Upravo je u razdoblju od 1979. do 1981. azitromicin i sintetiziran. Đokić je i predavao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Bavio se sintezom organskih spojeva, kemijom biološki aktivnih prirodnih spojeva i problemima razvoja farmaceutske industrije. Preminuo je u Zagrebu 1994. godine.
Gabrijela Kobrehel je 79-godišnja kemičarka rođena u moslavačkom Obedišću , diplomirala je i magistrirala na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu te u Plivinu Istraživačkom institutu radila na kemijskim transformacijama antibiotika, točnije na sintezi novih makrolidnih antibiotika.
Objavila je 25 znanstvenih radova, a više od dvadeset izuma je u Hrvatskoj i svijetu zaštitila patentima. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima je i “Heroj kemije”, nagrada koju joj je, kao i posthumno Đokiću, prije točno dvadeset godina uručilo Američko kemijsko društvo.
Treći član tima koji je otkrio azitromicin bila je Zrinka Tamburašev, rođena u Sisku 1921. godine, koja je preminula u Zagrebu 2003. Diplomirala je 1948. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a doktorirala 1965. godine. U Plivinu je istraživačkom institutu bila voditeljica skupine za polusintetske makrolide i Odjela za prirodne spojeve, nakon čega je vodila i istraživanja na području baznih sirovina.
S lijeva nadesno, Gabrijela Kobrehel, Slobodan Đokić kao voditelj tima koji je otkrio azitromicin, djelatni sastojak Sumameda, Gorjana Radobolja-Lazarevski i Zrinka Tamburašev.
Gorjana Radobolja Lazarevski je rođena u Omišu 1946. godine, na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1969, a magistrirala 1977. godine te je u Istraživačkom institutu radila na kemijskim transformacijama antibiotika. I ona je objavila brojne znanstvene radove i više od dvadeset svojih izuma zaštitila patentima.
Kako je sve počelo? Ili, još je bolje pitanje, koje postavlja Banić Tomišić u svojem radu, kako je Sumamed postao prepoznatljiva tržišna marka u doba kad se o važnosti tržišnih marki još nije ni razmišljalo?
“O azitromicinu postoje različite priče, ne uvijek istinite, pa je tako netočan dio teksta s Wikipedije koji kaže da je spoj patentiran i praktički bačen u ladicu, da bi ga Pfizerovi znanstvenici ponovno pronašli prelistavajući dokumentaciju patentiranih kemijskih spojeva”, kaže kemičarka.
Pravi početak Sumameda dogodio se, piše, još u prvoj polovici 20. stoljeća, kad je definirana strategija tvornice Kaštel, Plivine prethodnice, u čemu je sudjelovao i hrvatski nobelovac, prof. dr. sc. Vladimir Prelog. Ta je strategija predviđala i istraživački rad na novim kemijskim entitetima.
Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća radilo se na derivatima eritromicina, u to doba već dobro poznatog makrolidnog antibiotika spektra nešto šireg od spektra penicilina.
Prvi Plivini izumi na tom području, koje potpisuju Đokić i Tamburašev, prijavljeni su još sredinom 60- ih.
Azitromicin je tijekom 1981. i 1982. Pliva prijavila u Jugoslaviji i još 16 zemalja svijeta, prvi međunarodni patent priznat je u Belgiji 1982., a američki je patent dobiven 1985.
Na naše tržište taj antibiotik dolazi 1988. pod zaštićenim imenom Sumamed, zatim na tržišta SSSR-a, ČSR-a, Poljske i Mađarske, od 1991. Velike Britanije i Irske te od 1992. SAD-a, Italije i drugih zemalja. Licencu je u SAD-u otkupio farmaceutski koncern Pfizer. Pregovori s Pfizerom kao odabranim strateškim partnerom trajali su nekoliko godina - od 1982. do 1986. i 1987., kad je sklopljen ugovor. Pregovaralo se, bez interneta, čak i bez računala, telefonom i telefaksom, na sastancima uživo.
Tijekom pregovora se ispostavilo da i Pfizer radi na azitromicinu, ali s četiri tisuće svojih istraživača, za razliku od Plive, koja je na tome imala deset puta manje ljudi.
Pfizer je dobio pravo proizvoditi i prodavati azitromicin u obliku gotovog proizvoda u gotovo svim zemljama svijeta, osim u Jugoslaviji i zemljama bivšeg Istočnog bloka, u kojima je pravo na prodaju zadržala Pliva.
Značaj Sumameda ubrzo je prepoznao cijeli svijet, zbog čega je u Washingtonu 2000. godine Američko kemijsko društvo Slobodanu Ðokiću i Gabrijeli Kobrehel, s kolegama koji su sudjelovali u radu na azitromicinu iz Pfizera, dodijelilo priznanje za unapređenje globalne dobrobiti čovječanstva.
Hoće li Sumamed i njegovi izumitelji još jednom postati herojima kemije i svijeta, pokazat će vrijeme. Nadamo se uskoro, jer je svakim danom broj oboljelih od korona virusa značajno veći i pandemiji se ne nazire tako skori kraj.
Nadamo se, međutim, i da će pandemija svijet naučiti još nečemu - da se u znanost ulaže premalo u odnosu na naoružanje i kupnju borbenih aviona. U ratu s virusom, nevidljivim neprijateljem, ti nam avioni nimalo ne pomažu.
