Arsen je otrovan polumetal, može prouzročiti karcinom, a zbog onečišćenja okoliša, procjenjuje se da danas diljem svijeta najmanje 300 milijuna ljudi ovisi o vodi za piće u kojoj su koncentracije arsena ili fluorida tolike da ugrožavaju zdravlje ljudi. Problem se pojavljuje i u nerazvijenim i u razvijenim zemljama svijeta, a jedan od najgorih izvora zagađenja arsenom su rudnici.
Troje znanstvenika sa Sveučilišta u Stockholmu čini se da su na tragu da tome doskoče, jer su otkrili i potvrdili svojstvo mahovine warnstorfia fluitans da filtriranjem uklanja arsen iz vode do te mjere da je ona u roku od samo sat vremena pitka. "W. Fluitans uklanja do 82 posto arsena iz vode tijekom sat vremena. Stopa uklanjanja arsena je najviša pri koncentracijama od 1μM i to do u vodi nema drugih hranjivih tvari", neki su od zaključaka studije.
Istraživači su utvrdili da se arsen iz vode akumulira u tkivu mahovine, čak i to da arsen filtriranjem uklanja i živa i mrtva mahovina. Mahovina je i inače poznata po tome što u sebe upija vrlo nezgodne otrove koje čovjek ispušta u okoliš u nekima od najgorih ekoloških katastrofa. Primjerice, nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986., oblak s radioaktivnim izotopima proširio se Europom, posebno Skandinavijom i nakon kraćeg vremena stručnjaci su uočili da su pojedina krda sobova u Norveškoj izrazito radioaktivna.
Vrlo brzo pronašli su objašnjenje da je to zato što se sobovi hrane tamošnjom mahovinom koja je upila radioaktivne čestice. Za posljednje otkriće na stockholmskom sveučilištu u Švedskoj vlada ogromno zanimanje zato što su u pojedinim njenim dijelovima jako zatrovana arsenom neka područja pod usjevima, močvare, jezera, pa tako i izvori pitke vode, posebno podzemni. Izvor tolikog zagađenja arsenom su tamošnji rudnici, odnosno industrija proizvodnje metala, posebno bakra i zlata.
U Kanadi je, primjerice, 2000. godine praktično preko noći opalo zagađenje arsenom za čak 73 posto. Razlog je bilo zatvaranje jednog jedinog velikog rudnika zlata. Put zagađenja arsenom je vrlo jednostavan. Arsen se nalazi u dubokim slojevima iz kojih rudarska industrija na površinu izvlači rude iz kojih potom preradom, na kraju i taljenjem, izdvaja željeni metal.
Pritom se arsen oslobađa u obliku finih čestica ili isparenja, prije ili kasnije otapa se u vodi, potom ulazi u žitarice, korjenasto i lisnato povrće, u nekim azijskim zemljama u rižu koja raste doslovno iz vode, a odatle na ljudsku trpezu. Otkriće ovakve sposobnosti određene vrste mahovine da uklanja arsen iz vode u kojoj je otopljen, značilo bi da bi se vrlo jednostavnim postavljanjem takve mahovine na kritičnim mjestima ogromne količine arsena mogle uklanjati i iz prirode i iz vodovodnih sustava diljem svijeta.
I to sve na savršeno prirodan način. Jedno od mjesta u kojima bi to značilo razliku između odumiranja društva i preporoda, bili bi Komletinci, selo na istoku Hrvatske, o čijem problemu je Express nedavno pisao, navodeći reportažu Balkan Insighta. U tom selu voda iz vodovoda često ima miris amonijaka, ponekad ima čak i boju; od svijetložute do crvenosmeđe.
I tako već tri desetljeća. Unatoč vodi, koja kao tekućina "bez boje, okusa i mirisa" tamo ima i boju i okus i miris, nitko nije sumnjao da nešto nije u redu, sve do ulaska interneta u živote ljudi i sve šireg shvaćanja transparentnosti u društvu. Prvo je Mirko Matijašević 2014. naišao na analizu vode na stranicama vodovoda u Vinkovcima gdje je doznao da su razine arsena u vodovodu 13 puta više od dopuštene.
O tome je Matijašević pisao na blogu i nitko ga nije previše obadavao, sve dok Mirjam Bešlić nije otišla u Zagreb i na analizu dala uzorak svoje kose. Ispalo je da su razine arsena u kosi bile triput više od očekivanih, što je značilo da je pod puno većim rizikom od razvoja raka. BIRN je pak proveo istraživanje kojim se zaključuje da su po nekim dijelovima Balkana cijevi pune arsena, da čak 923.000 ljudi koji žive u Panonskoj nizini – dakle u istočnoj Hrvatskoj, sjevernoj Srbiji i južnoj Mađarskoj – piju kancerogenu vodu.
Najgore je stanje u Novom Bečeju u Vojvodini gdje su razine 23 puta više od dopuštenih. Rumunjska se nije istraživala, no tamo je rudarstvo posebno razvijeno, napose rudnici zlata i sva je prilika da bi i građani te zemlje mogli biti jako zainteresirani za otkriće sa Sveučilišta u Stockholmu.
