Baš poput kapetana Ahaba i Bob Pitman je godine proveo tražeći kita. Punih 14 godina tražio je neobičnog kita ubojicu koji je viđen samo nekolicinu puta.
Godine 1955. čudno jato nasukalo se na plažu sjeverno od Wellingtona, na Novom Zelandu. Prema crno-bijeloj boji bilo je jasno da je riječ o kitovima ubojicama (koji pripadaju obitelji delfina) ali karakteristike poput prćastog nosa, špičastih peraja i bijelih oznaka kraj očiju pokazivale su kako nisu tipične orke u pitanju.
Znanstvenici su mislili da su potomci jedne ženke s genetskim odstupanjima. Onda je 2005. ekipa francuskih znanstvenika potvrdila kako su vidjeli sličnog kita kod Crozat otočja u južnom Indijskom oceanu.
Pitman, koji se bavi ekologijom mora, od tada traži te takozvane "tip D" kitove ubojice. Za razliku od fikcionalnog kapetana iz pera Hermana Melvillea, piše The New York Times, Pitman želi odgovor na znanstveno pitanje - tko su te orke, kako se razlikuju i jesu li zasebna vrsta?
Sada napokon dobiva neke odgovore.
U siječnju je Pitman vodio trotjednu ekspediciju na jugu kontinenta Južne Amerike, nakon što su čileanski ribari rekli kako im ulov kradu "neobične orke".
Danima su tražili životinje, a pratila ih je i loša sreća te ružno vrijeme, pa se nikako nisu mogli posve približiti mjestu gdje su Čileanci vidjeli kitove.
Onda su se približili rtu Horn dok je osam dugih dana i noći kiša tukla more. Napokon je zasjalo sunce i dalo Pitmanu i ekipi ravno tri sata da provedu na željenoj lokaciji.
Gotovo odmah čim su stigli okružilo ih je jato od 25 do 30 kitova s istim karakteristikama kao onih sa Novog Zelanda. Bili su zainteresirani i za brod, instrumente i ljude.
Ekipa je snimala i fotografirala. Uspjeli su i bezbolno uzeti sitne komade tkiva koje će testirati u laboratoriju.
"Imamo prvi uzorak ikada "tipa D" kitova ubojica. To su možda odgovori na naša pitanja", rekao je Pitman o jatu koje, čini se, preferiraju malo toplije vode sub-Antarktike od hladnijih voda na jugu, za razliku od svoje rodbine, kitova tipa A, B i C.
Analiza će tkiva uskoro započeti, a videe je Pitman gotovo odmah objavio.
"Bila su to veličanstvena tri sata. Nakon 14 godina, dobio sam svoja tri sata i vrijedilo je", kaže Pitman.
Kada ga se pita za usporedbu smatra da su kraći od ostalih kitova ubojica, koji mogu doseći dužinu od devet metara, no treba mu još snimki, posebno snimki dronova, da potvrdi veličinu. Volio bi nekolicinu kitova i obilježiti satelitskim oznakama da vidi koliko duboko rone.
Znanstvenika Paula Tixiera zanima čime se hrane. Neki kitovi ubojice jedu i manje sisavce, kao tuljane, dok drugi jedu isključivo ribu. S obzirom da su ribarima krali ulov jasno je da se hrane i ribom, ali treba vidjeti što još da bi se do kraja shvatila njihova uloga predatora.
Phillip Morin, genetičar unutar NOAA, pokušava shvatiti koliko točno ima vrsta kitova ubojica, a i on se veseli ideji da je otkrivena sasvim nova vrsta.
"Nevjerojatno je vidjeti i otkriti nešto što do sada nije vidio gotovo niti jedan čovjek. To nas samo podsjeća koliko još imamo za učiti o diverzitetu oceana", kaže dr. Morin.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
kit koji ubija