Tijekom godina odrastanja u siromašnom, ruralnom dijelu istočnog Zimbabvea roditelji Mosesa Murandua njegove česte rane i posjekotine zarađene u dječjim igrama, posipali bi solju kako bi brže zacijelile. No od dana kada je njegov otac skupio nešto novca i kupio šećer, više nisu koristili sol.
Primijetio je kako rane zacjeljuju brže ako ih se namaže šećerom, pa ga je posebno iznenadila činjenica što nitko u svijetu ne prakticira upotrebu šećera kao lijeka. Otkrio je to kada se zaposlio kao medicinski brat i počeo živjeti u Velikoj Britaniji. Doživljavanje šećera kao glavnom čovjekovog 'neprijatelja' odlučio je izmijeniti.
Ubrzo su ga i znanstvenici počeli doživljavati ozbiljno pa je tako na sveučilištu u Wolverhampton provedena pilot studija koja se fokusira na mogućnost upotrebe šećera u zacjeljivanju rana. Istraživanje je potvrđeno i nagrađeno. Njegova ideja i njezina primjena mogli bi olakšati život ljudima u siromašnijim dijelovima svijeta koji si ne mogu priuštiti antibiotike, a zbog razvoja sve veće otpornosti bakterija na antibiotike, primjena bi mogla postati i puno šira, piše BBC.
Kako savjetuje Murandu, sve što trebate napraviti u liječenju rana sa šećerom je posuti šećer na ranu i zamotati ju zavojem. Kaže kako granule šećera upijaju svu vlagu koja zapravo omogućava razvoj bakterija. Bez njih, rana će i zacijeliti puno brže. Dokazi koji potvrđuju njegovu teoriju pronađeni su i na drugim članovima njegovog plemena koji rane liječe šećerenjem.
Murandu i dalje ima problema u procesu razvoja svoje ideje. Financiranje daljnjeg istraživanja moglo bi mu pomoći u njegovom krajnjem cilju - upotrebi šećera kao zamjene za antibiotike. Sam tako kaže kako je i u ovom slučaju vidljiv utjecaj farmaceutskih kompanija kojima ova istraživanja nisu isplativa, pa ih ni ne podržavaju.
U istraživanjima koristi običan bijeli šećer kakav se može naći u bilo kojem kućanstvu, a nije pronašao razliku u djelovanju
šećera od trske ili šećerne repe. Otkrio je pak kako demerara šećer (vrsta smeđeg šećera) ipak nije toliko učinkovita. Istraživanje je provedeno u Zimbabveu, Botswani i Lesotu. Među ispitanicima bile je i žena iz Harare kojoj je prijetila amputacija noga.
"Imala je strašnu ranu pet godina i doktor je predloži amputaciju noge. Savjetovao sam joj da nogu redovito pere, stavi na nju šećer, zamota zavojem i sve to tako ponavlja. I noga joj je spašena", naglasio je. Istraživanje je proveo i nad 41 ispitanikom u Velikoj Britaniji čiji rezultati bi uskoro trebali biti objavljeni.
Jedno od pitanja koja se provlače kroz njegovu studiju je i mogu li šećerom liječiti rane i dijabetičari, čiji je nivo šećera u krvi pod strogom kontrolom. Kaže kako upotreba šećera kod takvih pacijenata nije dovela do povećanja razine glukoze u krvi. Naime, šećer na rani ne djeluje na isti način kao i onaj koji se konzumira, zbog enzima koji šećer pretvara u glukozu, a koji je pronađen je samo u tijelu, pa tako vanjska primjena nema isti utjecaj.
Njegovu metodu već godinama primjenjuje u liječenju Maureen McMichael, veterinarka sa sveučilišta u Illinoisu. Prvi put šećer i med upotrijebila je u liječenju pacijenata 2002. godine. Prvenstveno zato što je riječ o jeftinijem načinu liječenja. Najčešće ih koriste u liječenju pasa i mačaka. Iako je puno skuplji med ima iste učinke na procese zacjeljivanja, neki tvrde da je puno učinkovitiji od šećera. Šećer je koristila i u liječenju psa lutalice koju je napao pit bull i zadao joj 40 ugriznih rana na udovima.
"Bila je lutalica i nije bilo novca za njezino liječenje, pa smo upotrijebili šećer i med i potpuno se oporavila", rekla je.
Šećer mogao biti i dobra zamjena za antibiotike na koje su ljudi, zbog učestale upotrebe, postalo sve više otporni. Murandu planira, dok i dalje nastavlja s istraživanjima, otvoriti privatnu kliniku u Wolverhamptonu u kojoj će ljude liječiti upravo šećerom. I nada se kako će jednog dana šećer postati dio uobičajenog asortimana lijekova svake klinike i bolnice.
Dok se to ne dogodio Murandu ima pune ruke posla, s obzirom na mnoge koji mu se obraćaju u potrazi za savjetom pa ga i redovito izvještavaju u uspješnom učinku šećera u njihovom liječenju. Šećerni Murandu kaže kako je mogućnosti široke primjene šećera u liječenju pacijenata spoznao tek dolaskom u Veliki Britaniju.
"Kao i kod šećera, tako je moje 'sirovo' znanje došlo iz Zimbabvea, ovdje je profinjeno, redefinirano, i sada opet raste kako bi moglo pomoći ljudima u Africi", naglasio je.
