Stvari bi bile puno jednostavnije kad bismo mogli razgovarati s našim kućnim ljubimcima i tako saznali što zaista misle i što osjećaju. Budući da su stvari takve kakve jesu, i dalje skakućemo na granici između razumijevanja i antropomorfizma. I stalno se pitamo koliku naklonost naših ljubimaca doista uživamo? Koliko je ona duboka? Drugim riječima – hoće li nas pojesti ako umremo?
Erika Englehaupt iz National Geographica odlučila je iskoristiti studije slučaja kako bi pronašla jasan odgovor. Ispitivala je 20 slučajeva onoga što se eufemistički naziva "zatvorenim čišćenjem" objavljenim u znanstvenim časopisima, kao i studiju iz 2015. godine koja je sastavljena od 63 takva izvješća, piše bigthink.
I da, neke su doista uznemirujuće. Naime postoji osnovni scenarij u takvim slučajevima – da vlasnik umre i da za njegovu smrt ne zna neko vrijeme nitko osim njegovog ljubimca koji je zaključan s njim u stanu. Do trenutka kad se tijelo otkrije, već na njemu nedostaju neki dijelovi. A ljubimac se ponaša sasvim normalno.
Većinu slučajeva Englehaupt navodi u slučajevima kad su kućni ljubimci psi, no ima i slučajeva kad su to učinile i mačke.
Mačke imaju reputaciju da jedu svoje mrtve vlasnike, a Englehaupt je pribavila dokumentaciju u kojoj su uglavnom to radili psi. Postoji čak i nekoliko izvještaja o hrčcima pa čak i pticama. BuzzFeed navodi posebno groteskni slučaj u kojem je hrčak napravio prolaz u ljudskoj koži, masti i mišićnom tkivu.
Ponašanje ljubimaca ovisit će o tome koliko je tijela izloženo. Uobičajeno, lice se najprije jede, počevši s više lako odvojivih komadića poput nosa i usana. U 73% slučajeva Englehaupt je zabilježila ugrize u lica, a samo 15% je uključivalo abdomen. Zasigurno – što je pas duže bez hrane, to više jede.
Forenzički antropolog Carolyn Rando, dr. Sc. govori BuzzFeed, "Da, vaši će vas kućni ljubimci jesti kada umrete. Najčešće kreću od vrata, lica i svih izloženih područja, a onda, ako nisu otkriveni na vrijeme, mogu nastaviti jesti i ostali dio tijela.“
"Bilo je to slučaj u kojem su chow-chow i labrador preživjeli mjesec dana na tijelu vlasnika, ostavljajući samo komadiće kostiju i vrh lubanje.
Ali tek nakon respektabilnog razdoblja žalovanja, zar ne?
U slučaju iz 1997. godine, kada je policija preuzela tijelo čovjeka koji je počinio samoubojstvo pucajući si usta, primijetili su tragove ugriza oko onoga što je ostalo od njegova lica. Dok su transportirali tijelo njegov pas - njemački ovčar povraćao je ono što je očito bio nekad njegov vlasnik - kosu i bradu.
Istraživanje iz 2015. godine pokazalo je da su u 24% svih slučajeva koje su ispitivali, psi počeli jesti svoje gazde za manje od 24 sata - a neki od njih čak su i odlučili to učiniti unatoč dostupnosti normalne hrane za pse.
Forenzičar Markus Rothschild, sugerira: "Jedino moguće objašnjenje takvog ponašanja je da će kućni ljubimac prvo pokušati pomoći nekom nesvjesnom vlasniku lizanjem ili gutanjem, ali kada to ne da rezultate, ponašanje životinja može postati bijes i panika, može dovesti do ugriza."
Uostalom, svatko tko hrani kućne ljubimce ponekad svježom piletinom, zna da to više vole od bilo koje hrane iz konzerve.
Rando opisuje studiju iz 1994.: "Slučaj uključuje ženu srednje dobi koja se previše napila i pala. Njezin pas, irski setter, počeo je gristi lice dok je bila u nesvijesti. Kasnije je umrla, ali pas nije mogao ni čekati cijeli dan. Počeo joj je žvakati lice u roku od nekoliko sati nakon što je bila živa.“
Istraživači nisu pronašli nikakvu povezanost između bliskosti vlasnika i životinje i vjerojatnosti da će konzumirati njegovo tijelo. Instinkt - ili glad – jači su od ljubavi.
