Poduzetnik Elon Musk najglasniji je zagovornik ideje kolonizacije planeta Marsa. Sve se manje znanstvenika sa njime slaže. Iako je i pokojni Stephen Hawking bio uvjeren kako je ovo posljednje stoljeće koje će ljudska vrsta provesti na Zemlji, ni njemu Mars nije bio prvi odabir.
Na sveučilištu Boulder u Coloradu Musk i nekoliko desetaka znanstvenika okupili su se kako bi iza zatvorenih vrata diskutirali o tome kako i kada ljude početi "seliti" na Mars, te kakva će infrastruktura za to biti potrebna.
Muskov SpaceX i NASA planiraju, ako je suditi po glasinama, blisko surađivati. Anketa koja je provedena u SAD-u ovog lipnja tražila je od ispitanika da poredaju po važnosti devet glavnih NASA-inih misija. Mars, tj. kolonizacija Marsa, završila je na predzadnjem, osmom mjestu. Jedino što je javnost zaključila da je manje važno jest povratak na Mjesec, piše The Guardian.
Putovanje bi bilo teško, skupo, dosadno, a možda i potpuno neproduktivno. S druge strane jasno je kako je čovjeku suđeno da se otisne s rodne planete, a Mars je ipak naš prvi susjed.
Prvi je, kaže, taj da će Zemljani zagaditi Mars. I to doslovno. Sa sobom će donijeti trilijune mikroba koji će u vrlo kratkom roku preplaviti planetu (a ne zna se niti kako će jedno na drugo reagirati).
To automatski ugrožava i jedan od temeljnih ciljeva zašto smo kao vrsta tamo i otišli, a to je potraga za životom. Gotovo odmah nećemo biti u stanju razaznati je li nešto što smo pronašli marsovski oblik života ili nešto što smo donijeli sa sobom.
Slično je sa svojim lansiranjem Tesle napravio i Elon Musk čiji se crveni automobil u znanstvenim krugovima naziva "najvećom kolekcijom bakterija ikada poslanom u svemir'. Auto i 'vozač' koji sada tamo besciljno kruže (a 'profulali' su putanju Marsa), naime, nisu sterilizirani.
Upravo je o tome riječ i kada govorimo o Marsu. U svojoj knjizi "Kozmos" Carl Sagan zapisao je kako "i ako ima života na Marsu, mi s time ne bi trebali imati ništa, Mars onda pripada Marsijancima, pa makar oni bili samo mikrobi".
Roboti su čišći i jeftiniji. Ne treba im hrana, voda, kisik i niz drugih infrastrukturnih momenata.
Imuni su, kaže Bharmal, na kozmičku radijaciju i zadatak im neće dosaditi.
Upravo su Roveri koji su odaslani na Mars otkrili vodu ispod kore na jugu planeta, kao i organske molekule te varijacije metana u zraku - sve znakove života.
Roboti koje navode matrice, umjetna inteligencija i programi istražiti će i dijelove Marsa koji su ljudima posve nepristupačni. Lakše sabiru materijal i uzorke i nema rizika od gubitka života.
Treći je anti-argument to što mnogi kažu da se treba posvetiti spašavanju naše planete, umjesto planirati selidbu na novu planetu.
Globalno zatopljenje, ratovi, nuklearni rat i pretjerani rast populacije utjecati će na budućnost planete, i Zemljani će morati razmišljati o apokaliptičnim scenarijima poput udarca asteroida. No, čak i u tom slučaju više smisla ima imati podzemne tunele koji će spasiti više ljudi no naselja na Marsu.
"Ako ne znamo riješiti svoje probleme na Zemlji, tko garantira da će nam biti bolje na Marsu", kaže Bharmal. U svemu tome ne treba zaboraviti da je Mars planeta s jedva postojećom atmosferom, jednom trećinom zemljine gravitacije i 100 puta većom razinom zračenja. Nije baš Zemljin dvojnik u pravom smislu riječi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
tko bi zivio u skafanderima non stop