O bjeloglavom supu u Hrvatskoj se govori kao o briljantnom prirodnom dragulju, o impozantnoj ptici koja je baš na hrvatskom dijelu Jadrana odlučila tvrdoglavo ustrajati živjeti. Riječ je o trećoj najvećoj ptici na svijetu koja leti, odmah iza albatrosa i kondora. Nacionalni ponos? Zapravo, malo sutra jer ponosni Hrvati ovu pticu naveliko truju, po čemu je naša zemlja u najnovijem izvještaju ekološke organizacije Vulture Conservation Foundation (VCF) neslavno završila u fokusu.
"Glavni razlog smrtnosti supova u Hrvatskoj je namjerno trovanje velikih mesojeda poput čagljeva, vukova i medvjeda", stoji u izvještaju objavljenom 4. prosinca u sklopu akcije "Balkan anti-poisoning project".
Posljednjih godina, a posebno posljednjih tjedana, hrvatskim medijima proširila se histerija o "krvavom piru" zato što "čagljevi siju strah, ubijaju ovce, mještani ogorčeni". A čagljevi su maleni, do desetak kilograma težine, pa je nejasno kako bi to mogli nauditi čovjeku. Ministarstvo poljoprivrede Tomislava Tolušića u rujnu je raspisalo "Natječaj za sufinanciranje smanjenja brojnog stanja predatora".
I to takav da jedan lovac za lisicu ili čaglja kojega ubije može dobiti 700 kuna, bez obzira što cijena metka ili i više njih, plus opreme nikako ne mogu opravdati toliki novac po svakoj životinji ubijenoj u akciju. Inače je riječ o prirodnim predatorima koji su posljednjih godina najčešće zbog požara koji su ih potjerali iz njihovih staništa, sjetimo se samo kako je gorio Split na svojim rubovima, morali pobjeći tamo gdje vatra još nije sve uništila.
A i bez obzira na organizirano ubijanje tih divljih životinja, u Hrvatskoj, slično kao i po BiH i po Crnoj Gori, njih se truje, pa onda ljudi otruju i bjeloglave supove koji se hrane otrovanim strvinama. Nekim zaljubljenicima u pucanje po posljednjim primjercima tih veličanstvenih i prirodno korisnih ptica, to povremeno i uspije. Tako je sredinom studenog bjeloglavi sup Perun, koji je pušten iz oporavilišta za supove na Cresu niti dva mjeseca prije toga, upucan u Crnoj Gori.
VCF u izvještaju navodi da se stanje u Hrvatskoj posebno počelo raspadati u 1980-ima. Već i prije toga populacija bjeloglavog supa spala je još samo na otoke u Kvarneru, da bi lovci tada, kako bi imali u što pucati, počeli na otoke dovoditi divlje svinje.
"To je jako utjecalo na gubitke stoke na otocima. Zbog loše provedbe zakona i odbijanja lovaca da uklone uvezene vrste, vlasnici stoke počeli su u prirodi ostavljati otrovane lešine ovaca", objašnjava VCF.
Slijedi matematika uništavanja prirodnog dragulja. Od 1996. do 2013. centar za spašavanje supova "Beli" spašavao je 157 bjeloglavih supova koji su imali simptome trovanja. Od tog broja aktivisti nisu uspjeli spasiti 31 supa, oni su uginuli, dok je još 12 njih preživjelo, ali uz takve neurološke simptome da više nisu mogli preživjeti sami u prirodi. Istodobno je mrtvih pronađeno 59 ptica, pri čemu se ističe najgori slučaj trovanja, onaj s Raba iz prosinca 2004., kada je odjednom stradalo čak 18 ptica.
Šest godina sudilo se jedinom optuženom, prvostupanjski je čak i osuđen na jednu godinu zatvora i kaznu od 660.000 kuna, da bi ga u drugostupanjskom i žalbenom postupku oslobodili. Tako se masovno trovanje supova u Hrvatskoj nastavlja iz godine u godinu, bez adekvatnih reakcija nadležnih vlasti Republike Hrvatske. A nije da nitko ne reagira.
Razne stručne i aktivističke udruge svih ovih godina pokušavaju pokrenuti nadležno ministarstvo. 31. kolovoza ove godine Javna ustanova "Priroda", Zoološki vrt grada Zagreba i Udruga BIOM obilježili su ovogodišnji Međunarodni dan strvinara u Centru za posjetitelje i oporavilištu za bjeloglave supove u Belom na Cresu i u Zoološkom vrtu u Zagrebu. Prema podacima BIOM-a i iz drugih izvora doznaje se da gnijezdeća populacija broj bjeloglavih supova u Hrvatskoj danas broji između 120 i 130 parova.
"Ugrožavaju ga prestanak tradicionalnog stočarstva, lov i krivolov, trovanje zvijeri, turizam i intenzivna poljoprivreda. Na opadanje brojnosti ptica, posebno mladih, utječu i vjetroelektrane i dalekovodi. U Nacionalnom parku 'Krka' bjeloglavi sup gnijezdio se na Roškome slapu do 1975. godine. Posljednji put zabilježen je u letu, u potrazi za hranom, u siječnju 1989. iznad Rupskoga polja", naveo je NP Krka u kolovozu.
Nacionalna sramota zbog istrebljivanja "nacionalnog ponosa" postala je sada i međunarodna. VCF u izvještaju piše da je toksikološka analiza 39 posto pronađenih mrtvih supova pokazala da supove truju pesticidom karbofuranom, te insekticidima metomil i deltametrin, kemijskim otrovima kadrima pobiti sve od najsitnijih kukaca do, recimo, velikih ptica poput bjeloglavog supa, životinja poput čaglja, vukova, pa tako i ljude.
Samo od 1998., ističe VCF zaprepašćujuću brojku, očito u suradnji s ovdašnjim stručnim organizacijama, na Balkanu je potrovano 2300 supova. Istodobno udruge za očuvanje prirode uložile su desetke milijuna eura u njihovo očuvanje i očuvanje drugih vrsta u prirodi. I tako sve do prosinca ove godine kad je VCF objavio:
"Danas je naša zemlja u fokusu Hrvatska."
VCF vlastima Republike Hrvatske priznaje da ima "kvalitetne zakone koji se tiču korištenja otrova u prirodnim područjima", kao i to da je "trovanje divljeg svijeta jasno definirano kao ilegalno i kažnjivo po Kaznenom zakonu". VCF pritom zahvaljuje i Ministarstvu poljoprivrede i Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu i Veterinarskom institutu i Hrvatskom lovačkom savezu i Ministarstvu za okoliš i energetiku, policiji, mnogim drugima što surađuju s nevladinim udrugama. Ali...
"Od četiri vrste europskih supova, danas u Hrvatskoj živi još samo bjeloglavi sup. U Hrvatskoj su se nekoć gnijezdili i sup starješina i sup bijela crkavica, koji se prostire preko trećine Mediterana, cijelog Bliskog istoka i Arapskog poluotoka, ali su oni, zbog široko raširene prakse trovanja u prirodi, u Hrvatskoj sada izumrli. Bjeloglavih supova je nekoć bilo diljem ove zemlje, a danas ih se može naći još samo po kvarnerskim otocima Cres, Krk, Plavnik, Prvić i Rab."
