Iako do sada nije zabilježen uragan ili tropska oluja kategorije 6, ona je postala vrlo moguća pojava. Najrazornija zabilježena oluja, koja ima moć razoriti cijele gradove poput New Orleansa ili New Yorka, je kategorije 5. Znanstvenicima i meteorolozima nikada nije ni palo na pamet kako bi se oluja takvih razmjera i mogla dogoditi, ona koja uništava sve pred sobom i u kojoj vjetrovi dosežu brzinu više od 300 km/h. Sve do sada i događaja poput oluja Florence u Karolini i supertajfuna na Filipinima koji su pojačali zabrinutost.
Upravo sada u trenucima povećane temperature diljem svijeta koja utječe i na mora te povećanja vodene pare u atmosferi znanstvenici strahuju kako bi se moglo dogoditi nešto što nismo vidjeli nikada prije, i za što nismo uopće spremni. Superoluja.
Kombinacija toplijih oceana i veće količine vode u zemljinoj atmosferi, uz kombinaciju dugotrajnih sušnih i vlažnih razdoblja u regijama u kojima nastaju superoluje, dovele su do razvoja mogućnosti za nastajanje uragana iz kategorije 6. Nitko u Americi nikada nije osjetio razornu moć uništenja uragana iz ove kategorije, no nakon vremenskih neprilika posljednjih godina, i ova super oluja, nažalost, čini se moguća.
Dosada smo, možemo reći, imali sreće, iako su se u nekim dijelovima svijeta pojavile, neslužbeno, oluje takvih kategorija. No ono što posebno plaši je činjenica da oluja ima sve više, gotovo su postale dio redovnih vremenskih zbivanja, a i njihova snaga sve je veća. Znanstvenici kažu kako je samo pitanje vremena kada će takva razorna oluja udariti SAD, piše The Guardian.
Uništenje koje smo mogli vidjeti prošle godine u Houstonu, na nekoliko karipskih otoka i u Puerto Ricu, bit će samo blijeda sjećanja u usporedbi sa olujom svih oluja. O ovom problemu i našoj nespremnosti da se s tim izazovom nosimo, svoju je zabrinutost javno pokazao ugledni američki meteorolog Jeff Masters.
"Uragan 'crni labud', oluja ekstremnih razmjera koju nitko u tom trenutku nije očekivao, pogodio je otočni niz Mali Antili u Karipskom moru. Bilo je to u listopadu 1780. godine. Nosila je naziv, sasvim zasluženo, Veliki uragan. Razorna moć ove oluje uzela je 22.000 života, i nikada do tada u povijesti nije zabilježeno takvo uništenje. Snaga vjetra je bila toliko razorna da je kidao koru s drveća, što su prije toga mogli učiniti samo tornada s vjetrovima većima od 300 km/h", napisao je.
Napisao je to 2016. godine i izazvao zabrinutost javnosti svojom tvrdnjom kako oluja razmjera 'crnog labuda' nije samo mogućnost, već sigurna vjerojatnost koja nam prijeti. I to ne samo jednom. Rekao je kako bi ih se trebalo zvati 'sivim labudovima' jer više nisu izuzetak, već znanstveno dokazana pojava.
"Uragani ekstremniji od tog iz 1780. godine mogu se pojaviti uslijed ovih klimatskih promjena, a predvidjeti ih možemo kombinirajući znanje s povijesnim podacima", rekao je.
Svoja strašna i odlučna predviđanja temelji na istraživanjima dvojice ponajboljih znanstvenika koji se bave problematikom uragana, Kerryja Emanuel sa MIT-a i Ning Lin sa Princetona, koji su 2015. godine objavili najdetaljniji prikaz uragana u povijesti, uključen u šet različitih klimatskih modela.
Njihova istraživanja pokazala su da postoji mogućnost da će takav uragan zasigurno pogoditi područje Perzijskog zaljeva, područje kojeg dosada nikada nisu pogodili tropski cikloni. Prijetnje takvog razornog uragana nazvali su "većim od onih očekivanih u Cairnsu u Australiji i Tampi na Floridi". Faktor očekivanosti povećao se za 14 posto uslijed klimatskih promjena.
Svijet za takvo uništenje nije spreman, a gradovi i oni koji ih vode još manje. Njihova predviđanja štete i uništenja uragana kategorije 5 nisu toliko velika i ne mogu zamisliti ono što bi se moglo dogoditi.
"Olujni valovi od pet metara mogli bi grad poput Tampe potpuno poplaviti i uništili. Gradovi bi morali imati dobar evakuacijski plan. Ne znam jesu li oni doista svjesni opasnosti koja ih očekuje", naglasio je Emanuel.
Opasnosti zasigurno nije svjestan ni grad poput Dubaija, koji kao i ostalog to područja, nikada nije pogodio uragan. Za to bi područje uragan bilo kakvih razmjera bio pravi presedan, no ipak moguć, reći će stručnjaci.
"Dubai je grad koji je doživio veliku ekspanziju posljednjih godina, a oni koji su ga izgradili kao da su bili potpuno nesvjesni mogućnosti udara uragana. Sada bi možda trebali razmisliti o tome da na neki način podignu razinu kuća i zgrada ili izgrade nešto poput morskog zida, kako bi bili spremni, zaštićeni, za svaki slučaj", napominje.
Nakon njegovih upozorenja zamislila se i ostala meteorološka zajednica.
"Prošle godine uragan Patricia na istočnom dijelu Tihog oceana zabilježio je vjetrove jačine 300 km/h, a to je bio najjači tropski ciklon ikad zabilježen na zapadnoj polutci", napisao je Brian Donegan.
Njegov kolega meteorolog Paul Huttner rekao je kako je upravo uragan Patricia potvrdio da je kategorija uragana 6 velika mogućnost. Taj uragan iz 2015. zapravo je u povijesti ostao ubilježen da je na samom vrhuncu svoje siline uspio cijelu jednu minutu održavati vjetrove brzine čak 345 kilometara na sat. Srećom pa su brzine vjetrova do dolaska nad kopno bitno oslabile, a i područje u Srednjoj Americi u koje je udario, bilo je relativno slabo naseljeno tako da je žrtava bilo relativno malo.
"Mnogi promatrači bili su zaprepašteni kojom je brzinom Patricia u samo 24 sata izrasla od tropske oluje do jednog od najjačih uragan kategorije 5", napisao je Huttner.
Bez obzira kako nazvali te razorne i smrtonosne oluje koje bi mogle uništiti gradove poput Dubaija ili Tampe, upozorenja koje su nam stigla i prošle godine, pa i ova posljednja, pokazuju kako je mogućnost da se tako nešto dogodi odavno nestala i postala potencijalna i prisutna opasnost, koju kako se čini, još uvijek ne doživljavamo u mjeri u kojoj bi trebali.
Inače bi i uragan Linda iz 1997., s vjetrovima od 295 kilometara na sat, također udovoljavao uvjetima kategorije 6. Srećom, pa je taj uragan divljao isključivo iznad Tihog oceana, nije stigao do obale. Broj žrtava bio je stoga nula, a materijalna šteta samo 3,2 milijuna dolara. Oko dodatne, još više kategorije u sistematizaciji uragana, podijeljena su mišljenja. Glavni argument onih koji smatraju da za kategorijom 6 nema potrebe, koliko god da su uragani sve silovitiji, jest to da je Saffir-Simpsonova ljestvica oblikovana tako da prati štete što ih uragan pričinja na ljudskim građevinama i infrastrukturi.
Uragani koji udaraju stalnom brzinom vjetra od 250 kilometara na sat i više, na svim strukturama koje je podigao čovjek čine takva razaranja da je savršeno svejedno hoće li potpunu štetu pričiniti vjetar koji će divljati sa 250 ili 300 i više kilometara na sat. Razliku ipak čine najnovije građevinske regulative koje se planiraju po gradovima SAD-a, kako bi zgrade bile otporne i na uragan kategorije 5, kao i to što šteta koju vjetrovi brži od 300 kilometara na sat čine u prirodi, definitivno nije ista kao oni brzine za 50 kilometara na sat manje.
Tropske oluje koje se bilježe po Tihom oceanu prema Aziji, zovu se tajfunima i jedan takav upravo juriša napraviti kaos po Hong Kongu i ostatku Kine. Najrazorniji element tajfuna i uragana zapravo uopće ne mora biti vjetar, kao što je sada slučaj, često je dovoljno već i to da tako ogromna tropska ciklona, koja u promjeru ima i više od 800 kilometara, kao što je bio slučaj s tajfunom Mangkhut nad Filipinima, napreduje tako sporo da usisava ogromne količine i topline i vode iz oceana, pa da katastrofu napravi plimnim valovima i kišama biblijskih razmjera.
Uragana, odnosno tropskih ciklona siline i dimenzija uragana, redovito ima u Sredozemnom moru, a neki se zalete i do Jadrana. Jedan takav je u rujnu 2006. svoj kratki život počeo kao ciklona koja je nastala kod sjevernoafričkog planinskog lanca Atlas, da bi na putu do Italije postao uragan s udarima vjetra većima od 144 kilometara na sat. Dvije godine poslije shvatilo se da je taj uragan/ tropska ciklona bio po svim mehanizmima isti kao oni koji se zalijeću preko Atlantika na Srednji i Sjevernu Ameriku, odnosno tajfuni koji divljaju po tropima u Aziji.
Tropska ciklona Rina u studenome 2017., nakon što je protutnjala zapadnom Europom, pretvorila se nekoliko dana poslije iznad Italije u ekstratropsku ciklonu Numu koja se raspala tek u Egejskom moru, nakon što je prošla cijeli Jadran.
Kako su klimatske promjene sve izraženije, tako i u Sredozemnom moru uraganskih ciklona ima sve više. Čak i na Jadranu nekoć rijetke „pijavice“ posljednjih su godina postale „novo normalno“. Koliko klimatske promjene utječu na učestalost uraganskih tropskih ciklona na Mediteranu pokazuje i donja tablica:
Kada se u našim krajevima spominju orkanski vjetrovi, prije nego što se netko sjeti orkanskog juga, svi pomisle na orkansku buru. Rekordna brzina vjetra u Hrvatskoj ikad izmjerena zabilježena je 23. prosinca 2003. na autocesti A1, između tunela Sveti Rok i Maslenice, na vijaduktu Božići. Vjetar siline sudnjeg dana dosezao je brzinu od 307 kilometara na sat, a izmjeren je zato što je jedan tamošnji aparat za mjerenje vjetra potpuno neplanirano preživio udare.
Rezultat se inače smatra neslužbenim, jer taj model anemometra nije namijenjen mjerenjem vjetra takvih udara. Službeno je pak najbrži izmjereni vjetar bio brzine 248 kilometara na sat, također na Maslenici, 21. prosinca 1998. Naravno da je bila riječ o buri, kao što je o njoj bila riječ i na Paškom mostu gdje je izmjereno 235 kilometara na sat. Treći najbrži vjetar izmjeren je na Krčkom mostu tijekom ciklone Teodor 11. studenog 2013. Puhalo je brzinom od 222 kilometra na sat.
Četvrti najsnažniji izmjereni vjetar zabilježen je u Makarskoj – 212 kilometara na sat, također bura. Konačno, najjači izmjereni vjetar na Palagruži, peti u Hrvatskoj, bilo je jugo od 205 kilometara na sat. Hrvatski gradovi koji pretrpjeli najgore udare bili su Split 14. studenog 2004. tijekom ciklone Dorothy, kada je bura rasturala grad brzinom od 175 kilometara na sat, Dubrovnik sa 159 i Šibenik sa 146 kilometara na sat. U svim slučajevima bila je riječ o buri.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
svijet dolazi kraju
Ajde što plačeš za Ameriku.Imaju najmočniju tehniku,najmočnije brodove,najpametnije generale i najluđek predsjednika i znat će si pomoči,barem oni bogataši,koji vedre i oblaće,a ono sitnu raju,ostavit će da se podavi.God Bless USA bez CIA-e.