Nedavno su znanstvenici po prvi puta uspješno koristili sićušne (riječ je o nanometrima) robote kako bi liječili tumore kod miševa. Korak je to, kažu, prema revoluciji u tretmanu raka.
Istraživači sa sveučilišta Arizona State i Kineske akademije znanosti ubrizgali su nanobote napravljene od presavijenih "komada" DNK u krvotok miševa, piše Financial Times.
Nanobiti su ciljali krvne žile kraj kancerogenih tumorskih nakupina, a uz to su dobili i lijekove za zgrušavanje krvi kako bi se ograničio dotok krvi. Prema zaključcima studije, koja je objavljena u veljači u magazinu Nature Biotechnology, tretman je bio uspješan u tome da smanji tumore i spriječi njihov rast. Zamisao da minijaturni roboti patroliraju našim tijelima, čiste organizam i održavaju zdravlje već je dugo prisutna - ali u znanstvenoj fantastici.
Zaplet iz 1966. filma "Fantastic Voyage" u kojem znanstvenici u podmornici bivaju smanjeni dovoljno da ih se može ubrizgati u krvotok kako bi mu spasili život sve se više čini kao stvarnost. Znanstvenici istražuju korištenje nanobota za više vrsta liječenja, ne samo za rak već i za "odblokiravanje" žila koje je teško dohvatiti, uzimanje biopsija iz teško dostupnih mjesta u organizmu i mjerenja razine određenih kemikalija.
Nanoboti su veličinom između 0.1 do 10 mikrometara (milijunti dio metra), veličine eritrocita.
"To je ipak puno premaleno da se nadoda motor, čip ili kamera", objašnjava Eric Diller koji vodi laboratorij mikrorobotike na Sveučilištu Toronto. Bioinženjeri ih proizvode od, doslovno, komada DNK koji je u stanju, kako pokazuje primjer s miševima, donijet male doze lijekova s nevjerojatnom preciznošću.
Puno se još prepreka treba savladati prije no što kirurški nanoboti dođu do faze kliničkih testiranja. Dobiti minijaturne robote da putuju na precizno mjesto u tijelu te tamo ostanu dovoljno dugo da "odrade" ono što im je posao je veliki izazov, posebno ako se uzme u obzir brzina i frekvencija protoka krvi u ljudskom tijelu. Nanobiti također moraju "izbjeći" da ih se kao toksična strana tijela izbaci iz organizma.
"Ubacivanje nanobota u krvotok i onda prepuštanje njemu samom da pogodi cilj je sličan problem koji imamo i s kemoterapijom", kaže profesor Guang Zhong Yang, direktor i utemeljitelj Hamlyn centra u Londonu. Kemoterapija, naime, ubija i zdrave i kancerogene stanice, tako da bi nanoboti morali biti u stanju dobro razlučiti dobre stanice od onih loših.
Nanobotima će biti lakše odrađivati posao u dijelovima tijela gdje je krv sporija, kao u kapilarama u očima ili u tekućinama van cirkulatornog sistema, kao što je mozga ili dijelovi urinarnog trakta. Ultrazvuk može biti korišten za to da se nanoboti, ili kao alternativa, bakterije i virusi, "lansiraju" na određenu poziciju.
Znanstvenici istražuju i načine kako koristiti magnetska polja kako bi se nanobote "poguralo" da dođu do određenih mjesta unutar ljudskog tijela i tamo ostaju, usprkos krvotoku. Drugi je izazov kako uopće pratiti nanobote kada su unutar ljudskog tijela, jer su premali da bi ih se na bilo koji način pratilo.
Praćenje je važno ne samo zato da bude jasno jesu li nanoboti odradili svoju zadaću već i zato da se svako tkivo koje možda oštete može ukloniti.
"Ovo je ozbiljan izazov za znanstvenike jer nema jasnih odgovora. Možemo nanobote učiniti biorazgradivima, to je jedna od opcija", kaže Richard Kerr, konzultant i neurokirurg koji vjeruje da će se ti problemi riješiti zahvaljujući ulaganjima novca i intelekta u taj problem.
