Ljubav nije dugoročna i stalno prisutna emocija koja održava brak. To je niz mikrotrenutaka pozitivne usklađenosti između ljudi, rekla je Barbara Fredrickson, psihologinja i istraživačima Sveučilišta u Sjevernoj Karolini. U svojoj knjizi “Ljubav 2.0”, tu emociju, koja je prema njoj produkt navale pozitivnih osjećaja, možemo osjetiti prema bilo kojoj osobi. Zato se ljudi često znaju zaljubiti u prolaznika na ulici, kolegu s posla ili osjećati ljubav prema djeci. Prema istraživanju o sreći, koje je provedeno u veljači ove godine, ljudi su kao izvor sveg pozitivnog na prvo mjesto stavljali svoje partnere. No psihologinja te rezultate smatra lošima te misli da ljudima kronično nedostaje mašte.
- Ako mislite da ljubav možete dijeliti samo s jednom, posebnom osobom, tad sami sebi ograničavate put k sreći - smatra Fredrickson. Njezina koncepcija posebno je usmjerena na sve one koji su ostali bez svojih voljenih.
- Osoba mora fizički biti usmjerena na mikrotrenutke. Ako fizički niste s partnerom, vi niste zaljubljeni. Tad osjećate samo povezanost, no tad u vašem tijelu nema ljubavi -
kaže psihologinja. Kao dokaz, psihologinja nudi reakcije ljudskih neurona, hormona oksitocina i živca vagusa koji spaja mozak i probavu.
- Ako osvijestite kako nešto utječe na vas, moći ćete i kontrolirati svoje emocije i reakcije na pojave. Tako ćete ljubav moći osjetiti stalno - kaže psihologinja. Iako takva ideja ubija romantiku u ljubavnom odnosu, ljudi i sami često imaju nerealna očekivanja od njih. Usamljeni zato ljubav moraju pronaći u svakom trenutku vremena koje imaju.
