Virus Marburg, smrtonosni rođak ebole, izoliran je u voćnim šišmišima u Sierra Leoneu, i to je prvi put da je pronađen u zapadnoj Africi. Voćni šišmiši žive u tropskim i suptropskim područjima.
Pet šišmiša uhvaćenih u tri zdravstvena okruga imalo je pozitivne testove na virus, tvrde dvije skupine znanstvenika. Jednu su vodili Centar za kontrolu i prevenciju bolesti i Sveučilište Njala u Sierra Leoneu, a drugu znanstvenci sa Sveučilištu Kalifornija, i Sveučilišta Makera u Sierra Leoneu, piše New York Times.
Poznato je da egipatski voćni šišmiši nose ovaj virus na druga mjesta u Africi, "stoga ne čudi da smo pronašli virus u šišmišima", rekao je Jonathan S. Towner, stručnjak za ekološke bolesti koji je vodio CDC tim.
Testiranje je provedeno kao dio relativno novog programa koji su uveli Amerikanci kako bi na vrijeme uočili opasne patogene koji vrebaju u životinjama, a sve zato da bi na vrijeme mogli spriječiti zarazu ljudi i smrtonosne posljedice. Program je poznat pod imenom Predict i financira ga američka Agencija za međunarodni razvoj.
"Otkriće poput ovog u Sierra Leoneu “upravo je ono što je Predictov zadatak, a to je pronalaženje, nadzor i stvaranje programa za obranu od bolesti", rekao je dr. Brian Bird, voditelj tima UC Davisa.
Egipatski voćni šišmiši koji se zbog izgleda također nazivaju i "letećim lisicama", žive na jugu Južne Afrike i na istoku kontinenta, ali u Pakistanu i sjevernoj Indiji. Oni nisu vrsta koja se seli, ali nije poznato koliko su pojedini šišmiši ili skupine uspjeli daleko dospjeti od svojih prirodnih staništa.
Genetskim testiranjem pronađeno je više sojeva virusa u svakom šišmišu, što upućuje na to da već godinama kruži u zapadnoafričkim životinjskim kolonijama.
U zapadnoj Africi nije zabilježen slučaj prelaska Marburga na ljude, ali postoji takva opasnost.
Od 2013. do 2016. godine, Zapadna Afrika je pretrpjela najveće epidemije ebole u povijesti, u kojoj je umrlo više od 11.000 ljudi. Smatralo se da je prvi pacijent bilo dijete koje se često igralo kraj stabla koje je napao šišmiš.
Virus je dobio ime po njemačkom gradu u kojem je taj virus prvi put otkriven 1967., devet godina prije otkrića ebole. Misteriozna bolest koja je uključivala hemoragičnu groznicu pogodila je radnike u tvornici vakcine koja je dovezla pošiljku zelenih majmuna iz Ugande. Virus je također inficirao ljude u Frankfurtu i Beogradu od kojih se 31 razbolio, a sedam je umrlo.
Šišmiši su dugi 15-ak centimetara, a krila su široka oko pola metra. Spavaju u špiljama ili u dubokoj šumi i izlaze noću da jedu voće zbog čega ih voćari truju.
Šišmiši nose virus u izmetu, urinu ili slini. Znanstvenici vjeruju da životinje, uključujući majmune, mogu pokupiti Marburg virus tako što će jesti voće koje grizli šišmiši.
Ljudi ga mogu dobiti ako hvataju šišmiše, pa ih oni ugrizu ili preko posjekotina tijekom pripreme hrane koja je bila u dodiru sa zaraženim šišmišem. Većina ljudskih epidemija krenula bi od ljudi koji su posjećivali špilje ili rudnike naseljene šišmišima.
Najveća poznata epidemija virusa Marburg, koja je započela u Angoli 2004. godine, pogodila je više od 250 ljudi i imala je stopu smrtnosti od 90 posto. Dva soja pronađena u Sierra Leone slična su onima u Angoli.
