Osim hladnoće i kiše jesen nam donosi i ljepotu boja, lišća koje mijenja svoju boju. Boje jeseni kreću se od krvavo crvene, do žute. I to čini jesen predivnom, čarobnom. No kao i kod većine stvari u životu, tako i ova magija ima svoje znanstvene temelje, na kojima počiva i odgovor na pitanje zašto lišće mijenja svoju boju u jesen.
Razlog te magične transformacije nije ništa novo, prirodan je to proces u kojem mi kroz te boje gledamo lišće kako se 'izgladnjuje' i zapravo umire. No kako bi razumjeli zašto lišće mijenja svoju boju na jesen, moramo prvo razumjeti zašto je uopće zeleno.
Za fotosintezu smo čuli svi, barem smo trebali u osnovnoj školi kada smo učili o svim onim stvarima koje se događaju oko nas. I bez nas. Fotosinteza je proces u kojem se sunčeva energija pretvara u kemijsku, pohranjenu u organskim molekulama, proces je to stvaranja organskih tvari iz ugljikova dioksida i vode s pomoću svjetlosne energije i klorofila uz istodobno izlučivanje kisika.
Biljkama su za život potrebne tri stvari, voda, ugljikov dioksid i sunčeva svjetlost. Biljke tako dobivaju prijeko potrebnu im hranu za preživljavanje. Vodu će apsorbirati putem stabla ili korijena. Ugljikov dioksid putem minijaturnih rupica na lišću, cvijetu, granama kao i preko korijena. Sunčeva svjetlost apsorbira se putem klorofila, zelenog pigmenta koji apsorbira crveno i plavo svjetlo, i lišću daje tu njegovu prepoznatljivu zelenu boju, piše ATI.
Klorofil se nalazi u kloroplastima te uz sunčevu energiju, ugljikov dioksid i vodu stvara kisik i jednostavni šećer, što je gorivo koje je biljci potrebno za život. Budući da je za ovaj proces biljci potrebna sunčeva svjetlost, produkcija klorofila polako prestaje dolaskom hladnijih mjeseci, i to je zapravo razlog iz kojeg lišće u jesenskim danima počinje mijenjati boju.
Uz te zelene pigmente u biljci su prisutni, stalno, i žuti i narančasti pigmenti. Žuti i narančasti pigmenti su tu zbog pigmenta karotenoida koji daju boju i mrkvi i kukuruzu. No tijekom godine, ove druge, toplije boje maskirane su velikom količinom klorofila u biljci. S padom temperature, dolazi i do smanjenja proizvodnje klorofila, i tada se zapravo otkrivaju ove predivne boje.
"Boja lišća je subtraktivna, poput bojica na papiru", rekao je David Lee, koji je studirao boju lišća od 1973. godine.
Kada dolazi od izmjene boje, vidljivi postaju i pigmenti flavonoidi, koji su zaslužni i za crvenu boju. Lišće crvene boje karakteristično je za jesen, s obzirom da se taj pigment stvara jedino u trenutku kada se temperatura spusti. Hladnije vrijeme i sunce povoljni su uvjeti za razvoj takvih boja. Najljepše boje, crvene boje jeseni, bit će prisutne na lišću u trenucima kada jesen obiluje sunčanim danima i hladnim noćima.
Intenzitet boje ovisit će o vlazi i temperaturi, a iznenadni mraz može pojačati njihovu ljepotu. Dolaskom zime sloj ćelija formira se na korijenu stabljike i tako se zatvara dovod hrane, šećera od lista do stabla, a kada taj list otpadne, ostane i nešto poput ožiljka. Preostali šećer skladišti se na drvetu.
Šećeri koji ostaju u listu proizvode antocijanin, pigment koji se pojavljuje u crvenoj, plavoj, ljubičastoj boji. Njihov sjaj ovisi o kiselosti tla biljke, što i znači da će boje lišća u različitim dijelovima svijeta biti drugačije, posebno crvena. Neke biljke, drveća, tako imaju puno jaču crvenu boju od drugih, poput javora i svibe.
Antocijanin će se izmiješati sa ostalim žutim i narančastim pigmentima u listu. Neki listovi tako će u samo jednom listu prikazati magični raspon boja od žute, crvene. Oni će postupno nestajati a smeđa boja preuzet će list. I dok lišće tako prekida proizvodnju hrane za stablo na kojem živi, njegovi pigmenti degradiraju u žutu, narančastu, crvenu i do nekih nijansa ružičaste. I one konačne smeđe.
Neki znanstvenici misle kako je izmjena boja na lišću povezana s evolucijom i da zapravo više nema nikakve svrhe. Naglašavaju da je nekada ta boja možda bila važna zbog privlačenja određenih kukaca, od kojih su neki sada izumrli.
"Budući da je evolucija biljaka jako polagana i spora, i dalje možemo vidjeti te boje. To je zapravo podsjetnik, fosilna memorija, na nešto što je postojalo iz nekog razloga, milijunima godina ranije, a sada čini se nema nikakvu svrhu", rekao je Bryan A. Hanson, sa Sveučilišta DePauw.
Koliko god se nekima činilo nepotrebno, složit ćemo se i reći, kao jesne ne možemo zamisliti bez tih magičnih boja.
