Glumci i kazališta u ratu protiv ekstremne desnice
Ako se malo bolje pogleda zajednička fotografija političara Zlatka Hasanbegovića i intendantice zagrebačkog HNK Dubravke Vrgoč, snimljena prije desetak dana, ne mora se biti stručnjak za neverbalnu komunikaciju da bi se zaključilo kako tu nešto vraški ne štima. Iako se rukuju i kurtoazno smješkaju, i on i ona su ispružili desnice ne bi li ostali na solidnoj distanci, a Dubravka Vrgoč je još i lijevu ruku savila u laktu i prislonila je uz tijelo, pa izgleda kao da njome drži nevidljivi štit. Fotografija je snimljena dan uoči Stare godine.
Atmosfera je bila svečana – praizvedena je predstava “Ciganin, ali najljepši”, na kojoj se okupila sva društvena i politička elita. Nakon premijere za ovu je predstavu odmah nastala jagma i karte su već sad rasprodane za sve termine do veljače. U trenutku pisanja ovoga teksta, u HNK Zagreb, ako je suditi po internetskoj prodaji, ne može se kupiti karta ni za jedan događaj u idućih nekoliko tjedana. Rasprodan je balet “Gospoda Glembajevi” koreografa Lea Mujića, koji je proglašen najboljim baletom u 2017., pa je dobio i nekoliko nagrada Hrvatskoga glumišta.
Rasprodana je i 700. izvedba opere “Ero s onga svijeta”, zatim sve tri predstave “Tko pjeva zlo ne misli”, kao i opera “Zaljubljen u tri naranče”... Stanje izgleda idilično – trebali bi biti zadovoljni i publika, i glumci, i ravnateljica, kao i javne institucije koje financiraju HNK, a to su Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. Ipak, prije nekoliko dana, dvadeset glumaca Drame HNK napisalo je zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću i predsjedniku Gradske skupštine Andriji Mikuliću pismo, u kojemu kažu da su zabrinuti zbog imenovanja Zlatka Hasanbegovića u Kazališno vijeće. Naime, Gradska skupština potkraj prosinca po hitnom je postupku na dnevni red uvrstila prijedlog imenovanja Zlatka Hasanbegovića u Kazališno vijeće HNK.
Važno je da ovo nije bio redoviti izbor svih članova Kazališnog vijeća, nego se tim izborom zamijenilo samo jednu dosadašnju članicu – Snježanu Abramović - Milković. Simptomatično je da je baš sad bivši ministar kulture Hasanbegović postao član Vijeća. Ne samo da je mnogo puta kritizirao rad intendantice Vrgoč, nego je zbog nje napao i aktualnu ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek. Svi se još sjećaju rujanskog saborskog aktualnog sata na kojem joj je Hasanbegović postavo pitanje: “Hoće li nakon natječaja za novog ravnatelja Drame HNK dva člana Kazališnog vijeća, koja predstavljaju Ministarstvo kulture, dati suglasnost za ponovni izbor gospodina Ivice Buljana koji je, i ranije nadahnut kolegom Oliverom Frljićem i poduprt javnim novcem, HNK pretvorio u stožer pseudoljevičarskog prakazališnog aktivizma?”.
Osim toga, još od vremena kad je bio ministar kulture, Hasanbegović je sumnjao u pozitivne financijske izvještaje Dubravke Vrgoč. Samo sat vremena prije nego što će otkucati ponoć i završiti njegov mandat ministra kulture 18. listopada 2016. godine, na internetskim stranicama ministarstva objavio je zapisnike o nadzoru nad HNK Rijeka, HNK Zagreb i HAVC-om. Budući da se tad njegov zapisnik točno u ponoć pretvorio u bundevu, Hasanbegović vjeruje da je došlo vrijeme da bundevu ponovno pretvori u zapisnik i stavi ga na dnevni red Kazališnog vijeća HNK. Za to mu treba još jedan glas u Vijeću, a neki vjeruju da ga je već i pronašao. Uz Zlatka Hasanbegovića i Duška Ljuštinu, koji predstavljaju Grad Zagreb, te Ivu Hraste Sočo i Srećka Šestana, koji predstavljaju Ministarstvo kulture, tu su još i predstavnici HNK - Vlasta Ramljak iz Drame, Svebor Sečak iz Baleta i Saša Ivaci iz Opere. Upravo bi u ovom posljednjem bivši ministar kulture mogao pronaći kompanjona.
Naime, Ivaci je prošle godine na lokalnim izborima bio kandidat na listi Brune Esih, s kojom Hasanbegović sjedi u Gradskoj skupštini. E sad, iako Kazališna vijeća nemaju izravan utjecaj na program kazališnih kuća, ona imaju iznimno važnu ulogu u životu kazališta jer na natječajima biraju kandidata za ravnatelja ili intendanta, prihvaćaju program, imaju uvid u financije, prate realizaciju programa te imaju nadzornu i savjetodavnu funkciju. Tako bi se ostatak ovog, ali i idući mandat Dubravke Vrgoč, koja ima podršku ministrice Obuljen, mogao uskoro pretvoriti u noćnu moru u kojoj će Hasanbegović od nje i njezinih službi, kad god to poželi, tražiti na uvid svaki papir i detaljni financijski izvještaj, za svaku predstavu – kako onu prošlu, tako i buduću. Neposredno nakon imenovanja u vijeće Hasanbegović je jasno dao do znanja da Vrgoč neće mirno spavati dok je on tu.
- Te neosporne činjenice da je Vrgoč uspjela privući publiku u HNK su neka vrsta njezina marketinga koji ona iznosi u javnost. O stvarnim činjenicama i rezultatima njezina rada raspravljat će Kazališno vijeće. Izabran sam u Kazališno vijeće kao predstavnik Grada Zagreba koji po zakonu ima jasno definiranu ulogu jer financira HNK s 49 posto sredstava - rekao je prije nekoliko dana. A sad kad već govorimo o novcu, trebalo bi i o brojkama. Zanimljivo bi bilo čuti zašto se Hasanbegović baš bacio na kontrolu gradskog novca baš u HNK, kad novac Zagrepčana curi na sve strane, pa je mogao izabrati i neku puno lukrativniju granu gospodarstva kojoj bi dobro došao nadzor, pa tako uštedjeti stanovnicima glavnog hrvatskoga grada mnogo veće iznose. Evo i kako.
Prije svega, proračun Ministarstva kulture u 2018. godini povećan je samo za 6,5 posto i iznosi oko 1,2 milijarde kuna, što je tek 0,9 posto državnog proračuna. U odnosu na jedno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, ili prometa, mora i infrastrukture, ili pak poljoprivrede, to su – iako ne mali, ali zapravo zanemarivi iznosi. Osim toga, teško da bi se bilo kojeg kazališnog intendanta ili glumca ili redatelja moglo vidjeti da vozi skupocjeni mercedes kakvog vozi recimo - presvijetli Andrija Vrbanić, svećenik iz Ivanovca i tenor u tamburaškom sastavu Baje. Dalje – budžet HNK Zagreb je oko 91,000.000 kuna. Od tog iznosa 51% daje ministarstvo, a 49% Grad Zagreb, dakle oko 45,000.000 kuna. U proračunu Grada Zagreba za 2018. godinu piše da je gradski budžet 8,7 milijardi kuna.
Od tog iznosa – piše u Bandićevu proračunu doslovno ovako: “Rashodi za rekreaciju, kulturu i religiju odnose se na financiranje kulturnih ustanova, pomaganje raznih kulturnih programa i djelatnosti, sufinanciranje sporta, subvencije za zakupninu dvorane Arena i sl. - potrošit će se 665 milijuna kuna”. Najvećim dijelom podrazumijevaju tekuće donacije i kapitalne pomoći. Tekuće donacije - 460 milijuna kuna - odnose se na sufinanciranje sporta - 207 milijuna kuna vjerske i privatne vrtiće i škole, 96,5 milijuna kuna za kulturu - npr. knjižnice, muzeje, kazališta, glazbenu, likovnu, filmsku djelatnost te neprofitne organizacije...
Već na prvi pogled račun ne štima, jer kad se zbroji 460 milijuna za sport, 207 za vjerske i privatne vrtiće te 96,5 milijuna za kulturu zbroj nije 665, nego oko 765 milijuna. Sto milijuna je već dakle nestalo pri aljkavu zbrajanju, ali što je to u odnosu na gotovo devet milijardi proračunskih kuna Zagrepčana? Dalje – za kulturu u Gradu Zagrebu se, prema ovim podacima, izdvaja daklemanje – tek 96,5 milijuna kuna, što je oko 0,1 posto gradskog budžeta. A sad ono najvažnije. Prije nekoliko tjedana Bandić je riknuo poput ostarjelog, promuklog lava kako će od Ramljaka tražiti da Agrokor vrati Gradu dug od nevjerojatnih 113,000.000 kuna. Od tog iznosa, čak 67,000.000 kuna otpada na ZET koji je pomagao Todoriću tako da je preko njegova Tiska godinama prodavao karte. I ne samo to, nego su te karte na prodajnim mjestima Tiska za keš kupovali i sami ZET-ovi vozači, da bi ih prodavali Zagrepčanima i maržom od prodaje punili Todorićeve financijske rupe!!!
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Dakle, Hasanbegović bi, da mu je bilo doista u interesu štititi gradski proračunski novac, mogao tražiti od Bandića da kontrolira recimo ZET. Ili zašto se nije dohvatio, recimo, pitanja dotrajalih vodovodnih cijevi zbog kojih Zagrepčani plaćaju enormno skupu vodu? Ali ne, on se dohvatio HNK koji je dobio od Grada gotovo trostruko manje novca od Todorićeva Agrokora i deset puta manje novca od sportaNo kad su u pitanju nacionalne kazališne kuće, nije samo Zagreb grad slučaj. Slijedi ga i drugi grad po veličini, Split.
Tamo je još prije dva mjeseca Kazališno vijeće jednoglasno izabralo jednog jedinog prijavljenog kandidata za ravnatelja HNK. Gotovo je nevjerojatno da se na natječaj za ravnatelja tako velikog kazališta javi samo jedan čovjek, no ako se zna da je ta kuća tijekom mandata tri posljednja intendanta financijski potonula u minus od oko 6-7 milijuna kuna, onda je jasno da se rijetki žele upustiti u takvu avanturu. A taj jedini avanturist zove se Ivan Leo Lemo. Danas 41-godišnji redatelj kaže da iza sebe ima bogatu biografiju.
Režirao je više od 70 predstava i opera u svim kazališnim kućama u Hrvatskoj, ima odlične kontakte u inozemstvu i iskustvo u marketingu, pa razumije i menadžerski posao. Osim toga, rođeni je Splićanin i kako voli isticati – emotivno je vezan uz to kazalište jer je teatar zavolio zahvaljujući upravo splitskom HNK. Zbog kandidature Lemu su kolege već prozvali kamikazom koji svojevoljno srlja u probleme, no oni koji ga bolje poznaju znaju da je riječ o uspješnom redatelju, koji je uvijek na svoje predstave znao privući publiku i koji se javio zato što u rodnom gradu želi kazalištu vratiti davno izgubljeni ugled. Ima samo jedan mali problem, a to je što u timu svojih suradnika Lemo namjerava na mjesto šefa Baleta staviti svojeg imenjaka – koreografsku zvijezdu Lea Mujića.
Sjećamo ga se jako dobro još od ljeta 2015., kad je Mujić zaradio nadimak “Lučko”. To je onaj drčni mladić koji je prije dvije godine zapeo u koloni pred naplatnim kućicama pa se pred kamerama HTV-ove ekipe na tečnoj ekavici, posprdnim komentarima, osvrnuo na hrvatski turizam i HAC jer nisu uveli vinjete. Upravo bi taj Mujić, s tom svojom ekavicom, nakon što je dobio nagrade za balete “Ana Karenjina” i “Gospoda Glembajevi”, trebao postati i ravnatelj Baleta u Splitu. Dok je Andre Krstulovića Opare i HDZ-a, teško da će to proći. I nema nikakve veze što je Mujić vrhunski koreograf kojega zovu da radi od Njemačke do Japana. Nema veze ni što su dosad dva njegova baleta proglašena u Hrvatskoj kazališnim događajima godine. I na kraju, ne zanima ih ni to što je Leo Mujić Hrvat rođen u Beogradu. On je naprosto krivo nasađena dijaspora. Ivan Leo Lemo, dakle, jedini kandidat za ravnatelja splitskog HNK, potpisao je sam sebi otkaz, kad se u izboru suradnika rukovodio znanjem i kompetencijom.
- Za ravnateljicu Drame doveo bih Jasnu Jukić, stipendisticu splitskog HNK. Pet godina bila je ravnateljica dubrovačkog kazališta Marina Držića i ostavila pozitivan saldo na računu, a državna revizija nije na njezin rad imala prigovora. Ravnatelj Opere bio bi profesor Igor Tatarević, kolega sa Studija glazbene umjetnosti u Mostaru, a za ravnatelja Baleta predložio sam pravu svjetsku koreografsku zvijezdu, Lea Mujića - pravda se Lemo, koji već tri mjeseca strpljivo čeka izglasavanje splitske Gradske skupštine. A Skupština uporno odgađa sjednicu na kojoj bi amenovala prijedlog Kazališnog vijeća. No umjesto da potvrde Ivana Lea Lemu za intendanta, aktualni gradonačelnik Andro Krstulović Opara ne ispušta telefon iz ruku i navodno vrbuje razne kandidate da se jave na novi natječaj koji bi htio raspisati. Pritom riskira proračunski novac, jer bi u tom slučaju Lemo imao puno moralno i zakonsko pravo pokrenuti upravni spor te tužiti Grad Split i dobiti solidnu odštetu. Kako kaže Lemo, ni on sam, kao ni itko od ljudi koje bi imenovao za suradnike, nije bez posla i mjesto u HNK Split ne bi im bilo “nužni izlaz”.
- Ako me ne potvrdi Gradska skupština, nikome ništa. Imam brojne redateljske obaveze koje bih bio spreman ostaviti samo ako postanem ravnatelj. Ista stvar je i s Jasnom Jukić, i s Igorom Tatarevićem, i s Leom Mujkićem. Zato sam ih i odabrao jer znam njihove kvalitete - inzistira i dalje Ivan Leo Lemo. Ima Hrvatska i treći grad slučaj. U Osijeku je također potkraj prošle godine u Kazališno vijeće tamošnjeg HNK, kao predstavnik Grada Osijeka, imenovan Anto Đapić. Predsjednik stranke Desno već odavno je na nacionalnoj razini politički autsajder, ali se opet našao u medijima odmah nakon imenovanja. Na pitanje koje su njegove kompetencije da bude član Kazališnog vijeća, gotovo uvrijeđeno je odgovorio:
- Recite mi, molim Vas, tko se buni protiv mojeg imenovanja u Kazališno vijeće HNK Osijek? Samo oni koji bi me najradije živog u grob zakopali. A ja uživam kad su moji protivnici bijesni. Podsjetit ću vas da sam bio u dva mandata gradonačelnik Osijeka te rješavao financijska i druga pitanja u u toj kući. I ne samo to. Ja sam po posjetama kulturnim događajima vjerojatno najkulturniji čovjek u Slavoniji.
Ali na kraju mu je popustila koncentracija:
- Naravno da ću u Kazališnom vijeću zastupati interese Grada Osijeka i onaj svjetonazor za koji se i sam zalažem. Nikad neću dopustiti da u HNK Osijek režira jedan Oliver Frljić i njemu slični. Kultura jest politika, to je barem svima jasno!
Menadžerica i producentica Nora Krstulović, koja se već godinama na svojem portalu teatar.hr bori protiv vjetrenjača u kulturi, na pitanje zašto su se kazališta i kultura općenito našli na udaru desnice odgovara:
- Kod nas se, nažalost, uvriježilo mišljenje da se u kulturu svatko razumije. A kako nema kulture bez javnosti, u otužnom lokalnome medijskom krajoliku čak ćete i najnesuvislijim napadima na kulturni sektor privući golemu pozornost javnosti. Domaća je desnica prepoznala tu idealnu priliku da s minimumom ili čak posvemašnjim nedostatkom kako vlastitih, tako i kompetencija onih prosječnih konzumenata, poluči najveću vidljivost. Smatra da baš zato s jedne strane imamo nasilne demonstracije zbog kazališnih predstava, a s druge strane letargično prihvaćamo činjenicu da se lijekovi smrtno bolesnoj djeci osiguravaju humanitarnim akcijama.
- Jer komplicirano je to zdravstvo. O građevini i poljoprivrednim poticajima da i ne govorimo. Za raspravu o tim kompleksnim resorima nekog bi vraga ipak trebalo znati. Ali napadajući HAVC, Noć kazališta ili HNK možete se u tren oka prometnuti u medijsku zvijezdu. Plus, u državi iz koje se masovno bježi, političkih je sinekura do te mjere uzmanjkalo da se zbog njih vladajući, kako vidimo ovih dana u slučaju Plitvičkih jezera, čak i međusobno glože - kaže Krstulović