Nakon više od tri desetljeća otvorena je u četvrtak u Zagrebu u Klovićevim dvorima moćna i vrlo ekspresivna monografska izložba Mersada Berbera, jednog od najvećih i najosebujnijih bosanskih slikara i grafičara, koja je tog iznimnog umjetnika predstavila u novom svjetlu.

Na izložbi je pokazan, kako je to pojasnila autorica i kustosica izložbe Jasmina Bavoljak, potpuno novi, jedinstveni svemir Mersada Berbera, koji tog vrsnog crtača i ilustratora, te autora tragične likovne poeme "Srebrenica", predstavlja kao "anakronista i eklektika, neorenesansnog, neoromantičnog, neoklasicističkog autora, za kojeg je umjetnost prošlosti i sadašnjosti jedna te ista stvar".

Novi val "Ako je vjera opijum za narod, umjetnost je opijum nama"

Zato će izložba za mnoge biti veliko iznenađenje: umjesto dobro poznatih motiva, kao što su konj, žena i cvijet, gledatelji će upoznati "dijete Granice, umjetnika koji spaja Istok i Zapad Europe" i koji oslikava povijesne slojeve Bosne te patnju i bol njezinih ljudi.

"Ovo je prvo veliko predstavljanje očeva opusa u Zagrebu nakon pune 31 godine. To je za nas jako emotivno iskustvo jer nam je ukazana velika čast da se njegove slike izlože u Klovićevim dvorima. Oko 40 posto radova nikad ranije nije izloženo pa je i to jedan od razloga zašto smo se toliko veselili ovoj izložbi. Primjerice, prvi put je izloženo nekoliko njegovih prekrasnih studentskih crteža i drvoreza iz njegove rane faze iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, a gledatelji će vidjeti i radove iz 'Velike alegorije o Srebrenici'. Također su izložena djela iz ciklusa 'Hommage a Velasquez', 'Hommage Vlahi Bukovcu' i 'Put u Skender Vakuf" iz kasnih osamdesetih godina, u kojemu se ističe ulje 'Krik', te 'Splav Meduze i komentari', kojim je predskazao rat. Tu je i izbor iz ciklusa 'Ratni dnevnik u Dubrovniku' i 'Sarajevski ratni dnevnik', a izložba je zaokružena njegovim autoportretima, nastalima u zadnjim mjesecima, kojima je najavio svoj odlazak", kaže umjetnikov stariji sin Ensar Berber, direktor novoosnovane Fondacije Mersad Berber, koja se brine o njegovoj ostavštini.

Na zagrebačkoj izložbi posebnu pozornost plijene radovi iz Berberova ekspresivnog i potresnog ciklusa o Srebrenici. Za taj ciklus, kako je svojedobno izjavio, inspirirala ga je i knjiga "Grobnice: Srebrenica i Vukovar" forenzičara Erica Stovera u kojemu su, između ostalog, bile objavljene dokumentarne fotografije. Suočen s tom tragedijom, Berber se latio kista i stvorio monumentalni ciklus posvećen Srebrenici, koji je opsesivno stvarao punih 11 godina.

"Oca je jako pogodio genocid u Srebrenici, kao uostalom i sve nas. On je utkao godine svojega života u taj ciklus, napravio je stotine crteža i skica te nije stao dok ga nije završio. U tom ciklusu o tragediji Srebrenice pokazao je svoju bol i sućut, ali ju je predstavio na svoj način, kao fantazmagoričnu grčku tragediju smještenu u srebrenički kontekst, npr. kao legendu o Ikaru i Dedalu, miješajući fantaziju i tragičnu realnost te mitske junake sa stvarnim likovima. Naslikao je i sarajevsku Vijećnicu na sam dan bombardiranja, majke Srebrenice, portrete bosanskog izbjeglice Sulejmana... Na izložbi se može prelistati i zadnje očevo kapitalno djelo, likovna poema, monografija ‘Srebrenica’, koju smo štampali 2009. godine i u kojoj su pobrojani svi radovi iz tog ciklusa", kaže umjetnikov sin.

Nepobjediva "Ovo je strip o Nasti Rojc; lezbijki, slikarici i buntovnici"

Mersad Berber je izlagao u svim većim gradovima svijeta, od Madrida i Barcelone, preko Moskve i Sankt Peterburga do New Yorka, Jakarte, Tokija i New Delhija, dobio je 50-ak nagrada i bio počasni član Ruske akademije umjetnosti. Samo u Londonu je izlagao nebrojeno puta, zahvaljujući poznanstvu s Ivanom Meštrović Stancomb, unukom Ivana Meštrovića, koja je sa suprugom otvorila danas prestižnu galeriju Albemarle u Londonu, specijaliziranu za suvremenu figurativnu umjetnost.

Na jednoj od tih londonskih izložbi upoznao je i čuvenog kritičara Edwarda Lucie-Smitha, koji je za zagrebačku izložbu napisao jedan od tekstova. Stručnjaci su ga uvrstili među najveće svjetske postklasiciste, a dva rada iz ciklusa "Hommage a Velazquez" otkupila mu je čuvena Galerija Tate Modern iz Londona. Njegova djela na svjetskom tržištu postižu visoke cijene. Ensar Berber kaže da o njegovu ocu postoji stereotip, koji se svodi na motive žene, konja i cvijeća. Taj dio je i sam umjetnik nazivao "konzumnim slikarstvom".

"Naravno, to je važan dio njegova slikarstva, koji publika voli i cijeni, ali postoji i drugi mnogo veći segment njegova slikarstva, koji je potpuno nepoznat publici. Ova izložba pokazat će to drugo, manje poznato, a opet prepoznatljivo lice Mersada Berbera. U tim radovima vidljiv je onaj Berber, poznat po europskoj likovnoj školi, u kojoj se vidi neoklasicizam, ali je tematika drukčija, teža, ekspresnija i bolnija. Na tim slikama osjećaju se duh Bosne i njezini povijesni slojevi, njezina mistika i religija, prožimanje zapadnog i istočnog svijeta te njihovih kultura. Vide se patnje ljudi, bol umirućeg, fantazmagorični triptihi i diptihi s likovima iz prošlosti, od antičke Grčke do Bosne tijekom njezinih 500 godina burne povijesti", kaže Ensar Berber dodajući da je njegov otac uvijek u svojim djelima upozoravao na Bosnu kao raskrsnicu kultura, nacija i vjera, i da je to uvjerenje važan dio njegove umjetničke ostavštine.

Zašto konji kao vječni motiv? Mersad Berber je rođen u Bosanskom Petrovcu, koji je bio poznat po tradiciji tkanja. Odrastao je u Banjoj Luci, gdje mu je otac imao ženski frizerski salon, a majka bila jedna od najvećih bosanskih tkalja orijentalnih ćilima. U tom kraju, govori Ensar Berber, konji su oduvijek bili sredstvo za rad.

Junakinja slikovnice Curica proizvodi drogu: Maja zapalila internet

"To nisu oni lijepi, arapski konji, nego teretni, tegleći konji, koji su mojeg oca oduvijek fascinirali. Konj je zapravo metafora tog bosanskog čovjeka, koji je stalno bio ugnjetavan i gažen, kao i taj konj, kojeg su izrabljivali do smrti. Konj kao motiv često se pojavljuje u njegovim ciklusima, primjerice, u ciklusu ‘Put u Skender Vakuf’ vidimo kako konji izvlače trupce iz šume, tegle teške tovare, padaju s nogu od umora, bacaju se niz provaliju čineći svojevrsno samoubojstvo... Konj je bio dio obitelji i načina života u Bosni. Konj je kao simbol patnje dio Berberova slikarstva od početka, njegov trademark", objasnio je Ensar Berber.

Uspjeh i proboj na umjetničku scenu Berber zahvaljuje profesorima ljubljanske akademije, koji su prepoznali njegov golemi talent. To su ponajprije klasik slovenske grafike Božidar Jakac, koji je napravio portret "Tito u Jajcu", te Riko Debenjak, koji se baš vratio iz Pariza, odakle je donio tehniku bojenog tiska. No možda je najzaslužniji Zoran Kržišnik, utemeljitelj slavnog ljubljanskog međunarodnog biennalea, koji ga je već kao studenta druge godine i dobitnika Prešernove nagrade uvrstio u selekciju.

Berber je radio i kazališne scenografije, npr. za "Mletačkog trgovca" u Folger Theatre Group u Washingtonu, "Hasanaginicu" i "Hamleta" u Sarajevu, zatim filmske plakate za Kusturičine filmove "Otac na službenom putu" i "Sjećaš li se Dolly Bell", ilustrirao brojne knjige, a među njima i "Tekst o tuđini" Predraga Fincija, te dizajnirao omot ploče "Modra rijeka" sarajevskih Indexa. Mersad Berber je s obitelji - suprugom Adom, modnom dizajnericom, i dva sina - norveškim transporterom došao u Zagreb 1992. godine i taj prelazak iz opkoljenog Sarajeva u Zagreb, iz jedne u drugu kulturu, svojedobno je opisao kao veliki lom.

U ratu mu je uništen atelje u kojemu su ga posjećivali mnogi intelektualci i umjetnici, a među njima i pijanist Ivo Pogorelić. Bio je traumatiziran i odmah je počeo raditi scenografiju za "Osmana" Georgija Para u zagrebačkom HNK. Zagreb mu je bio prirodno utočište - tu je prije 31 godinu imao veliku izložbu u Umjetničkom paviljonu, a uoči rata je u Muzeju Mimara izložio ciklus "Dubrovački dnevnici", koji su nastali, uz zvuk sirena, bez struje i vode, u njegovoj prekrasnoj kući u Dubrovniku.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Imali smo prekrasno djetinjstvo. Otac je bio jako koncentriran na svoj rad, stvarao je danonoćno, ali uvijek je, unatoč tome, pronalazio vremena za obitelj. Odrastali smo okruženi njegovom ljubavlju i njegovim slikama, a on je nastojao da nam pruži sve što nam treba. Mi smo zdušno živjeli s njegovom umjetnošću, upijali smo atmosferu ateljea, gledali ga kako stvara... Kod njega su dolazili vrhunski intelektualci te je bilo vrlo zanimljivo i nadahnuto slušati njihove diskusije. Otac je bio filozof i načitan čovjek, koji je pratio sve što se događa u svijetu. Svoja promišljanja o Bosni, svijetu i ljudima unosio je u sva svoja djela iz kojih izvire duh Bosne i filozofija njezinih ljudi. On je bio most između kultura istoka i zapada. Njegova umjetnost i današnja briga o njegovoj ostavštini čini jednu cjelinu. To je naš život", kaže Ensar Berber.

Vrijedna restauracija 'Da nije bilo Krleže, propalo bi to crkveno blago'

Nakon što je Mersad Berber nenadano umro 2012. godine obitelj se suočila s pitanjem očuvanja, promocije i prezentacije njegove bogate ostavštine. Prvo su prije dvije godine osnovali Fondaciju Mersad Berber sa sjedištem u Sarajevu, a zatim im je Grad Sarajevo u samom središtu grada dodijelio zgradu u kojoj će se smjestiti Muzej Mersada Berbera.

Kako je Ensar Berber, koji je diplomirao hotelski menadžment, i tijekom slikareva života bio njegova desna ruka, bilo je logično da preuzme vodstvo Fondacije, s majkom Adom i suprugom Irom Berber, koja je diplomirala međunarodne odnose i diplomaciju te je angažirana kao članica uprave fondacije.

"Mi smo cijeli život kao obitelj bili involvirani u rad s ocem i njegovim djelima, dakle, u organizaciju izložbi, promociju i prezentaciju radova te marketing. To je bila naša svakodnevica. Dok je bio živ, znali smo se zapitati što će biti kad on više ne bude s nama, a kad je taj trenutak došao, činilo nam se da smo potpuno nepripremljeni. Očev odlazak uvjetovao je naše prve poteze. Odmah smo prestali s komercijalnim poslovanjem i odlučili osnovati Fondaciju Mersada Berbera, a zatim i muzej. Ostvarenje te želje ovisilo je o mnogo faktora, a najvažniji su bili adekvatna lokacija i dovoljno veliki prostor u kojemu bi se mogli prezentirati očevi veliki formati. Također smo odlučili da što manje prodajemo očeva djela jer se sa svakom prodanom slikom smanjuje naš fundus. Dakle, ideja je da se isključivo bavimo očuvanjem cjelokupnog fundusa kroz rad muzeja", kaže Ensar Berber.

Prva akcija Fondacije Mersed Berber bila je organiziranje velike Berberove izložbe "Alegorija Sarajeva" u Vijećnici, na kojoj je predstavljen umjetnikov opus u Sarajevu nakon 50 godina. Na toj izložbi pokazana je i monumentalna slika "Splav Meduze" velikog formata 5x5 metara, koja je nazvana "sarajevskom Guernicom".

Slika je hommage Géricaultu, ali na njoj su naslikani lokalni likovi i ubraja se u Berberov opus predskazanja rata. Izložba je doživjela veliki uspjeh. Nakon Sarajeva, Fondacija je organizirala i druge izložbe, primjerice, u prestižnom Muzeju Pera u Istanbulu, zatim u Španjolskoj i Londonu, a trenutačno je otvorena velika izložba u Dohi u Kataru.

Izložba u MSU "Za neke sam bila baba, a Tuđmanu žena od povjerenja"

"Nakon te izložbe Sarajevo nam je ponudilo zgradu u samom centru grada za Muzej Mersada Berbera. To je stara secesijska zgrada, gdje bi na dva kata, na više od 500 četvornih metara, bili izloženi očevi radovi. Zgrada je bila prilično zapuštena, no poznati sarajevski arhitekt svjetskog ugleda Zlatko Ugljen već je napravio odličan projekt obnove i očekujemo da će renoviranje biti završeno najkasnije do početka iduće godine. Sarajevska općina Stari grad i Grad Sarajevo preuzeli su brigu oko financiranja i adaptacije, a Fondacija će se brinuti oko prezentacije Berberove ostavštine. Oduševljeni smo idejom da ostavština Mersada Berbera bude pohranjena i prezentirana javnosti u Sarajevu", kaže Ensar Berber dodajući da su i od Zagreba tražili adekvatnu lokaciju za osnivanje manjeg Muzeja Mersada Berbera.

"Razgovarali smo i sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem o mogućem osnivanju Berberova muzeju u Zagrebu. Naime, moja obitelj od 1992. godine živi u Zagrebu, a otac je stvarao od početka osamdesetih i u Dubrovniku, dakle, desetljećima je prisutan u Hrvatskoj. Zbog toga bismo svakako htjeli osnovati manji muzej u Zagrebu ili Dubrovniku. Grad Zagreb se ponudio da će pokušati pronaći adekvatnu lokaciju u kojoj bi se na odgovarajući način mogli prezentirati očevi veliki formati. Naime, da biste mogli prezentirati Berberova velika ulja, morate imate adekvatnu kvadraturu, jer se njegove slike ne mogu izložiti u malom prostoru. Svjestan sam da Grad Zagreb možda i nema adekvatnih prostora za udomljavanje Berberove zbirke, no nadamo se da će prepoznati naše htijenje i pronaći prostor koji bi, naravno, naša fondacija operirala", kaže.

"Otac nas nikad nije forsirao usmjeravajući nas prema umjetnosti, premda smo u osnovnoj školi na likovnim natjecanjima postizali jako dobre rezultate. Moja kći pokazuje veliki talent za slikarstvo, no vrijeme će pokazati."

Ensar Berber objašnjava da su se tijekom očeva života često suočavali s krivotvorenim grafikama.

"Na krivotvorena ulja nismo naišli", kaže.

Prije 13 godina izbio je neviđeni skandal, kad su na tržištu umjetnina otkrivene krivotvorene Berberove grafike, koje je krivotvoritelj prodavao po 150 eura. Uz grafike, krivotvorio je i certifikate, koje je podvaljivao kao originale. Tad je sam Mersad Berber ponudio građanima da dođu u njegov atelje s kupljenim grafikama kako bi provjerili originalnost kupljenih djela.

"Policija je započela istragu nad osumnjičenim krivotvoriteljem i otkriveno je da je jedna grupa radila na produkciji krivotvorina, a druga na raspačavanju falsifikata, a mi smo se godinama vukli po sudovima s krivotvoriteljima i ljudima koji su radili za njih, no oni nisu sankcionirani na adekvatan način", kaže.

Falsificirane umjetnine preplavile su Hrvatsku, i to je jedan od gorućih problema s kojim se umjetnička zajednica suočava zadnjih petnaestak godina. Krivotvoritelji ne falsificiraju samo Berbera, nego i radove drugih hrvatskih umjetnika, kao što su Edo Murtić, Zlatko Prica, Ljubo Ivančić, Đuro Pulitika, Vasko Lipovac, Ivan Lackovića Croata, Ivan Generalić i drugi, te onda njihove radove prodaju po znatno nižim cijenama.

Veći od života Gnušao se i fašista i monarhije, a Smoju je naučio kuhati

"Mnoge galerije su zatvorene ne samo zbog krize, nego i zbog bjesomučnog kolanja falsifikata na tržištu jer se nisu mogle oduprijeti toj praksi i morale su zatvoriti vrata", kaže i dodaje kako danas krivotvoritelji prodaju svoje falsifikate preko interneta i sumnjivih portala. Berberove grafike godinama imaju iste cijene, primjerice, jedna stoji oko 1000 eura, dok je krivotvoritelji trže za maksimalno 100 do 120 eura.

"Dakle, krivotvoritelji ne rade repliku da bi je prodali po cijeni originala, kako se radilo početkom milenija, nego krivotvorinu prodaju po deset puta nižoj cijeni", kaže i dodaje kako je cijena najbolji indikator prevara.

"Problem falsificiranja očevih grafika dodatno je eskalirao nakon njegove smrti 2012. godine. Mi se kao obitelj jako teško borimo protiv organiziranog krivotvorenja očevih grafika jer ni zakonodavac ni policija očigledno nemaju adekvatan način suprotstavljanja tom trendu. Situaciju dodatno pogoršava i činjenica što se falsificiraju i certifikati. Taj problem cijelu slikarsku zajednicu baca u očaj, pa tako i nas. U tom lancu krivotvorenja svi su oštećeni - i slikari, i tiskari, i galeristi. Bojim se da tu nema pomoći, to je borba protiv vjetrenjača. Usklađivanje hrvatskih zakona s legislativom u EU nije donijela nikakvu zaštitu umjetnicima, premda svi znaju za tu praksu, i policija, i zakonodavac. Kupci su neinformirani i needucirani, a na kraju su nasamareni i oštećeni. Na problem bi se donekle moglo djelovati educiranjem kupaca te osnivanjem specijaliziranih agencija za zaštitu umjetničkih prava koje bi najoštrije kažnjavale falsifikatore. Time bi se donekle reguliralo tržište", zaključuje umjetnikov sin Ensar Berber.