Na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti vlada nečekivani optimizam i u svakom ateljeu osjećaju se pozitivne vibracije. Premda su svi studenti s kojima smo razgovarali svjesni ozbiljnosti ekonomske situacije u zemlji i nepovoljne klime na hrvatskom tržištu umjetnina, te osjećaju strah od napuštanja Akademije, vrlo su samouvjereni i vjeruju da će nakon završetka školovanja moći živjeti od umjetnosti.
"Vrlo sam optimistična, s povjerenjem gledam u budućnost i ne dopuštam da me išta slomi", kaže studentica likovne kulture Petra Šabić, koja svojim stavom objedinjuje mišljenje nove generacije studenata ALU.
Oni su okrenuti prema budućnosti i vjeruju da će im globalizacija i razne online platforme na kojima mogu predstaviti svoje radove inozemnim kupcima omogućiti prodor u svijet. Također vjeruju, kao Lucija Žuti, da je probijanje na likovnu scenu pitanje osobnog angažmana.
"Premda Hrvatska nije idealna zemlja, pogotovo ne za umjetnost, iznimno je inspirativna, problemi i neprilike mogu nas nadahnuti za umjetničko djelo.Osim toga, naše zanimanje je toliko kreativno da trebamo sami stvarati poslove", savjetuje Lucija Žuti.
Mnogi od njih već su sudjelovali na prodajnoj studentskoj izložbi Cash & Carry, koja se tradicionalno priređuje u prosincu u Meštrovićevu paviljonu. Na toj izložbi cijene su se kretale od 400 do 21.000 kuna, a radove su kupovali i kolekcionari, nadajući se da će svoje kolekcije obogatiti djelima budućih likovnih zvijezda.
Petra Šabić ima vrlo osebujan likovni izričaj, u kojem se prožimaju umjetnost, književnost, astrofizika, indijska filozofija, japanski minimalizam, ezoterija, alkemijski procesi i psihoanaliza, tako da je još u vrijeme studija ostvarila dobre kontakte s kolekcionarima. Mentorica joj je Gordana Bakić i već tri godine izlaže i prodaje svoje radove. Svoj mistični svijet pokazat će na samostalnoj izložbi u rujnu u Galeriji Studentskog centra.
"U svojim radovima referiram se na svoju unutrašnju stvarnost tako da se u njima odražavaju indijska filozofija i psihoanalitički tekstovi, primjerice Carla Junga. U radu koristim ikonografiju s dosta simbola, koji su moja viđenja arhetipa, univerzalnih pojava koje primjećujem u svijetu ili pronalazim u svakodnevici. Također upisujem svoje misli i zabilješke, recimo o fenomenima svemira. Naime, htjela sam studirati astrofiziku, pa na slikama povezujem duhovne dimenzije iz ta dva područja - umjetnosti i svemira", ističe mlada umjetnica.
Petra Šabić s dvije kolegice dobila je Rektorovu nagradu za projekt Ciklus kreativno-umjetničkih radionica UMMA – umjetnička mama - u suradnji s Dječjim domom Zagreb i štićenicama Majčinskog doma Zagreb, a izlagala je u Galeriji Šira, Laubi i nekim drugim galerijama. Kako vidi sebe za deset godina? "Vidim se okružena knjigama, slikama i znanjem. Želim sva nova stečena znanja povezati s umjetnošću u kojoj nalazim svrhovitost svog bića", kaže Petra Šabić.
Mia Matijević, njezina kolegica s istog odjela, smještenog u pitomom parku na Jabukovcu 10, još je u Školi primijenjene umjetnosti, smjer grafički dizajn, s kolegicama dizajnirala majice, torbe i plakate za pomoć gladnima u Africi u sklopu projekta međunarodne udruge Marijini obroci. U klasi je Tomislava Buntaka i ona ima široki spektar interesa – svojedobno je svirala afričke bubnjeve u bendu Librica. Opredijelila se za figuraciju, pa radi portrete i autoportrete, ali jako je zanima i ljudska figura, najviše slojevitost čovjeka i sfere nesvjesnog, što pokušava izraziti različitim simbolima.
"Bitan mi je kolorizam, mislim da boje jako puno govore, pa ih koristim na simbolički način", pojašnjava mlada slikarica, koja do sada još nije imala samostalnu izložbu, ali je sudjelovala na puno grupnih, primjerice u HDLU, Galeriji "Josip Račić", zatim na izložbi "Akademija likovnih umjetnosti u Lisinskom", gdje je izlagala i njezina kolegica Petra Šabić, te na izložbi "Cash & Carry".
Trenutačno se njen rad može pogledati na izložbi otvorenoj u ponedjeljak u sklopu Festivala Indije u KD "Vatroslav Lisinski", kojom se obilježava 150. obljetnica Gandhijeva rođenja. Je li stekla dojam da su ljudi u Hrvatskoj zainteresirani za suvremenu umjetnost, osobito mladih autora?
"Manji dio je jako zainteresiran, ali nisam sigurna pokazuju li kupci zanimanje za nas mlade zato što smo jeftiniji od renomiranih umjetnika ili zato što ih baš zanimaju naši radovi. Mislim da šira javnost uopće nije upoznata sa suvremenom umjetnošću i nema svijest o njenoj važnosti", ističe te naglašava da bi upravo mladi umjetnici trebali što više promovirati suvremenu umjetnost u javnosti. Zbog toga pokušava biti što aktivnija na zagrebačkoj likovnoj sceni.
"Kad vidite da se netko zainteresira za vaš rad, onda vaš trud i vrijeme dobivaju smisao", ističe Mia Matijević. Nakon diplome svakako bi željela ostati u umjetničkim vodama i baviti se slikarstvom ili nekom srodnom vrstom umjetnosti.
"Pojedinci uspijevaju i u Hrvatskoj, ali većini nije lako. Zato treba iskoristiti sve benefite digitalnog doba i putem interneta prezentirati svoje radove, što više izlagati, sklapati poznanstva i stjecati važne kontakte. Dakle, biti što vidljiviji, tako da ih zapaze i potencijalni kupci iz inozemstva. Ne smijemo se ograničavati samo na Hrvatsku!", ističe.
Nikolina Žabčić studira animirani film, međutim, na nju je presudno utjecao ilustrator i profesor Svjetlan Junaković, tako da je prije dva mjeseca počela za Školsku knjigu ilustrirati eksperimentalne udžbenike za hrvatski jezik i književnost. "Premda u narudžbi dobijem smjernice, imam potpunu umjetničku slobodu, no ipak pazim da te ilustracije ne budu previše apstraktne jer su udžbenici namijenjeni djeci u osnovnim školama", kaže dodajući da u ostalim radovima stvara maštovite priče s malim ljudskim likovima i nadnaravnim elementima, kao što je crtež vlaka koji ide prema nebu, kojima izražava svoj unutrašnji svijet.
Ističe da teži koloru jer se voli poigravati bojama. I ona je izložila rad na izložbi u sklopu Festivala Indije. Grafičarka i profesorica Mirjana Vodopija ističe kako nastoji motivirati studente da pronađu svoj vlastiti put. "Jako su vrijedni i uglavnom sam zadovoljna njima – raznoliki su, puno istražuju i čitaju, a najvažnije je što još u vrijeme studija počinju izlagati i javno djelovati, stječući dragocjena iskustva, tako da nakon diplome nisu izgubljeni", kaže Mirjana Vodopija.
Nastavak na sljedećoj stranici...
