Oni su muškarci u štiklama i osvajaju Hrvatsku
Drag, umjetnost preodijevanja u osobu suprotnog spola, u najširim se društvenim krugovima promatra kao pojava i potreba novijeg datuma. Mnogi će se, stoga, naći iznenađeni podatkom da je povijest draga neraskidivo povezana s poviješću kazališne umjetnosti i da njegova evolucija predstavlja put od uobičajene kazališne prakse do nagrađivanog oblika izvedbene umjetnosti čiju vrijednost danas prepoznaju i publika i kritika.
Naime, u doba uspona elizabetinskog kazališta ženama, jer nisu sudjelovale u religijskim obredima, nije bilo dopušteno ni nastupanje u kazalištu pa su glumci "uskakali" u žensku odjeću i popunjavali prazninu. Pretpostavlja se, čak, da i sam izraz "drag" potječe iz tog doba jer su se muškarci često žalili da im se haljine povlače (drag) po podu.
Ne čudi stoga što Mr.E., jedan od članova zagrebačkog drag kolektiva House of Flamingo, kazalištu daje prednost pred filmovima i serijama. Ništa se, kaže, ne može usporediti s trenutačnošću i neposrednošću kazališne predstave, scene postavljene na tek nekoliko metara udaljenosti. Kao i njegov interes, i povijesni put drag pokreta (u trenutku u kojem "pokret" još nije bio dio standardnog rječnika) razvija se i od ansambl nastupa u kazalištu prelazi na mnogo individualiziranije burleske i vodvilj.
Mnogo je desetljeća bilo potrebno da drag iz sjenovitih zakutaka podzemne scene kao umjetnička forma, ponekad čak postavljena i izvan zakona, doživi javno priznanje i, u svjetskim razmjerima, postao dio mainstreama. Zasluge za to svakako imaju redatelj John Waters i drag umjetnica, glumica i pjevačica Divine, no one prije svega pripadaju Ru Paulu Charlesu, koji je još devedesetih, nastupima u njujorškim klubovima, postavio temelje modernog doba drag umjetnosti.
Postavši 1993. zaštitno lice MAC kozmetike, kao prvi drag u povijesti, svoj je status dodatno ojačao, a svjetsku popularnost stekao reality showom "Ru Paul's Drag Race", koji se do danas prometnuo u popkulturni fenomen. Iako su i prije njega bili zainteresirani Watersovim i Divininim radom, taj show Mr.E. i Roxanne, druga članica House of Flamingo, ističu kao početak razvoja profesionalnog interesa za drag.
Kroz njega su dobili uvid u taj svijet, zavoljeli neke od ličnosti showa i njihov rad, a iako Mr. E. kaže da ga danas više, iz mnogih razloga, ne prati, svjestan je da "industrija na današnjoj razini ne bi postojala da taj show nije nastao". Govorimo, naravno, o trendovima na globalnoj razini. Jer u Hrvatskoj je stanje bitno drugačije.
"Drag nastup je hiper prikaz samoga sebe, što je jako zabavno i u neku ruku vrlo iritantno. Gledate neku osobu ravno u dušu i ona vam to dopušta bez ikakvih inhibicija", kaže Entity, koja se na sceni prvi put pojavila 2014., no izvođački impuls u njoj kola otkad zna za sebe.
Isprobala je mnoge stvari: glumu, pjevanje, ples, zborove i sviranje različitih instrumenata, no ništa nije moglo zaokupiti njezinu pozornost dovoljno dugo dok nije isprobala drag. Premda ona, kako u poluozbiljnom tonu kaže, od 2015., kad su je kao članicu prigrlili u House of Flamingo, ne silazi s pozornice, nedugo prije toga drag umjetnici u Hrvatskoj nisu imali takvu priliku.
Godina je 2012. i queer scena je prilično raštrkana, pretjerano bi bilo nazvati je razjedinjenom, no čak se i oni malobrojni nastupi odvijaju kao rezultat individualnih napora, dok njihova također malobrojna publika zabavu pronalazi u ismijavanju izvođača na pozornici umjesto da se smiju s njima. Takva klima i nije neko okruženje za tabanje puta nekom novom "pravcu" ili "pokretu". No Mr.E. i Sorel, inspirirani "Ru Paul's Drag Raceom", odlučuju pokušati tad postojeće drag programe podići na malo višu razinu.
Uz pomoć Mateje Popov, stupili su u kontakt s članovima platforme Queer2Queer i u lipnju 2013., u sklopu Tjedna ponosa, s njima organizirali prvi drag show u AKC Medika. Reakcije publike bile su sjajne i oni već nekoliko mjeseci kasnije, u sklopu klupskog programa ZbeLeTron, organiziraju još jedan floor.
"Iste godine na natječaj Ministarstva kulture predajemo projekt DRAGram festivala i dobivamo prvu financijsku potporu. Zapravo je prvo izdanje DRAGram festivala 2014. godine nekakav službeni početak kolektiva koji danas poznajemo kao House of Flamingo", prisjeća se Mr. E.
Na pitanje o najvažnijim osobinama koje jedan tranđeo mora posjedovati, Entity ističe kako su to seksepil, inteligencija, simpatičnost i dosluh s humorom, a potom navedeno odmah i demonstrira tvrdnjom kako su tranđeli "kao spajsice, samo pretjeranije i domaće". Iako flamingo i nije baš domaća ptica, ističe njihove različitosti pa su ga zato odabrali za svoj simbol.
"Htjeli smo snažan simbol koji će u svojoj srži biti dovoljno queer, ali i nov, a ne tisuću puta viđen i izlizan", otkriva Mr.E.
Odlučili su biti pionirima jednog pokreta pa je i njihov simbol trebao biti dovoljno jak kako bi odudarao od onih drugih inicijativa i kolektiva. U njihovu slučaju flamingo je i akronim ("Flamboyant and macabre influenced non governmental organization") i svojevrstan hommage već spomenutom Watersu i prekrasnoj Divine.
"Plamenci su i jako čudne ptice, specifičnog obrasca ponašanja. Mnogo ih je različitih vrsta što dobro opisuje naš kolektiv jer i mi smo jako različiti, što se može vidjeti iz materijala koji izbacujemo na društvenim mrežama, ali ukorijenjeni smo u jednoj misiji, viziji i cilju, a to je stvaranje kvalitetnog umjetničkog sadržaja, dok se istodobno super zabavljamo".
Osim toga, ističe, flamingo simbolizira njihovu pripadnost, usmjerenost jednih na druge, jer i tako različiti oni su jato i uvijek će braniti interese onih drugih iz skupine. Jesu li zato odabrali svoj kolektiv i nazivom objedinili u "kuću" koja, doduše, simbolizira čvrsto i sigurno mjesto te služi kao svojevrsna alternativna obitelj, no jedna su od odrednica dragu srodne, ali ne i jednake, ballroom kulture? I to je, kažu, hommage, i to upravo ballroom i vogue kulturi, različitim, ali od drag kulture ipak neodvojivima.
Neki od članova nisu se poznavali prije nego što su stupili u HoF, no kroz njega, uvjeren je Mr.E., spojeni su ljudi čija je to bila sudbina. Kroz Kuću je od osnutka do danas prošlo mnogo umjetnika različitih profila i kroz godine su se oni koji se dragom zaista žele baviti isfiltrirali od onih kojima je drag bio tek "usputna fora". Stoga ih je na "posvajanje" modela houseinga nagnala i potreba da House of Flamingo za sve njih predstavlja izabranu obitelj.
"Skupinu ljudi koji će brinuti jedni o drugima, poštovati iste ideale i stavove te ih braniti, kreativni hub koji nemamo nigdje drugdje. Uzevši u obzir da smo unazad godinu dana svi počeli učiti ples vogue, smatramo da nam sad naziv House pristaje i više nego prije".
Tom zajedništvu pridonosi i otvorenost u komunikaciji među njezinim članovima i članicama. Svi, naime, vrlo otvoreno komentiraju rad ostalih članova kolektiva, daju primjedbe, kritike i pohvale. Kao svaka obitelj, imaju svojih razmirica, no svjesni su energije, misije i osjećaja koji ih spajaju.
Nije bilo moguće ne zapitati se doživljavaju li takvu otvorenost i prihvaćanje i izvan Kuće? Entity primjećuje kako je slučajnim prolaznicima pomalo neobično vidjeti glamuroznog mladića koji usred ljeta u bijeloj bundi lipsynca kupuje namirnice u lokalnoj trgovini, no duhovito dodaje kako su, "zahvaljujući svojoj kratkovidnosti, prestali primjećivati takve stvari".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Drugih problema, kažu, nisu imale ni u svojoj okolini ni na nastupima koji su svaki put popraćeni sve većim brojem sve zadovoljnije publike. Sorel kaže da strahu od izgreda na svojim nastupima nikad nisu podilazile pa su čak jedno od svojih najposjećenijih događanja, valentinovski show S.R.C.E., organizirale svega nekoliko dana nakon što je održana gay večer u klubu "Super Super".
No Roxanne priznaje da je kod nje strah ipak bio prisutan, ali nije to bio strah od napada, nego bojazan da će "netko tko ne bi smio saznati da radi upravo to što radi". Taj su strah, ipak, s godinama otklonili svi uspjesi. Ističe i kako su stvari za njih danas mnogo bolje jer je i queer scena napredovala i postala otvorenija. Sorel se nadovezuje i govori da je "scena takva na svim poljima, od zabavnih programa do ozbiljnih, političko-zagovaračkih priča koje vode udruge za ljudska prava.
Jako nas raduje što je HoF u neku ruku najvidljiviji program za zajednicu i podržavatelje. Od početaka bilježimo kontinuirani rast publike svih dobnih, spolnih i rodnih identiteta, uz nešto primjetnu i nama jako dragu nadmoć ženskog dijela populacije. Naši programi u tom smislu nikad nisu bili rezervirani samo za LGBTQ zajednicu, nego ih gledamo kao prostor susreta svih građana progresivnih vrijednosti koji žele participirati u programu".
Zbog njih su i queer identiteti u hrvatskom kulturnom i javnom prostoru. Iako, dame se s pravom pitaju - što je danas queer i koliko je svaki od članova društva na neki način izvan okvira.
"Kad se gotovo 90 posto građana na cenzusu izjašnjava kao rimokatolici, biti ateist jednako je queer kao i biti peder", primjećuje Sorel te nastavlja kako članovi House of Flamingo u prednosti stoga što, zbog svoje vizualne atraktivnosti, neprestano pobuđuju medijski interes.
"Time smo napravili golemi iskorak u vidljivosti, a ona nam i otvara poziciju da budemo društveno odgovorni prema onima koje se konstantno zanemaruje. Tu spada i čitava LGBTQ populacija. Prije pet godina i na nezavisnoj kulturnoj sceni mnogi su nas gledali s podsmijehom, danas u jednoj večeri okupimo publiku koja bez problema može napuniti Hrvatsko narodno kazalište.
Sve to samo dokazuje da su kultura, ali i clubbing, najpotentnija područja edukacije, afirmacije i osnaživanja građana - na svojim događajima i gostovanjima ispred sebe imamo publiku u rasponu od 14 do 64 godine! Činjenica da nas u tolikom broju i svojoj raznolikosti podržavaju govori već za sebe i na tome smo neizmjerno zahvalne."
Na podršci su zahvalne i svojim obiteljima i najužoj okolini. Colinda Evangelista, plavuša s najdužim nogama u Zagrebu, a vjerojatno i šire, bez imalo ironije prenosi "golemu sreću koju njihove obitelji nose upravo zbog toga što one jesu to što jesu". Drugačije gledanje značilo bi, smatra, promatranje svega toga kao nekakvog tereta, a ne u svjetlu u kojem bi se njihov talent trebao promatrati - kao dar.
No i taj talent za nastupe je "potpomognut" dugotrajnim, ponekad i napornim pripremama. Iako uživaju u stvaranju iluzije o lakoći bivanja na pozornici, mnogo je "pozadinskog rada": od dobivanja ideje, miksanja pjesama, osmišljavanja i uvježbavanja koreografija pa do krojenja i šivanja kostima, uređivanja kose, kupovine cipela, nakita, raznih ukrasa i neophodne scenografije ponekad prođu mjeseci. A tek potom slijede, ponovno višesatne, pripreme za nastup.
"Premda smo mi predivne i u 'civilu', postoji neko poštovanje prema likovima koje utjelovljujemo i želimo da budu viđene u najboljem mogućem svjetlu pa u igri nije samo malo ruža za usta i maskara. Radi se o najjačoj scenskoj šminki koja je poznata ljudskom rodu i ona zahtijeva određeno vrijeme da bi pravilno izgledala. Publika nas na kraju dočeka s golemom količinom ljubavi i odobravanja. Što nije ni suludo za očekivati nakon ovolikih priprema", kaže Entity kojoj kao inspiracija za nastup, jer ne voli silaziti s pozornice, služi sve: ironični intervju, celebrity svađe, poznati spotovi i filmovi, pjesme na koje će publika reagirati...
"Neka zajednička poveznica svemu ovome je popularna kultura i svaki drag queen tim jezikom mora razgovarati i više nego tečno. Popularna kultura se stalno mijenja i publika očekuje od nas da budemo svojevrsni kustosi kroz nju, tako da oblik koji zaposjedamo na pozornici i nije toliko bitan. Oblik je tu više pro forme i neke teatralnosti, njegova funkcija zabavljača i voditelja kroz kulturu je razlog zašto publika toliko voli naše nastupe."
S publikom, doista, nisu imale nikakvih problema iako su nastupale diljem Hrvatske, odradile su britansku turneju, a posjetile su i sve metropole u regiji. Mr.E. se prisjeća tek Sarajeva, stoga što ga je podsjetilo koliko je sretan životom u Zagrebu, pravima, iako ni u ovom društvu nije uvijek lako biti žena, te slobodom da se bavi onim čime se bavi. Nikad, kaže, nije vidio publiku koja s tolikim sjajem u očima proživljava njihov nastup.
Takve publike sigurno neće nedostajati ni na nadolazećem Fanny Packu, njihovu "najmlađem djetetu", koje se održava u subotu, 8. lipnja, nakon Povorke ponosa u Aquariusu. To je, kaže Mr.E., njihov način da se zahvale publici, ali i jako oštar aktivistički istup, na što su posebno ponosni. Od 2015. su organizirali Pride Partycipacije, jedini after pride program u Zagrebu, a od lani su ga zamijenili Fannyjem, svojevrsnom reakcijom na nedostatak kontinuiranih klupskih i community programa te lošu kvalitetu onih koji se povremeno odvijaju.
"Fanny Pack je kvalitetan, sadržajan i visoko produciran program koji služi tome kako bi čitava zajednica na najzabavniji mogući način mogla proslaviti svoj queer Božić", ponosno govori Mr. E., a Spazam Orgazam kvalitetu podcrtava najavom predstavljanja svoje druge persone, Jovanke Broz Titutke, koja izdaje album u kolaboraciji s producentima i glazbenicima Ivanom Picek i Leonardom Lukinac.
Na klupsku će scenu, s prvim danima jeseni, ponovno postaviti i svoje najstarije, prvo dijete, DRAGram, vikend festival, koji ove godine puni velikih šest, a čiji je cilj kroz različite oblike izvedbeno-radioničkog programa predstaviti rad domaćih i stranih drag umjetnika. Festival se svake godine oblikuje prema nekoj umjetničkoj struji ili kulturalnom fenomenu koji su utjecali na stvaranje draga pa smo DRAGram dosad mogli gledati, između ostalog, i u Iconic i Club Kid Editionu.
Nisu nam željeli otkriti baš sve, saznali smo samo da će ovogodišnje izdanje biti jako seksi. Naposljetku, morali smo se zapitati zašto, iako svi prihvaćamo uklizavanje u određene uloge, drag još nosi određenu stigmu? Entity kaže da je, jednostavno, danas sramota biti žena. Pogotovo za jednog muškarca koji se smatra društvenim idealom.
"Muškarci su okarakterizirani kao asertivni, fizički jaki, neemotivni, dok su žene fokusirane na ljepotu, vrlo emotivne, pasivne, 'nježniji spol'. Mislim da se svatko od čitatelja u određenom postotku može pronaći u objema kategorijama pa takvi zastarjeli pojmovi u novom društvu nisu primjenjivi. Ono što ljude danas sputava da vješto barataju objema svojim stranama koje svi imamo, koliko god to netko ne voli čuti, društvene su norme i očekivanja, kojih se svaka od nas davno riješila. Mi smo, naravno, ekstrem po tom pitanju, ali činjenica je da smo publici neodoljivi upravo iz tog razloga. Današnje generacije uviđaju da društvene norme uveseljavaju sve osim njih samih, a mi smo primjer da se stvari mogu odvijati drugačije."