Iz nekog razloga, kad smo je pitali koliko mračno serija "Specijalizant" opisuje zdravstveni sustav u SAD-u, temu je skrenula na nešto sasvim drugo.

"Ta serija, kao i svaka druga koja se bavi liječništvom, postavlja određena pitanja i objašnjava nam što se događa iza zelenog zastora zdravstvene skrbi. To onda mnogima može biti zastrašujuće. Ali, to je ipak drama, zamišljena je da zabavlja i da pritom i navodi ljude da razmišljaju. Pa ako moju majku, vašu sestru, koga god navede na razmišljanje, nebitno da li je riječ o javnom besplatnom zdravstvu, to je dobro", odgovorila nam je Melina Kanakaredes.

Hrvatska publika do sada ju je upamtila po ulogama u serijama "Njujorški plavci", u "CSI: Miami" i u "CSI: New York", svakako i kao Nicolette Karas, djevojku detektiva Eddieja Flemminga, kojega je glumio Robert De Niro, u filmu "15 minuta" iz 2001. Od četvrtka 29. ožujka u 22 sata na "Fox life" igrat će dr. Lane Hunter i ovaj put to neće biti tek još jedna puka dramatična serija, zamišljena prvenstveno da zabavlja.

Ovdje je riječ o ciničnoj priči o korporatiziranom zdravstvu od prvih trenutaka. Točnije još od trenutka kad dr. Randolph Bell, koji se u svijetu kirurgije u životu proslavio briljantnom karijerom, na stolu praktično ubije pacijenta pri najobičnijoj operaciji slijepog crijeva. On si ne priznaje da ima problem, da je njegovo zlatno doba daleko iza njega, ignorira svoj sindrom drhtavih ruku i nakon što napravi masakr pri krajnje rutinskoj operaciji, okreće se medicinskim sestrama i stane ih maltretirati da izvole zataškati svinjariju koju je napravio.

Jer u suprotnom on će izgubiti i dobar glas i gomilu novca na koji je navikao zarađivati. Seriji ritam definitivno određuje i sva sila primjera kliničke logike medicine, kao kad mladi, tek pristigli internist dr. Devon Pravesh ne odustaje od oživljavanja mlade žene kojoj je stalo srce uslijed infekcije prouzročene intravenoznim drogiranjem. Nije odustao čak niti kad mu je stariji kolega, narcisoidni bog u bolnici, rekao da je gotovo. Pravesh je na kraju ženu uspio oživjeti, da bi mu kolega tada objasnio da joj je mozak bio 26 minuta bez kisika, da je praktično mrtva iako joj je pokrenuo srce.

Izblijedili i nestali Sporo umiranje CSI-ja: Prikazana je zadnja epizoda, nema više

"Liječničke pogreške treći su najčešći uzrok smrti u SAD-u, odmah nakon raka i kardiovaskularnih bolesti", jedna je od mnogih lekcija koju je mladi liječnik naučio o životu, ovaj put iz usta medicinske sestre Nic.

"Tijekom snimanja serije naučila sam jako puno o liječništvu, jako puno o tom poslu čega nisam bila svjesna kao običan korisnik zdravstvenih usluga. Vidjela sam što se događa iza kulisa, shvatila sam da moramo brinuti o našem tijelu, da moramo tražiti i drugo mišljenje. Ja sad volim svoje liječnike puno više nego prije jer znam da brinu o meni umjesto da brinu o novcu. A i oni su ljudi, mogu raditi pogreške, mogu biti neoprezni, mogu se uplesti u birokraciju novca, u bolničke procedure i papirologiju, dovesti se do toga da druge ljude prisiljavaju na etički vrlo problematične stvari", kazala nam je Kanakaredes.

No, dobro. Ali, koliko je to posljedica izrazito privatiziranog sustava zdravstva?

"Pokrivajući svoj biznis, osiguravajuće kompanije pokrivaju samo neke aspekte brige o ljudima. To jest zanimljivo, ali nije užasavajuće. Uvijek možete naići na ljude koje će biti briga. Tako i ova serija, ona prikazuje neke liječnike koji su doista karijeristi, ali i one kojima će vaše zdravlje biti na prvom mjestu", rekla je.

"Moja rodbina u Grčkoj, primjerice, ima javno zdravstvo, ali ako želi neku posebnu pretragu, otići će privatnom specijalistu i to će ih koštati novca. Na kraju se svodi na liječnika koji vodi brigu o vama, a ne o sadržaju vašeg džepa. Ne znam je li im pri pisanju scenarija bila namjera postavljati politička pitanja. Ali, ovo je ipak drama, zabava, kao i svaka druga liječnička serija", kaže Kanakaredes.

Ostalo je otvoreno zašto se toliko branila od očito političkog aspekta serije u doba kad se već godinu dana u SAD-u, kojim sad predsjeda Donald Trump, vode žestoke bitke za očuvanje Obamacarea, uvođenje zdravstvenog osiguranja gotovo za sve građane. Naprosto je činjenica da su autori serije Amy Holden Jones, Hayley Schore i Roshan Sethi itekako zagrabili duboko u problem. Tko, uostalom, ne bi iskoristio takvu priliku učiniti si seriju utoliko popularnijom u dobu kad je zdravstvena zaštita bilo jedno od najluđih pitanja najluđe i najdivljije predizborne kampanje u demokratskoj povijesti SAD-a?

A i situacija da je Trump nekome inspiracija, poznata je zabavnoj industriji još iz doba kad je današnji predsjednik bio tek milijarder-reality zvijezda, još od Simpsona koji su mu prvi i prorekli da će postati predsjednik zemlje, takav kakav jest.
 Emily VanCamp je u seriji odglumila medicinsku sestru Nicolette Nevin kao ulogu koja je na najdirektniji način progovorila o bitki za živote kroz američku legislativu o zdravstvenom osiguranju za sve.

'Dosje X' 'Zbog Dane Scully govorili su nam da smo gayevi'

Ona naposljetku postaje zviždačica u svijetu u kojem ne nedostaje niti seksualnog zlostavljanja na radnome mjestu, u kojem su medicinske sestre podcijenjene, potplaćene iako rade najveći i najteži dio posla, dok ne jedna liječnička zvijezda istodobno nema nikakav problem priznati da mu je podjednako važan i pacijent i novac. I to u boljem slučaju. Ovdje je riječ o strukturama novca, moći, politike, o rijetko mračnom prikazu zdravstva koje je odavno postalo biznis, do te mjere da svaka smrt čovjeka ima svoju cijenu, što onda predstavlja mjerilo po kojem se odlučuje hoće li netko preživjeti ili ne.


Dr. Bell tako u drugoj epizodi, "Dan nezavisnosti", odlučuje srce koje je bolnica dobila za transplantaciju, umjesto pacijentu koji godinama boluje i sad mu definitivno sat otkucava, preusmjeriti političaru koji se sam doveo u situaciju da ga tijekom lova upucaju. Računica je jasna, bolnici treba novac, a poslovno je svakako isplativije izbjeći skandal s umrlim političarom jer teško da će ih netko siromašniji uopće i tužiti, a otići na sud kontra obitelji bogatog i moćnog pokojnika... VanCamp je o tome otvoreno pričala nedavno povodom premijere serije u Australiji:

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Ovaj scenarij mi je zbilja puno toga otkrio, posebno u današnjoj političkoj klimi. Osjetila sam da imam priliku podići i svoj glas u ovakvoj političkoj debati, posebno pročitavši i knjigu, a povrh toga i naučiti toliko o stvarnim stvarima koje se događaju po bolnicama.
"

Prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija objavila je dokument koji je, lako moguće, bio uvjetovan i stanjem sa zdravstvom u SAD-u kao i valu privatizacije liječničkih usluga diljem Zapada. Bila je riječ o rang listi zemalja s najučinkovitijim odnosno najboljim zdravstvenim sustavima na svijetu. Na prvom mjestu bila je Kanada, na drugom – Kuba, potom sva sila standardnih štrebera demokratskog, dostojanstvenog života poput skandinavskih zemalja i sličnih.

Niti Hrvatska tu nije prošla tako loše, ali SAD je bio smješten pri vrhu donjeg doma. Svaka pojedina rang lista oslanja se na specifične kriterije, tako da je praktično nemoguće pronaći dvije koje će biti identične. No, trendovi su kod svih isti. A to je da su, primjerice, Skandinavci, posebno Norvežani, redovito u samom vrhu, da naša Hrvatska dobiva lijepu, poštenu četvorku.

CIA-ina iz 2016. tako je snimila da su najmanje umrle novorođene djece te godine imali Monako i Japan, oko dvoje na 1000, Kuba 4,5, a SAD 5,8, odmah iza BiH koja je imala 5,6 umrle djece na 1000 rođenih. Da ne bude zabune, ako itko ima stručnjake koji su sposobni izliječiti čovjeka, iščupati ga iz ralja smrti, bilo od raka ili raskomadanog u kakvoj nesreći, onda je to SAD. Nigdje kao u toj zemlji nema ni približno toliko šampiona znanosti koji u svakom trenutku otkrivaju o ljudskom tijelu i terapijama dalje nego što možemo i zamisliti.

Međutim, istodobno je riječ i o zemlji koja po pacijentu godišnje troši 7500 dolara, što je čini jednom od najskupljih na svijetu. Pa ako u općim zdravstvenim statistikama stanovništva pokazuje rezultate od malo lošijih do izrazito lošijih u odnosu na Kubu, koja godišnje po stanovniku troši 400 dolara, jer više od toga si ne može priuštiti, onda je jasno da je riječ o naopako postavljenom sustavu.


Pouzdan izvor Sopranosi su pogodili: Mafija koristi 'dupli lijes'

Marksistima na Kubi se, naime, ne može ne priznati, koliko god nisu dopustili ni višestranačje, ni slobodan tisak, niti mnogošto od demokracije, da su izgradili sustav javnog zdravstva u kojem se najviše oslanjaju na prevenciju, na cjelovit sustav i na potpuno vlastitu proizvodnju lijekova. Prije dvadesetak godina imala je to i Hrvatska; sa svojim Imunološkim zavodom, svojom Plivom, svojim briljantnim liječnicima koji su odrasli u vremenima kad su u Hrvatskoj radili ponekad i pionirske iskorake.

Pitanje je, nakon svega, privatizirati zdravstvo ili ne? Ova serija objašnjava svu silu razloga zašto je jedna odluka apsolutno ispravna za svaku moguću stabilnost nacije, dok druga većim dijelom, svakako ne u potpunosti, to naprosto nije. Pa ako u "Specijalizantu" povrh svega ima i drame i romantike i čisto proceduralnih liječničkih opisa na tragu "Dr. Housea" i humora, utoliko bolje.

Što se tiče Meline Kanakaredes, njena uloga je, otkrila nam je, osmišljena prema stvarnoj liječnici, što cijeloj priči daje dodatnu težinu i svakog gledatelja u Hrvatskoj kojeg zanimaju perspektive hrvatskog zdravstva, poziva da seriju pogleda, i to pažljivo promišljajući. Bez obzira na to što nam je Kanakaredes u razgovoru uporno htjela umanjiti političku dimenziju onoga u čemu je i sama sudjelovala. I to odlično. Drukčije se od glumice njenog kalibra nije niti očekivalo.


Sama je istaknula svoje grčke korijene, a kad se zapravo baci pogled na njen lik, njeno mediteransko porijeklo više je nego očito. Imala je 35 godina kad je već bila dovoljno popularna da bude prvi izbor redatelja koji su 2002. radili izbor glumaca za svoj film "Moje grčko vjenčanje". Jedini razlog zašto nju nisu izabrali kao filmsku partnericu Johnu Corbettu koji se u filmu priženio u srdačno, razdragano, masovno
 balkansko pleme, koje je čovjeka u stanju zadaviti ljubavlju poput anakonde, bilo je to što je Melina Kanakaredes, eto, baš nekako ostala trudna, a datumi snimanja i distribucije već su bili određeni.

Izbor je pao na nešto stariju kanadsko-američku glumicu, također grčkog podrijetla i jednako očitog mediteranskog izgleda, na Niu Vardalos. Osim što je sljedeće godine Melina Kanakaredes rodila svoju drugu kći, Karinu Eleni, zbilja šteta što joj ova uloga nije bila suđena, jer film je ispao svjetski megahit, na uloženih pet milijuna zaradio je skoro 400 milijuna dolara i glumici poput Kanakaredes, i to još u apsolutno najboljim godinama, samo godinu dana nakon uloge rame uz rame uz jednog Roberta De Nira, takav film bio bi točno onaj trenutak u karijeri nakon kojeg se otvaraju sama nebesa.


"Veliko grčko vjenčanje" joj je promaknulo. Pritom je zanimljivo i to što je obiteljska situacija u filmu zapravo jako podsjećala na njenu obitelj. Rodila se kao treća, najmlađa kći u drugoj generaciji američkih Grka, istodobno i krajnje tradicionalnoj i izrazito modernoj. Ona je cijelog života bilingvalna, jednako vješta i u engleskom jeziku i u jeziku svojih predaka u grčkoj pradomovini, koju posjećuje vrlo često, navodno čak jednom godišnje, pri čemu to nisu puki posjeti kakvih nekoliko stotina ili tisuća članova najuže rodbine, koliko su to svaki put prava detaljna putovanja kroz zemlju.

Svjedočanstvo Drama iza kamera koja je umalo ubila seriju "Seinfeld"

A koliko je predana svom grčkom naslijeđu pokazuje njeno prezime koje nije htjela promijeniti u neku umjetničku kombinaciju s početnim slovima imena i prezimena, nego se probijala dok su se u većini govornih područja ljudi lomili izgovarajući joj prezime.
Kakav je status kao najmlađa imala u obitelji vrlo je vjerojatno da se može zaključiti već i iz imena koje su joj roditelji nadjenuli; Melina je ime koje potječe još iz starogrčkog jezika i označava onu koja je slatka poput meda.

Igrom slučaja njeno je djetinjstvo na još jedan način bilo označeno u sličnom stilu. 
Za svoje odrastanje povremeno je otkrivala da je bilo okruženo brdom slatkiša iz tvornice svoja dva ujaka, odatle možda i izraziti strah od karijesa koji je znala otkriti u intervjuu. Kao i to da je, nakon što je diplomirala dramske umjetnosti te psihologiju, bila uvjerena da nikada neće biti dovoljno dobra raditi u nijednoj od te dvije profesije.

A kad je već počela raditi kao glumica u New Yorku, znalo joj se događati da ostane koji dan i gladna jer bi joj pofalilo novca. Unatoč nesuđenom "Grčkom vjenčanju", njena karijera je dalje išla tako da je, kad je 2010. objavila da se nakon šest sezona više neće vraćati u "CSI: New York", pukla vijest da je u toj seriji u posljednjoj sezoni primala honorar od 250.000 dolara po epizodi. Pa ako na početku serije to i nije bio toliki iznos, ako se zna da je u šest godina odglumila u čak 140 epizoda, dolazi se do toliko milijuna dolara koliko ih ne bi bilo baš jednostavno prikupiti niti u Hollywoodu.