Indijanci su okrvavljeni ležali raštrkani po autocesti u zoru, scena je koju je Jim Morrison opisivao praktično tijekom cijele svoje kratke karijere. Verzije ovih stihova pojavljivale su se u pjesmi "Peace frog", u pjesmi "Ghost song", u poemi "Newborn awakening" iz zbirke poezije koja je kasnije i uglazbljena "An American prayer".

Bilo je jasno od samog početka da je taj događaj iz 1948., kada je Morrison imao četiri godine, obilježio cijeli njegov život, u kojem i inače nije nedostajalo trauma. O tragičnom pjesniku/ rockeru/ blueseru/ seks ikoni svog doba i narednih desetljeća, ispisano je mnoštvo psihoanalitičkih studija, nekad više, nekad manje ozbiljnih, ali uglavnom fokusiranih na njegovu pop-zvijezdu.

No, ono što je 11. travnja ove godine na "Kolarcu" u Beogradu predstavio u svom predavanju poznati psiholog Aleksandar Kontić, nešto je sasvim drugačije. Njega je prodiranje u traume Jima Morrisona zanimalo u prvom redu kako bi razumio odnos između kreativnog i destruktivnog u popularnoj kulturi. A frontmen Doorsa bio je spektakularan i u kreativnom i u destruktivnom. U njegovom slučaju doista ima smisla krenuti od samog rođenja, od 8. prosinca 1943. kada su Clara V. i George S. Morrison, godinu dana nakon što su se upoznali na plesnjaku, u gradiću Melbournu na istočnoj obali Floride dobili svog sina prvijenca.

obiteljsko neodobravanje Nakon slušanja prvog albuma, tata poručio Morrisonu "Ostavi se pjevanja"

Otac mu je tada imao 24 godine, bio je mornarički časnik, a o kakvom je vojničkom materijalu bila riječ, svjedoči to što je 22 godine poslije George S. Morrison postao – najmlađi admiral u povijesti američke ratne mornarice. A, zanimljivo, admiralom je postao dvije godine nakon Incidenta u Tonkinškom zaljevu 1964., kao kapetan na nosaču aviona u vodama Vijetnama, mnogi će reći posebno posljednjih desetljeća, u tajnoj operaciji kojom je isprovociran ulazak SAD-a u Vijetnamski rat.

A u vrijeme rođenja malog Jima, tata Morrison je imao pune ruke posla s Drugim svjetskim ratom na Pacifiku. "Važno za razumijevanje najranijeg razdoblja, kada je Jim Morrison oblikovao kao ličnost, odsustvo je oca. Prve tri godine on ga uopće nije viđao ili ga je sretao tek u ograničenim uvjetima", pričao je Kontić, a prenosio Blic. Otac mu se isticao po hrabrosti, svaki put kad bi dolazio kući na dopust, na prsima je nosio barem jednu novu medalju. A majka i sin za to vrijeme živjeli su s očevim roditeljima i mališan je, naravno, bio u centru pažnje, obožavan, kako već zaslužuje svako malo dijete.

"Možemo donekle rekonstruirati što se događalo s djetetom kada bi mu se otac pojavio doma u uniformi, koliko se slika okreće i mališan biva gurnut u drugi plan, potpuno zanemaren. Životna iskustva iz djetinjstva se često nesvjesno ponavljaju", objašnjavao je. Obitelj se tijekom Jimovog djetinjstva selila, slijedeći očevu vojnu karijeru. Dječak nije imao nikakve šanse ostvariti dulje prijateljske veze, već i znajući da će za pola godine biti negdje drugdje, u nekoj drugoj školi.

Kao odrastao, Jim Morrison nikada nije imao stalan dom, utočište u kojem bi se osjećao mirnim. Problem više dječaku je bilo i to što mu je majka uglavnom morala biti i majka i otac, dominantna i striktna. "To je rano probudilo kod sina agresivne reakcije. Taj doživljaj majke nesvjesno će utjecati na odnos dječaka/ muškarca sa ženskim svijetom", kazao je psihoanalitičar. A prva sjećanja djeteta? Tu dolazimo do one njegove uspomene s autoputa kada je u rano jutro, putujući s obitelji automobilom, prošao pored teške prometne nesreće s mnoštvom "krvi po cesti".

"To je bio prvi put da sam osjetio strah. Mislim da sam imao oko četiri godine. Dijete je poput cvijeta, njegova glava tek pluta na lahoru, čovječe. Sada, kada razmišljam o tome gledajući unazad, mislim da su duše ili duhovi tih mrtvih Indijanaca, možda jednog ili dvojice od njih, izbezumljeno jurile uokolo i uskočile u moju dušu. I još su uvijek unutra", takvo hipnotičko svjedočanstvo pretočio je Morrison poslije u poeziju, takve riječi snimili su za posthumno izdani album.

Puno toga u vezi te priče nije štimalo, pričao je nedavno Kontić, zapravo, već i prvi put kad je, na samom početku karijere Doorsa Jim Morrison pričao novinarima o svojoj obitelji, rekao je da su mu roditelji mrtvi, da su poginuli upravo u takvoj jednoj prometnoj nesreći, da bi se ubrzo ispostavilo da to nije točno.

"Kameleon" Dokumentarac o Bowieju: Otkrili kako je umirao

"Vjerojatnost da je iz 'Buicka', u kojem se vozio, četverogodišnji Jim bio u stanju vidjeti sve ono, minimalna je. Čini se da je posrijedi uspomena-skrivalica, više fantazija nego stvarnost. On jest vidio scenu punu nasilja koje mu se urezalo u um, scenu punu užasa, straha, agresije, nečega što su roditelji negirali da se ikada dogodilo. U drugoj verziji Morrison dodaje da ga je otac, vojnik, tješio na neobičan način, da mu je govorio: 'Prestani pričati o tome, toga nije bilo, nije se dogodilo, ništa nisi vidio, ništa nisi čuo", istaknuo je Kontić. Kako mu se otac vratio iz Drugog svjetskog, Jim je imao problema s noćnim mokrenjem.

"Psihoanalitičari to zovu pričom o edipalnom rivalitetu; dječak koji je bio majčin miljenik, nalazi neki autoritet koji je jači, važniji, bitniji i s kojim se ne može uspoređivati. Jim će cijelog života imati težak odnos s bilo kakvim autoritetom. Pokazivat će otpor majčinom striktnom odgoju, a istodobno će oca znati tako iznervirati da ga ovaj naganja s bejzbol palicom", objasnio je Kontić. O tome da je mali Jim, nekoliko godina poslije kad je već dobio mlađeg brata, prema bratu, poslije i prema sestri, znao biti vrlo gadan, da je s njima zbivao samo njemu smiješne šale, poznato je odavno.

No, sada je jasno da je riječ o tipičnom primjeru djeteta s emocionalnim konfliktima koje ne zna kako da se s njima nosi, posebno ne s agresivnosti. Unatoč tome, unatoč selidbi i sve većoj asocijalnosti, dječak je godinu za godinom u školi skupljao petice, bio je bistar, bilo je očito da spada u onih pola posto čovječanstva kvocijentom inteligencije od 140 ili više. Istodobno se povlačio u svoj svijet.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Igrao se na tavanu, čitao, fantazirao i, smatra Kontić, oduševljavao gušterima, što je poslije pretočio u svoj alter ego "kralja guštera". "Gušteri su otporni, preživljavaju ratove i katastrofe. Imaju debelu kožu koja ih štiti od svega i uvijek su sami", opisao je Kontić Morrisonov "totem". Potom je otkrio nešto do sada malo poznato, da je prije godinu i pol na jednoj dražbi prodan kolaž koji je Jim napravio kad je imao 11 godina. Izrezivao je sličice iz stripova i dopisivao brutalne, izrazito seksualne izraze koji bi se očekivao isključivo od odraslih.

"Morrisonov odvjetnik pričao je poslije Jimove smrti da mu je povjerio da je u djetinjstvu pretrpio epizodu seksualnog zlostavljanja", pričao je dalje. Sve viđeno savršeno se uklapa u takvu traumu. Primjerice, njegov crtež obitelji iz 1957, kada je imao 13 godina, prikazuje majku u obliku falusa koja ga gura moćnom muškarcu koji mu nudi svoj penis u erekciji. Za to vrijeme ostala djeca kriju se iza kante. Nakon što se prošetao kroz osnovnu i srednju, s Jimom nisu znali što će i poslali su ga na studij psihologije na Državnom sveučilištu Floride, baki i djedu na brigu.

SMRT U 90. Otišla legenda rocka: Umro Chuck Berry

"On ima djevojke koje stalno maltretira kao nekad brata Andyja. One su zaljubljene u Jima, on ih povređuje, potom moli da mu oproste, one mu se vraćaju, pa ih on opet povrijedi...", opisivao je nastavak tog mladenaštva. Što se dalje događalo s njegovim životom, opće je mjesto. Dvije godine poslije, 1964., prekida sa studijem, seli u Los Angeles, upisuje filmsku režiju i tamo po prvi put upoznaje neke ljude s kojima će se družiti i narednih godina.

Odlično pamti, guta knjige iz filozofije, psihologije, antropologije, s obitelji prekida kontakt, a ostalo je zabilježeno da je, iz nekog razloga, iz knjige Sandora Ferenczija, inače učenika Sigmunda Freuda, istrgnuo nekoliko stranica koje su objašnjavale posljedice seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu. Kontić je to išao istražiti i, doista, i danas je jedna od četiri knjige Ferenczija koje se mogu pronaći u knjižnici Filmske akademije u Los Angelesu, oštećena na takav način.

Redateljski studij, pak, praktično mu je propao nakon što je za diplomski rad, 10-minutni film, dobio tek dovoljnu ocjenu. Prikazao je, između ostalog, prekrasnu seksualiziranu ženu kako sjedi na televizoru raširenih nogu prema gledateljima, dok je ekran prikazivao nacističke horde kako stupaju. Jasna je i aluzija na vaginu i na strah od žene i ženstvenosti. Usto: "U Jimovoj sobi u studentskom domu bili su izvješeni naopako preokrenuti plakati žena koje je gađao pikadom. Sve to se može povezati s posljedicom ranog odnosa s majkom i potisnuta agresivnost kao i strah od žena."

Nakon studija, opet je bio sasvim izgubljen. Sramežljiv, dozlaboga povučen, povremeno je uspijevao raditi kao konobar, životario je u nekom sobičku uz legendarnu plažu čuvene četvrti Los Angelesa Venice, uzimao je LSD, kako bi si "proširio svijest", pisao je poeziju. Bio je iskren u svom uvjerenju da LSD-om doista "pročišćava vrata percepcije", kako je u svom djelu "Vjenčanje neba i pakla" krajem 18. stoljeća napisao William Blake, a to poslije neki će reći i ukrao Aldous Huxley u svom eseju "Vrata percepcije".

Kontić primjećuje dosljednost mladića koji se kao dijete skrivao na tavanu, a sada na tavanu skriven, zastrašen od svijeta, stanuje. Njegova poezija postala je krajnje dramatična, ekstremno egzotična, mračna, opasna, nekad je i gadno kršila društvene norme, bila je drugačija od svega što je Zapad do tada vidio. Mjeseci života u oskudici iscijedili su debeljuškastog mladića u, ispostavit će se, vrlo zgodnog frajera i na takvoga Jima Morrisona naišao je onog dana na plaži u Veniceu u ljeto 1965. njegov četiri godine stariji donedavni kolega sa studija Ray Manzarek.

Manzarek se oduševio Jimovim stihovima, rekao je Jimu: "Osnujmo rock bend i zaradimo milijun dolara!" A ovaj mu je odgovorio: "Da, i ja sam tebi mislio predložiti nešto takvo." U doba rađanja hipi-ere, sunca, zajedništva i vjere u ljubav, okupili su se Doorsi, mračni, beznadni, osuđeni na propast, s Jimom, ludim pjevačem opasnim po sebe i druge za kojim su djevojke ludjele.

INTERVJU Legendarni gitarist Queena Brian May: Freddie i život nakon njega

"Kreativni dio grupe uvelike je priča o Jimu i njegovoj prošlosti, strahovima, zlodusima koji ga prate, anksioznosti. Njegova je ideja da pokaže što se nalazi s one strane vrata, da je sve što vidimo privid i da postoji drugačija stvarnost, skrivena od dnevnog i banalnog. Tu se prepoznaje čovjek koji čita Junga, Freuda, Ferenczija, koji se izražava metaforički. 'Kreni putem u gluhu noć' (End of the night), u mračne strane čovjekove sjenke, podsvijesti, nesigurnosti, anksioznosti", otvorio je vrata u Morrisonov um Kontić.

Pjesma Doorsa "The end", koju će Jimov nekad kolega sa studija Francis Ford Coppola 1979. pretvoriti u kultni soundtrack kultnog filma "Apokalipsa sada", bila je prvi veliki skandal grupe. U tim stihovima Morrison u prvom licu govori o ubojici koji je obuo čizme, "uzeo lice iz antičke galerije", otišao prvo u sestrinu sobu, pa u bratovu, nastavio niz hodnik i došao do roditeljske sobe. U daljnjem dijalogu ocu kaže da ga želi ubiti, a majci da je "želi j... cijelu noć".

Naravno da su taj dio na snimanju u studiju morali prikriti, ali je problem bio i kod samog Jima. "On to nije mogao otpjevati bez velikih količina alkohola. Iste noći, u stanju regresije izazvane alkoholom, vratio se u studio i uništio ga pjenom iz protupožarnog aparata. Očito mu nije bilo lako izraziti nešto što je, ne priča o Edipu, kako neki vide, nego o opasnosti koja dolazi iznutra, od onih koji su si bliski. Isto imate i u pjesmi 'Riders on the storm': 'Ako pustite tog čovjeka, cijela obitelj će umrijeti'", otkrio je Kontić jednu novu, a ipak logičnu dimenziju stihova iz The End, motiv opasnosti po obitelj u njenom utočištu.

On je objasnio još jedan unutarnji konflikt Jima Morrisona koji će prepoznati svi koji poznaju njegov život. Čak i onaj dio opusa Doorsa koji nije bio put po mračnoj strani, kao "Light my fire" Robbyja Kriegera, značio je početak Morrisonovog sloma. Bio je to megahit, oni su s nekoliko takvih pjesama preko noći od grupe koja je svirala za 20 dolara po nastupu u klubu "London fog" u veljači 1966., već u svibnju iste godine postali senzacija koja nastupa preko puta u "Whisky a Go Go" za 2000 dolara po nastupu.

"Bila je to nezgodna situacija za nekoga kome novac nije ništa značio. I na vrhuncu popularnosti Jim je uvijek živio u motelu, uvijek je bio lutalica, beskućnik bez korijena. Ono što će slijediti polako će ga voditi prema padu i u priču o destruktivnom, a to počinje s medijskim oblikovanjem imidža. Pojavit će se rascjep između onoga što je pravi on i njegove idealizirane slike, imidža. Što je veći jaz, to je veća i tenzija", objasnio je psihoanalitičar.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Lako za to što su žene voljele Morrisona, ne bi bio ni prvi ni posljednji. Problem je bio u tome što su promotori i menadžeri od njega smišljeno napravili seksualni simbol generacije, što je on znao reći i javno da mu jako smeta. "Nitko nije seksepilniji od drugoga, svi imaju istu opremu. Novinari stvaraju to ludilo, izmišljaju stvari, a ljudi im počinju vjerovati. Da li uživam? Bilo je prilika kada mi je reputacija pomogla u nekim napetim situacijama ili kada sam upoznao neke prijatne djevojke koje me drugačije vjerojatno ne bi ni primijetile", pričao je jednom prilikom Morrison.

Što je više prolazilo vrijeme, sve skupa ga je sve gore mučilo. A da takvim stavom nije glumio, da je bio iskren, pokazuje i najvažnija osoba u njegovom životu, Pamela Courson, koju je upoznao kad je imala samo 19 i s njom, unatoč kraćim, ali žestokim i čestim svađama i prekidima, proveo sve do smrti 1971. Ona je bila sve samo ne seksualna bomba. Bila je "djevojka iz susjedstva", irskog izgleda u skladu s porijeklom – crvenokosa, zelenooka, relativno snažna fizički – ali i s karakterom u skladu s istim porijeklom.

Povijest rocka Ovako je Freddie umalo istukao Sida Viciousa u eri punka

Govorila mu je što ga ide, znala ga je izbaciti iz stana, a znao je i on njoj reći što je ide. Iako često u svađi, život s njom bio je stvaran, ne menadžerski falsificiran. "S njom je bio samo Jim, nikakav seks simbol, s njom je mogao normalno razgovarati i čitati poeziju", objasnio je Kontić. Samo, istodobno ga je gutao nevjerojatan uspjeh The Doorsa. Do pohoda na Europu, u prvom redu London, slava im je došla glave kao nekoć Beatlesima, koje je mlađarija odavno stala dolaziti u prvom redu vidjeti, koga briga za glazbu, kamoli ne za poeziju.

Manzareku se Morrison stao tužiti da će poludjeti, pretrpjeti slom živaca, jer se nikamo ne može sakriti, posvuda ga prate. A prijatelji iz benda su ga molili da izdrži još malo, sve po još tri mjeseca zbog već ugovorenih obaveza, ugovora s ogromnim novcima koje moraju poštovati. Jedni su u Jimu Morrisonu iz tog doba vidjeli još samo drogiranog pijanca koji više nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje, koji uništava koncerte rasprodane mjesecima unaprijed, tipa koji pijan i drogiran zaboravlja tekst, pjeva povremeno katastrofalno, završava na sudu zbog skandaloznog ponašanja u javnosti, užasno se debljao, djelovao je jezivo.

Drugima je bilo jasno da se taj čovjek raspao, i to zato što živi apsolutno kako ne želi. Čak je i u govorima američkog političkog establišmenta, osobno Richarda Nixona, postao primjer raspada društva. Jedan od ključnih trenutaka tog doba bilo je suđenje na kojem je bio optužen za pokazivanje penisa na koncertu, slučajno baš u Miamiju, koji je započeo promuklo vičući u mikrofon s bine oduševljenoj publici: "Adolf Hitler je živ i zdrav i živi u Miamiju!"

Kontić je objasnio da je Jim Morrison u tom trenutku mogao biti zadovoljan; uništio je onog "superstara". Imao je 27 godina, iza sebe sedam platinastih albuma, nekoliko napisanih scenarij, milijune dolara do kojih zapravo i nije držao... No, imao je nešto do čega mu jest bilo stalo. "Ideja mu je bila da se s Pamelom skloni u Pariz, ali ona, jedina osoba do koje je njemu bilo stalo, bila je ovisnica o heroinu. Morrisonu je to bilo zastrašujuće. Gubio je jedinu osobu koja mu je nešto značila", pričao je Kontić.

Kako bilo, u onom trenutku kada su Doorsi snimili "LA woman", kad su bili konačno slobodni od svih obaveza, Morrison je napokon bio slobodan. Osjetilo se to već i na samom albumu, najkompletnijem od svih, najpotpunijem remek djelu, ispunjenjem svega što je ta rock grupa doista bila. Objavio je svoju zbirku pjesama i on i ona otputovali su u Pariz. 3. srpnja 1971. pronađen je mrtav u kadi, navodno uslijed srčanog udara. Kontić ne vidi u njegovim tadašnjim pismima, postupcima, bilo čemu, kliničku sliku koja bi ukazivala na to da se Morrison ubio.

Njemu u to vrijeme jest bilo problem što je u Parizu, što oko njega ljudi nisu skloni govoriti njegov jezik, a njemu to jest bio jako važan kanal komunikacije, nije se imao kako izraziti. Istina jest i to da se s Pamelom stalno svađao, da je ona bila uglavnom drogirana, da je pisao jako mračne stihove. No, nekad je u pismima pisao i sasvim normalnim tonom; da mu pošalju toliko i toliko novca, raspitivao se kako mu je pas...

Nečuveno! Sedam stvari o Stonesima za koje teško da znate

"Mislim da nisu u pravu da je Jim bio depresivan. Netko tko je u stanju izraziti tragičnost, taj se ne ubija. Ubija se onaj tko ne može više izraziti ništa", objasnio je Kontić. On smatra i to da je do njegove smrti došlo nesretnim slučajem, da su se, lako moguće, njih dvoje opet svađali, da mu je ona u piće ubacila narkotik kako bi ga smirila, a u kombinaciji s alkoholom i tko zna čime, Jim Morrison je umro. To bi objasnilo i njenu grižnju savjesti naredne tri godine sve dok nije umrla i ona, to bi objasnilo i zašto su se s organizacijom pogreba njihovi prijatelji tako žurili da nisu stigli niti nabaviti cvijeće.

Osim Pamele, na sprovodu je bila još filmska redateljica Agnes Varda i još troje. Na kraju bi Morrison, gledajući s ove vremenske udaljenosti, ipak mogao biti zadovoljan, smatra Kontić. Ne zato što je njegov grob na Pere Lachaise mjesto hodočašća, nego to što ga se ipak pamti po jedinstvenom umjetničkom opusu, poetskom i glazbenom, što ga se, što više prolazi vrijeme, pamti kao kompleksnog, izmučenog čovjeka, ali bogate duše, a priča o superstaru i seks simbolu sve više blijedi.