Kolinda Grabar Kitarović više nije, čini se, apsolutna kraljica anketa kada je u pitanju još jedan predsjednički mandat, piše Večernji List. U isto vrijeme rade se kalkulacije koliko bi se oporbe okupilo oko Zorana Milanovića u slučaju njegovo povratničkog pokreta i proboja na Pantovčak. Ne treba zaboraviti niti njegovo nedavno gostovanje na tribini hss-a.

"Bivši premijer i šef SDP-a, otkako je podnio ostavku u SDP-u i „napustio“ politiku, više je puta kazao da je stranačka politika za njega prošlost. Ali baš nikada nije do kraja zatvorio vrata opciji da se u politiku i vrati, i to upravo preko predsjedničkih izbora. Za tu je opciju, kažu naši izvori, posebno bio zagrijan početkom prošle godine. Prema nekim je planovima čak planirao objaviti svoju kandidaturu do kraja ove godine ili najkasnije početkom iduće. Međutim, od tada se do danas nekoliko puta i „ohladio“ vjerojatno svjestan da mu ni okolnosti nisu išle baš na ruku. Može se čuti i da ga je jedna anketa poprilično poljuljala, a prema kojoj ga je Kolinda Grabar-Kitarović debelo „šišala“ u podršci javnosti. Pa se Milanović odlučio posvetiti svojemu novom poslu, konzultantskoj tvrtki, koji mu, kažu dobro upućeni, jako dobro ide.

No Zoran Milanović nikada nije djelovao kao netko tko se isključivo “pali” na dobru zaradu. On je prije svega politička zvijer, a strast prema politici kod takvih ljudi ne iščezava preko noći. Tako da je cijelo vrijeme i te kako pratio sve što se događa na hrvatskoj političkoj sceni, kalkulirao, vagao šanse i danas je, kako kažu, kandidaturi ponovno bliže nego ikada dosad. Konačnu odluku, kažu upućeni, još nije donio, ali joj je jako blizu", piše Večernji List.

Konzervativci Plenkijev HDZ u tome ne sudjeluje, ali niti ne zaustavlja

Nikad ne reci nikad, "bilo bi dobro", "o svemu ću vas izvijestiti na vrijeme..." Tako, zasad, govore ljudi čija se imena navode u medijima u kontekstu predsjedničkih izbora. Javno još nitko nije "priznao" da želi na Pantovčak. Neslužbeno, u igri je cijela vojska ljudi koji odvaguju šanse, skupljaju novac i podršku i čekaju povoljnu priliku. Nekima je neobično što Kolinda još nije objavila kandidaturu za drugi mandat, ali za to ima dva, podjednako jaka koliko i logična razloga. "Prvo, ako kaže da će se kandidirati, onda će se svaki njen potez tumačiti kao dio predizborne kampanje, a ona tu kampanju ovako vodi o državnom trošku", kaže naš izvor blizak vrhu HDZ-a.

"Svakih mjesec-dva može izmjestiti svoj ured u neki drugi dio zemlje i onda tamo agitirati za reizbor, fingirajući da ustvari obavlja dužnost predsjednice. Kakve veze njen apel sa sjeverozapada Hrvatske o očuvanju lokalnih poštanskih ureda ima s predsjedničkim ovlastima?" Nikakve, ali ona zna da ukidanje tih i sličnih kancelarija, ureda i ispostava muči te krajeve, pa im se tako dodvorava, istovremeno prebacujući odgovornost za njihovo gašenje na vladu i premijera. S druge strane, ona time čuva odstupnicu za eventualno preuzimanje HDZ-a i Vlade, što je njen tajni san, jer ona ne želi imati samo protokolarne ovlasti... Na pitanje kako bi Kolinda mogla preuzeti vladu, jedan naš izvor s desnice, odlično obaviješten o političkoj dinamici na tzv. domoljubnom krilu hrvatske politike, objašnjava: "Mehanizam tranzicije bi bio sljedeći. Kolinda bi morala dati ostavku na mjesto predsjednice, a potom, uz pomoć Brkića, koji po novom statutu šest mjeseci nakon eventualnog Plenkovićevog odstupa vodi stranku, preuzeti HDZ i onda Vladu." Što bi Plenković dobio u toj "quid pro quo" trampi?

"Dobio bi priliku", nastavlja naš sugovornik, "da ode u Bruxelles na poziciju povjerenika, nešto poput Nevena Mimice. (Mimica ima godišnju bruto plaću 373.000 eura; ne ubija ga stres, anoniman je i bogat, u Hrvatskoj ga se više nitko ne sjeća...) Brkić bi se zadovoljio drugom pozicijom, HDZ bi dobio šefa koji mu je idejno po mjeri, i svi bi bili namireni." "Poteškoća je", priznaje naš sugovornik, "što je u ovoj jednadžbi previše nepoznanica: toliko da je rizik, jednostavno, prevelik. Kolinda bi ispustila vrapca iz ruke radi goluba na grani, nitko - pa ni Milijan Brkić - ne bi joj mogao jamčiti da će dobiti izbore u HDZ-u, a ako bi joj to i uspjelo, upitno je koja bi većina podržala njenu vladu. A ako bi morali na izbore, nitko nema jamstva da bi Kolindin HDZ te izbore i dobio, osobito ako SDP makne neperspektivnog Bernardića i na njegovo mjesto dovede osobu koja izgleda zamislivo na mjestu premijera Hrvatske. " U računici Kolindine karijere, međutim, odnos vrapca i goluba ne mora izgledati onako kako smo ga mi opisali. Jer, njoj pozicija predsjednice nije sigurna - a nije ni dovoljna, jer nema realnu moć a po svijetu se već naputovala (obišla je više zemalja nego Tito u 35 godina karijere). Izgubi li predsjedničke izbore, njena je politička karijera - barem u prvoj ligi - gotova. A da ih Kolinda izgubi, pobrinut će se ne samo njeni protukandidati s ljevice i centra, već i sve veća vojska desničara.

Minimalac Objava HDZ-a dokaz je da Beru više nitko ne shvaća ozbiljno

Javnosti je malo poznato da se Kolinda i Karamarko - unatoč pokliku "imamo predsjednicuuuuuuuu.." ne trpe. Kolinda je već prvih dana pobjede u krugu prijatelja najavila obračun s Karamarkom. Bivši predsjednik HDZ-a uopće, naime, nije imao namjeru gurnuti Kolindu kao predsjedničku kandidatkinju. On Kolindu ne podnosi. Njegovi su favoriti bili Ivica Vrkić i Željko Reiner. Vjerojatno zaboravivši da je to bila njegova i Karamarkova tajna strategija, Vrkić je to priznao u veljači ove godine, u "Pressingu" Petra Štefanića. "Mi smo prijatelji, zemljaci", rekao je Vrkić za Karamarka, pa dodao: "Politički, nismo u svemu istomišljenici. Zahvaljujem mu se na povjerenju, htio je da budem predsjednik države. Ne može biti predsjednik države netko tko ne zna engleski jezik", rekao je Vrkić, smetnuvši su uma da su, kad je to bilo aktualno, i on i HDZ demantirali to. No u cara Trojana su kozje uši, kaže narodna priča. Kolinda je postala kandidatkinja HDZ-a jer su je tijekom zime i proljeća isfurali mediji, ona je u anketama imala preko 30 posto podrške, pa Karamarko nije mogao preuzeti rizik da gura čovjeka koji će u startu imati nekoliko puta manju popularnost od Kolinde. Ona je bila njegov prisilni izbor, ali mu to nikad nije zaboravila. Imamo li to na umu, bit će nam jasnije i zašto se Karamarko sad razmišlja kandidirati protiv nje. Karamarko bi Hrvatsku, kao predsjednik, "malo orbanizirao".

"Živ sam, pratim što se događa. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija. Pri tome ne mislim na oružje ili rat. Dvije godine nisam ništa pričao. Nisam dao nijednu izjavu koja bi štetila stranci. Nikog nisam napadao i nisam sijao gorčinu, iako sam nakon noža u leđa mogao biti ogorčen, no nisam dao da to izbije iz mene", kazao je Karamarko na Podcast inkubatoru. "Što se politike tiče, nikad ne reci nikad. To stalno ponavljam", kazao je i na pitanje o eventualnoj kandidaturi za predsjednika. "Volio bih da više idemo prema suverenizmu, čak i u odnosu na taj Bruxelles. Da malo 'orbaniziramo' našu politiku, budemo samosvjesni, mislimo na vlastite interese. Ne želim vjerovati u to, ali neki kažu da nas ima i ispod četiri milijuna. Mi smo izloženi pogibelji. Ljudi odlaze, dolaze drugi koji mijenjaju civilizacijsku strukturu. Jesam za humanitarni pristup, ali i za razmišljanje o vlastitim interesima", rekao je Karamarko. Nije jasno koji to "drugi dolaze i mijenjaju civilizacijsku strukturu" - ovdje je i Bog rekao laku noć, od nas bježe i azilanti a ovdašnju civilizacijsku strukturu, kojom dominiraju klijentelizam, parazitizam, muljaže i politička podobnost, ultimativno treba promijeniti. No nju, nažalost, nitko ne mijenja.

Čak i da se ovdje sutra doseli 10.000 ili 40.000 Sirijaca, oni bi je promijenili nabolje jer sigurno ne bi glasali za stranke koje forsiraju političku podobnost, a za kruh bi se morali, htjeli ne htjeli, izboriti znanjem i radom a ne članskom iskaznicom. To što bi se donekle promijenila vjerska struktura stanovništva, nekome može izgledati strašno, ali dovoljno je otići u bilo koji perspektivan europski grad - Berlin, npr. četvrt Kreuzberg, ili Bruxelles, ili Pariz, pa vidjeti kako je multikulturalizam obilježje perspektivnih nacija.

Mi smo monokromatska kultura, do razmjera samouništenja... Nejasno je i tko mu je to "zabio nož u leđa", no Karamarko je uvjeren kako je na prošlim izborima pokraden kod brojenja glasova. To znači da ozbiljno vjeruje u mogućnost pobjede nad Kolindom, a čini se da će mu u toj utakmici pomoći i ljuta desnica - od Hasanbegovića naniže. Oni su već počeli raditi na demontaži Kolinde Grabar Kitarović. Gdje je kvaka? Pa u tome da Kolinda previše "šara".

Nastavak na sljedećoj stranici...

Desnica zna da je ona na njihovim pozicijama, ali im smeta što prima predstavnika Saveza antifašističkih boraca, ljevičare i druge nepodobnike, koje, računaju, Karamarko ne bi primao. On bi donio antisoroševske zakone, zaveo čvrstu ruku, zabranio kritike Tuđmana i Šuška, osim u četiri zida vlastitog doma - jedino je teško zamisliti kako bi to uspio s ovim predsjedničkim ovlastima, s kojima ne može ukloniti ni fazane s predsjedničkog travnjaka. Nije Karamarko jedini Kolindin protivnik na desnici. U taj je prostor nedavno uklizao ekstatični Milan Bandić.

Nedavno se, u državničkom posjetu Beogradu, na marginama svadbe Brenina posinka Milan Bandić susreo s patrijarhom srpskim, gospodinom Irinejem, ali i beogradskim gradonačelnikom i drugim javnim ljudima. Nogometnu utakmicu Hrvatske na Svjetskom prvenstvu promatrao je na terasi jednoga kafića u predgrađu Zagreba, što se može tretirati kao ozbiljan početak terenskog rada u predsjedničkoj kampanji 2019/2020. Ni najbolji stručnjaci za Bandića ne mogu dati rezolutan odgovor vjeruje li on doista da ima šansu za pobjedu ili se slizao s Plenkovićem pa Kolindi spušta kajlu, a sebi jamči imunitet. Putanje hrvatskih političara obično su dosad išle u dva smjera: ili s vlasti u zatvor, ili iz zatvora na vlast. Milan Bandić prvi je, međutim, koji "jednim okom gleda Grčku, drugim Učku" - on bi mogao krenuti u oba smjera, pa sad čini sve da ipak ne završi u zatvoru.

Mali vodič Minimalac raste 248 kn, evo što možete kupiti

Kolindi bi dio desnih glasova mogao uzeti jedan kandidat koji nije ni desno ni lijevo - popularni sudac Mislav Kolakušić, hrvatski Robin Hood, koji očito razmišlja o politici, ali se još nije precizno očitovao - kani li se kandidirati na predsjedničkim izborima ili je možda zainteresiran za izvršnu vlast. No to nije sve. "Moguće je da će se na izborima kandidirati i Zlatko Hasanbegović, a on će joj sigurno uzeti puno glasova", kaže naš sugovornik s desnice. Kolindi će, čini se, najviše pomoći Živi zid. Kako smo napisali u prošlom Expressu, u upućenijim krugovima nema dvojbe kako je riječ o projektu koji je "na daljinskom" upravljaču HDZ-a, i to u dvostrukoj ulozi. S jedne strane, uzimaju glasove tzv. ljevice i SDP-a, s druge strane služe kao strašilo koje bi HDZ-u olakšalo stvaranje velike koalicije u slučaju lošeg izbornog rezultata. Forsiranje Sinčića kao predsjedničkoga kandidata daje toj tezi na uvjerljivosti. Pernar bi dobio puno više glasova od Sinčića, koji odnedavno kotira i kao kandidat za premijera, pri čemu, valja iskreno reći, izgleda bolje od Bernardića. "Sinčića će kandidirati jer to odgovara HDZ-u, odnosno Kolindi Grabar Kitarović, kojoj bi Pernar bio prevelika opasnost jer bi mogao uzeti veći broj glasova", rekao nam je lider jedne oporbene stranke.

"Sinčić nema takvu karizmu. Osim toga, on će na izborima privući više glasova koji će se u drugom krugu vratiti Kolindi; A Pernar bi kupio s centra i ljevice, koji će u drugom krugu više ići lijevom kandidatu...", dodao je. Ta vrsta inženjeringa primijenjena je na zadnjim predsjedničkim izborima. Ljudi koji su zagovarali Josipovićevu pobjedu nudili su kandidaturu nekolicini političara desnog centra kako bi Kolindi ukrali glasove. Neki su odbili, ali jedan je pristao. No kasnije se pokazalo da je to bio račun bez krčmara jer su njegovi glasači u drugom krugu glasali za Kolindu - bilo im je glupo ne izaći u drugi krug kad su već izašli u prvome, a za lijevoga kandidata nisu mogli dati glas... Tako bi i Sinčić, tukući se protiv Kolinde u prvom krugu, u drugom de facto pomogao njoj, a Pernar bi pomogao njenom protukandidatu... "Ivan Vilibor Sinčić je", nastavlja naš sugovornik, "na tim izborima gurnut kao kandidat koji je trebao uzeti glasove Josipoviću, i to je i uspio. Bez njegove kandidature Josipović bi dobio." Na ljevici imamo paradu bivših. Na zaprepaštenje mnogih, nedavno je moguću predsjedničku kandidaturu najavio i Stjepan Mesić, koji bi se kandidirao jer su ga naljutila Kolindina desna skretanja i pretvaranje Ureda predsjednika u mobilnu šatru, što je inovacija koju - prema Mesiću - zapadni svijet ne poznaje.

Odlučno odbacila Kolinda kaže da je ruše oni koji kažu da ona ruši Plenkija

"Ne znam je l’ itko u svijetu radi ovo, ove turneje", rekao je Mesić dodajući da je to novost u zakonu i praksi, ali je krajnje čudnovato. Dodao je kako postoji mogućnost da se kandira na novim izborima. Prema njegovu mišljenju, ustavno limitiranje na dva mandata više ne važi. "Ja to mogu ustvari biti jer je došlo do promjene Ustava u mom mandatu. Moram razmisliti bih li se prihvatio toga, ali ne razmišljam o tome baš ozbiljno. No vidio sam jednog premijera koji je izabran s 92 godine u Maleziji", rekao je najčuveniji hrvatski vicmaher nakon Pervana. Ivo Josipović još se nije očitovao, ali sva je prilika da ćemo ga gledati na predsjedničkim izborima. O njima još razmišlja i Zoran Milanović, čija će odluka možda biti donesena u zadnji čas. Na jednom predavanju nedavno je rekao da se više neće vraćati u politiku, no iza Milanovića stoji utjecajan krug ljudi koji bi ga rado vidio na Pantovčaku, a spremni su odriješiti i kesu. Ipak, čini se da će o njegovoj kandidaturi odlučiti rejtinzi i ankete idućeg proljeća - ne budu li mu davale šanse, Milanović će se teško odlučiti na drugu političku smrt.

Neobično je, inače, da je za jednu političku funkciju koja je u značajnoj mjeri počasna, zainteresirano toliko ljudi. Smiljko Sokol, koji je dugo kreirao hrvatske sistemske zakone, pisac Ustava, smatra da je ovakav model izbora predsjednika zreo za otpis. Jedan predsjednički mandat košta tristotinjak milijuna kuna, ne nosi nikakve koristi, a proizvodi samo beskorisne konflikte. "Ideja je da se predsjednik bira u Saboru, a traženjem dvotrećinske većine izbjegava se to da ga bira jedna stranka ili koalicija na vlasti", rekao je Sokol. Čini se da bi, tako, predsjednik napokon učinio nešto korisno za ovu zemlju.