Plenkijeva crna lista: Četiri ministra lete iz Vlade
Odlazak Martine Dalić s mjesta potpredsjednice Vlade za gospodarstvo značilo bi da je Andrej Plenković otvorio novi list u svojoj političkoj karijeri. On bi mogao poslužiti i kao prilika da on napravi puno širu i složeniju rekonstrukciju Vlade nego što se dosad usuđivao. Nije tajna da Plenković nije zadovoljan nekim ministrima i da bi u normalnoj konstelaciji snaga mnogi bili izvan Vlade. Ali daleko da je Plenković na vlast došao u normalnim uvjetima.
On je unutar HDZ-a uspio napraviti blitzkrieg kao novo lice neopterećeno dosadašnjim sukobima u zemlji koje je započeo Tomislav Karamarko sa Zoranom Milanovićem. Nakon toga je sastavljao Vladu pokušavajući birati između ponuda ljudi koje nikad nije upoznao, a kamoli znao nešto o njihovim kvalitetama ili što može očekivati od njih kao ministara. Tu je bio i Most, s kojim je tvrdo pregovarao. Plenković je, dakle, u startu bio osuđen na kompromise, a ono što jest radio, čvrsto je stajao iza njih.
Danas se maltene rijetko tko može sjetiti kako se zvao čovjek o kojem je prije samo deset mjeseci ovisila cijela kurikularna reforma. Bio je to Pavo Barišić, kojeg je Plenković zdušno branio u Saboru kad su HNS i SDP pokrenuli njegov zahtjev za opozivom. Barišiću je utvrđeno plagiranje u znanstvenim radovima, prolile su se litre tinte na uvjeravanja kako takav netko ne može sjediti u Vladi. Sve je to bilo uzalud, Plenković je tvrdoglavo inzistirao da je riječ o "beznačajnoj fusnoti" i da Barišć mora ostati u Vladi.
Te rasprave se i danas mogu naći, ali glavno je obilježje da Plenković, unatoč brojnim kritikama, nije na početku svojega mandata htio popustiti ni milimetra. Nekome se možda činilo da je to zato što Plenković čvrsto stoji iza svojega tima i ima apsolutno povjerenje u sve ministre u Vladi. Oni koji bolje poznaju premijera uvjeravaju nas da je istina potpuno drugačija.
"Nije on njima vjerovao, nego se bojao da bi svakom smjenom u Vladi dokazao da je bio u krivu. A to si nije htio dopustiti. Riječ je o čuvanju imidža. I upravo u tom svjetlu i treba gledati zašto Dalić mora otići. Sad je samo pitanje koliko će daleko otići u rekonstrukciji Vlade", objašnjava nam sugovornik kako funkcionira premijer. A sad bi se Plenkoviću poklopilo nekoliko sretnih zvijezda ako pokuša rekonstrurati Vladu.
Kao i obično, neke stvari ne ovise o njemu. Prvenstveno je riječ o gospodarskom rastu koji jednostavno otupljuje oštricu nezadovoljstva kod građana. U politici nema još dovoljno prave oporbe. SDP glavinja te je potpuno zaokupljen unutarnjim problemima i borbama. Most se nameće kao oporba, ali oni su prokockali veliki dio povjerenja. Živi zid raste, ali nedovoljno da bi iole mogao sam bilo što učiniti. U tom svjetlu treba gledati i nedavni poziv Milijana Brkića da se razgovara s SDP-om.
Sve je to izgleda dio šire strategije, ispipavanja terena. I zato, iako je iznimno nesklon promjenama u Vladi, Plenković bi ovaj puta mogao prihvatiti taj rizik. "To mu je sad ili nikad da dovede svoje ljude, neke mlade ljude i pokaže to novo lice HDZ-a, te s njima dočeka kraj mandata", kaže otvoreno jedan sugovornik iz koalicijskog partnera.
Iako je Zdravka Marića naslijedio od prethodnika Tihomira Oreškovića, a u biti od Tomislava Karamarka, Plenkoviću je Marić jedini prilično konkretan uspjeh na koji se može osloniti kod građana. Porezna reforma je povećala potrošnju građana, sad je išao i na nova rasterećenja kroz automobile. Marića je Plenković čuvao i pod cijenu koalicije s Mostom kad je izašlo na vidjelo da je Marić itekako imao saznanja da Agrokor ipak nije stabilna kompanija, a ipak im je dao kredite državnog HBOR-a.
Tad, kao i na početku s Barišićem, Plenković si nije mogao dopustiti da mu se sruši jedan ministar jer je bio uvjeren da mu je ugrožena cijela Vlada. Potvrdio je to i Vladimir Šeks, koji je sebi pripisao sve zasluge. "Rekao sam mu: 'Andrej, ako sruše Marića, ići će na tebe'", ispričao je Šeks kao uvod u promociju svoje knjige. Pripisao je i sebi zasluge za koaliciju s HNS-om jer se Ivan Vrdoljak nećkao, a on je osigurao da ipak uđe u zagrljaj HDZ-u.
Zbog tih izjava Plenković i ljudi oko njega stavili su Šeksa na led. No Šeksa se i nije tako teško riješiti, on je ionako politički zombi. Doduše, vrlo iskusni i premazan svim bojama, ali ipak bez velikog dijela svoje moći u članstvu. U svakom slučaju, Marića je Plenkoviću bilo puno lakše braniti nego danas Dalić. Upravo i zbog rezultata koje ima iza sebe. Marić je bio u nemilosti zbog inzistiranja na porezu na nekretnine, ali premijer ga je tu nakon dugo oklijevanja ipak presjekao.
Od tada je sukob prilično izglađen, a Marić se nakon oslabljenog pritiska zbog Agrokora mogao posvetiti balansiranju proračuna, jeftinijem zaduživanju i najavljivanju građanima da će ih Vlada obradovati s nižim PDV-om. Marić nije problem, ali da se pitalo premijera, on bi već dosad napravio velike rošade. Vjerojatno više u Vladi ne bi bilo ni Milana Kujundžića ni Tome Medveda, a ni ministrice Nade Murganić. Svi oni su imali nizove gafova, ali su ostali.
"U vrijeme nestabilne većine, odlazak Kujundžića ili Medveda i njihov povratak u Sabor značio bi i barem dva glasa manje u Saboru. A možda bi puvukli i još neke nezadovoljnike. To si nije mogao dopustiti. Također, svako izglasavanje novog ministra je rizik s ovako tankom većinom od dva-tri zastupnika više od potrebnih. I svaki put su tu nova pregovaranja i ustupci da netko da podršku. Zato je Plenković čuvao svoje ministre. On ne želi ugroziti ovu Vladu i ispasti gubitnik ili neuspješan premijer", objašnjava sugovornik iz HDZ-a.
No sad su se vremena promijenila i samo je pitanje hoće li imati petlju. Jer iako je oporbena situacija znatno povoljnija, ipak ne treba zaboraviti unutarnja previranja koja u HDZ-u uvijek potiho tinjaju, ali ne razbuktaju se dok ne dođe voda do grla. Plenković mora dobro procijeniti i koje bi ljude maknuo i što bi s tim dobio, te može li za nova lica osigurati dovoljno potpore. Neki uvjeravaju da kao što je preuzeo odgovornost na sebe u vezi Agrokora i Dalić, tako treba preuzeti i odgovornost opet.
Jer samo premijer će biti taj koji će nositi sljedeće izbore kao pobjednik ili kao gubitnik. Tomo Medved i Milan Kujundžić su tu možda i najteži zalogaji. Oni su izabrani u Sabor s velikim brojem preferencijalnih glasova. Kujundžić ipak ima ugled kod dijela desnice, a Medved kod glasne i utjecajne skupine branitelja s kojima je rušio i Milanovićevu Vladu sa šatorom. Pravi test za Medveda tek slijedi kroz primjenu novog Zakona o hrvatskim braniteljima.
On je donesen tako da se udovolji svim skupinama koje su podržavale Medveda, ali i kupile mir Plenkovićevoj vladi od bilo kakvih prosvjeda. Vidjelo se to i na primjerima kad su odgođene bilo kakve akcije zbog Savudrijske vale. Upravo je Medved odigrao ključnu ulogu da se Petar Janjić Tromblon ne uputi s brodicama u Savudrijsku valu. No, unatoč tome, Medved broji minuse. Pri donošenju spomenutog zakona Medved je uvjeravao da u mirovinski sustav neće ući više od osam do deset tisuća novih invalida branitelja.
Ključna izmjena zakona je to što je omogućen ulazak u mirovinski sustav i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida i onima koji su na bojišnici bili prije 25 i više godina.
Nastavak na sljedećoj stranici...
U zadnji tren je upravo Plenković uz pomoć ministra rada i bliskog suradnika Marka Pavića uspio ubaciti amandman koji znatno otežava ulazak novih invalida. Morat će proći tri faze rigoroznog testiranja. Tu je Plenković shvatio da mu Medved nije govorio istinu i da bi cijeli proračun sljedećih godina mogao biti ugrožen.
Mjesec i pol dana od primjene zakona to se i može naslutiti. Samo u Zagrebu je u mjesec dana čak 260 branitelja podnijelo zahtjev za priznavanje statusa vojnog invalida. Stručne udruge procjenjuju da će na razini Hrvatske više od 17.000 ljudi pokušati dobiti status ratnog invalida. Ako bi imali mirovinu od samo 5000 kuna bruto, to je više od milijardu kuna troška svake godine.
Medved je dobio i Plenkovićevu "jezikovu juhu" zbog želje da s HRT-a skine benigni film "Ministarstvo ljubavi", koji problematizira problem udovica branitelja. Nije spreman ni otkriti koliko je potrošeno na pripremu zakona kad je zakupio hotel kako bi udruge u njemu mogle održavati seminare, rasprave, a njihovi članovi noćiti.
"Medved voli i popiti, i to mu se još tolerira jer se na kritike ne suprotstavlja premijeru. No da nije osjetljive političke situacije i njegova odnosa s braniteljima, vjerojatno ne bi bio ministar", objašnjava nam jedan član HDZ-a. Milan Kujundžić je još jedan od onih kojega čuva što je ublažio svoje desne stavove, ali sve više mu se zamjera što nije uspio ništa napraviti u zdravstvu.
Kujundžić zna da mu karijera ministra visi o niti pa je zato i sazvao ovaj tjedan konferenciju na kojoj se pohvalio da je dug u zdravstvu smanjen s osam na 7,5 milijardi kuna. Mali je to pomak, ali Kujundžić zbog svojih gafova nema puno prostora i hvata se za slamku. Njegove izjave o porezu na telefoniranje, cigarete i alkohol u vrijeme kad Vlada najavljuje rasterećenje su digle kosu na glavi svim članovima HDZ-a. On je na ledu, ali daje pomirljive izjave te nastavlja kadrovirati i ostaviti što bolju sliku u javnosti.
Ministrica Nada Murganić je potpuno drugi tip osobe. Teško se i sjetiti kad je javno istupila, a da nije nanijela štetu premijeru. Njezina izjava da je "tako to u braku" o nasilju župana Alojza Tomaševića u trenutku kad ga je HDZ napokon izbacio iz stranke bila bi kap koja je prelila čašu u normalnim odnosima. Ali tad je Plenković trebao gasiti vatru u Lici i Požegi pa joj je oprošteno. Kao i ranije, skandal s obiteljskim zakonom i defincija obitelji, paketići koji su završili u privatnom vrtiću...
Nada Murganić, od koje se puno očekivalo, nije učinila baš ništa osim podigla naknade za roditelje, ali to je ionako bilo u programu HDZ-a prije izbora te kad su novci osigurani, ne treba puno stručnosti da se one i podignu. Murganić trpi neugodna pitanja u zemlji i zbog toga jer ne ratificira Istanbulsku konvenciju, a Plenković je bio više nego iznenađen kad mu je to pitanje postavljeno i u Europskom parlamentu. Murganić je predstavnica "stare garde" žena HDZ-a s utjecajem u stranačkoj zajednici žena.
Zato je dosljedno nastavila voditi obiteljsku politiku i predložila Obiteljski zakon koji su pisali konzervativci izabrani još od Bernardice Juretić. Slična stvar je i s Istanbulskom konvencijom koju udruge poput U ime obitelji, ali i Ladislav Ilčić te drugi konzervativci uporno stopiraju. Dižu nepotrebnu paniku o tome da će dečki moći ići u ženski toalet, a u biti stopiraju učinkovitiju zaštitu od nasilja u obitelji.
Plenković je stopirao Obiteljski zakon, obećao je usvojiti Istanbulsku konvenciju, ali prije toga mora itekako smiriti duhove u stranci, pa i maknuti ljude poput Murganić. Zanimljivo je da se u posljednje vrijeme kao čovjeka na listi za odstrel sve više spominje možda i najspecifičnijeg ministra u Vladi - Gorana Marića. On je jedva ušao u Vladu i za njega je napravljeno novo Ministarstvo državne imovine.
Međutim, plan upravljanja imovinom nije realiziran. Marić se navodno trudi, želi sve raditi na bolji način, ali zasad ne uspijeva. Taj realni neuspjeh je ipak više u pozadini. Prema nekim izvorima, Marić se naljutio na premijera jer nisu prošla neka njegova kadroviranja, pa čak nije ni sazivao koordinacije kojima treba predsjedati. On i premijer imaju toplo-hladni odnos, pa je i njegova sudbina upitna.
O novim imenima još nitko ne raspravlja jer se ne zna koliko će daleko uopće ići Plenković u svojoj rekonstrukciji i na koji način će je izvesti. Ključan je i tajming. No zato je sve vjerojatnije da će u Vladu ipak ući i predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak. U HNS-u su još podvojeni oko tog pitanja, ali sve su glasniji oni koji govore da ne može stajati po strani te bitke u Vladi prepustiti Predragu Štromaru i ministrici obrazovanja Blaženki Divjak.
Navodno je najizglednije da on zamijeni Martinu Dalić iako je Plenković svjestan da neće dobro odjeknuti u stranci zamjena tako važnog resora HNS-ovim kadrom. Zato mu je izuzetno važna potpora Milijana Brkića i njegovih ljudi za tu operaciju. Njih bi već zadovoljilo to što će Dalić otići jer im je bila trn u oku protiv koje su i javno i neslužbeno rogoborili, a sad bi im Plenković ispunio tu želju.
Nije naodmet što je Brkić ionako već sudjelovao u pregovorima s Vrdoljakom i glavnim tajnikom Srećkom Ferenčakom oko prošlogodišnje koalicije. "Vrdoljak osobno i ne bi htio u Vladu jer smatra da bi ga to moglo odvesti u drugo političko samoubojstvo ako stvari krenu po zlu. Njegov plan je ispočetka zaista bio ostati po strani te nastupati ograničeno u medijima i razgovarati s Plenkovićem na političkoj razini. Međutim, njegov glavni tajnik i suradnik Srećko Ferenčak mu je sugerirao ulazak u Vladu, a postoji grupa oko njega koja misli da je to najpragmatičnije", kaže nam jedan od sugovornika iz stranke.
U HNS-u, čini se, uopće ne sumnjaju da će Dalićkino mjesto ostati upražnjeno, samo je pitanje tko će na njega uskočiti. Vrdoljak je već napravio u godinu dana dva potpuna preokreta koja su mu uništila vjerodostojnost. Prvo je uporno ponavljao da nikad neće u koaliciju s HDZ-om iako se kasnije otkrilo da je paralelno i pregovarao o paktu.
Zatim je dao ostavku na čelnika stranke kad je predsjedništvo odbilo neprincipijelno partnerstvo. HNS je ipak na drugom tijelu izglasao koaliciju, a Vrdoljak se vratio na čelo stranke nakon nekoliko mjeseci pauze. Tako da ne bi bilo nezamislivo da opet pogazi riječi i uđe u Vladu te to opravda "višim interesima".
Ovu godinu je Plenković najavljivao kao godinu mira, stabilnosti i provođenja reformi. No kako je počela i kako će se izgleda nastaviti na političkoj fronti, vrvit će unutarstranačkim previranjima i sukobima. Tek kad se stišala bura oko Darka Milinovića i Alojza Tomaševića, došli su problemi s Dalić.
Za njom u HDZ-u i HNS-u neće nitko previše žaliti, ali bit će pitanje hoće li Plenković uspjeti one ministre s jačom bazom zamijeniti svojom mlađom ekipom. Što o njima misli stara garda, najbolje je opisao Darko Milinović rekavši za ministra Tomislava Ćorića da je kvazihadezeovac. Ali činjenica da je Milinović u tom sukobu izvukao deblji kraj može samo ohrabriti Plenkovića.