Prije nego uspijete vidjeti ćeliju, namirisat ćete je. 89 muškaraca naguranih u ćeliju koja je predviđena za 19 ljudi ne može ni imati nikakav miris, osim nesnosnog smrada.
Kreveti na kat su poslagani na tri razine, a u jednom kutu se nalaze zahod i hladni tuš. No zatvorenici su često primorani koristiti kantu. Neki su odjeveni u žuta zatvorska odijela, dok su drugi više ili manje razodjeveni.
Kad je ljeto, ovdje se "umire" od vrućine, dok se zimi ljudi smrzavaju. Ako imaju sreće, zatvorenici izlaze na zrak jednom tjedno, a gotovo neprestano traju epidemije kožnih oboljenja, te se brzo šire bolesti poput tuberkuloze.
Najgore od svega jest što nijedan od ovih muškaraca nije osuđen.
"Užasno je kad po noći ljudi moraju ležati stiješnjeni jedni uz druge na podu. Životinje bi tako mogle živjeti, ali ne i ljudi", jada se Clive, koji ovdje boravi već 26 mjeseci i iščekuje početak suđenja.
Neki ovdje završe zbog beskrajnih pomicanja i odgoda datuma suđenja, neki jer si ne mogu priuštiti jamčevinu (koja ponekad iznosi svega pet dolara), a neki jer su stranci koji čekaju izručenje svojim domovinama.
"Ovo nije popravna ustanova. Ljudi ovdje završavaju jer su počinili zločine", kaže Cecil John Jacobs, voditelj ovog pritvora u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici.
S druge strane, promatrači napominju da su ovo problemi koji prikazuju u kolikoj je krizi kaznenopravni sustav u državi.
"To je problem koji traje već 20 godina i nema rješenja na vidiku. Uvjeti su užasni, a i pogledajte koliko ljudi zatvaraju", kaže Clare Ballard, odvjetnica koja s Pravnicima za ljudska prava tuži vladu Južnoafričke Republike
Ulaz u Pollsmoor zatvor dočekuje posjetitelje i zatočenike kao "mjesto novih početaka". Osim toga, lokacija ovog zatvora na totalno je glupom mjestu - nalazi se u blizini luksuznih vinograda.
Otvoren je početkom 1960-ih godina, a najpoznatijeg zatvorenika primio je 1982.
Moderno lice primitivnog srca
Nelson Mandela, koji je boravio ovdje, opisao je tad zatvor kao mjesto "modernog lica, ali primitivnog srca". On je s nekolicinom vodećih političara bio u zasebnoj ćeliji, te se nisu smjeli družiti s ostalim zatvorenicima kako ne bi utjecali na njih.
I u ono vrijeme su uvjeti bili toliko loši da je Mandela obolio od tuberkuloze, a Jacobs - koji je tad radio kao čuvar - tvrdi da su ondašnji zatvori dizajnirani kako bi slomili, a ne rehabilitirali crne zatvorenike. Nažalost, 20 godina nakon ulaska u demokraciju, situacija se nije nimalo promijenila.
Na drugom katu su smješteni članovi bandi, navodno kako ne bi utjecali na mlađe zatvorenike, iako pritvorenici tvrde da oni i tako upravljaju cijelom institucijom. Tako kontroliraju pristup hrani, upraviteljima, pa čak i tome tko će dobiti pravo udahnuti svježi zrak.
Athenkosi Myoli je višestruki prijestupnik koji se u Pollsmooru već osjeća kao kod kuće, a pridružio se bandi 26s ubrzo nakon uhićenja.
"Silovali su jednog od muškaraca u mojoj ćeliji, jer se želio pridružiti toj bandi. Osjećao sam se kao da tu pripadam i želio sam zaštitu. Prije nego sam se pridružio bandi, spavao sam na podu i koristio stare deke, no kasnije sam dobio krevet."
Bande su toliko utjecajne, da su proširile utjecaj i izvan zatvora. Isto tako, mnogi pritvorenici dođu nevini u zatvor ili krivi zbog manjih prekršaja, da bi na kraju počinili takve zločine da im tijekom boravka u zatvoru kazna bude promijenjena u doživotnu.
Jacobs pokušava smanjiti broj zatvorenika, te pokušava onima koji su unutra pomoći da što prije završe pred sudom i odsluže kaznu. "Ali ako ih 400 danas i izađe van, već sutra će ih doći 500. Danas imamo 4284 pritvorenika, a predviđeno je dovoljno mjesta za 1619."
Drugim riječima, zatvor često funkcionira na 300 posto kapaciteta, a koliko god to zvučalo grozno, realnost je puno gora, piše CNN.