U Laosu cvate turizam. Ova nekoć izolirana zemlja danas ima nekoliko velikih suparnika koji se protežu od Bangladeša do Mjanmara. Iako niti jedna od ovih zemalja nije još proglašena vodećom turističkom destinacijom u seksualnom turizmu, sve one traže svoje mjesto pod suncem. I ide im sve bolje, s obzirom da tajlandska vlada pokušava 'razbiti' seksualnu industriju koja vlada njihovim ulicama.
Iako seksualni turizam obećaje ekonomski boljitak, on sa sobom donosi i problem trgovine ljudima i druge oblike zlostavljanja, što stavlja ondašnje stanovnike i vlasti u težak položaj.
Mjanmar je tako nedavno odbio ulaz u zemlju nekolicini međunarodno poznatih pedofila, no drugi se mogu bez problema 'provući'. "Za neke pedofile je pronalazak nove destinacije i naivnog lokalnog stanovništa - posebno privlačna stvar", ističe Karen Flanagan, menadžerica jedinice za zaštitu djece u organizaciji 'Save the Children'.
Treba vam svega nekoliko minuta na internetu kako biste vidjeli kako stvari stoje. "Burma je novi okus mjeseca", napisao je muškarac koji se naziva Alejandro. "Čini se da svi žele komad (nove) tortke", suglasio se Pak2F. "Meni su cure iz Laosa baš mmmm", kaže Sam.
Dio privlačnosti seksualnih destinacija leži upravo u tome što je ljudima zanimljivo pronalaziti nove lokacije. A ove jugiostočne azijske zemlje, koje su nekoć bile zatvorene za ostatak svijeta, savršeno ispunjavaju sve uvjete.
Prije nekoliko godina skoro nitko nije mogao dobiti turističku vizu za Mjanmar, dok je prošle godine ova zemlja pozdravila više od tri milijuna turista. U komunističkom Laosu strani turisti pak generiraju 12 posto BDP-a, a čak je i Bangladeš sve uključeniji u turizam, te je ekonomija profitirala četverostruko više od te grane od 2012. godine.
Cijele države bogate se na račun seksualnog turizma
Iako to nitko ne bi priznao, seksualni turizam je postao je značajan dio ekonomskog rasta. Još sredinom 1990-ih godina, prije doživljavanja pravog procvata, seksualni turizam u Tajlandu pridonosio je godišnjem BDP-u s 27 milijardi dolara.
Nisu svi ti novci išli na prostituciju, već su profitirali i hoteli, korumpirani policajci, restorani, turističke agencije, saune i zdravstvene klinike (u Bangkoku je 2007. godine oko 19 posto seksualnih radnika bilo HIV pozitivno).
U mnogim od ovih zemalja s prostitucijom se isprepliće trgovina ljudima, droga i zlostavljanje, kao i iskorištavanje djece i spolno prenosive bolesti. U stvari, Tajland se počeo obračunavati sa seksualnim turizmom upravo zbog straha za javno zdravstvo, i to tek nakon što su spolno prenosive bolesti dosegle epske proporcije.
Čak i oni koji na prvi pogled djeluju kao dobročinitelji, poput volontera i onih koji dođu zbog usvojiteljskog turizma, predstavljaju potencijalnu opasnost, a internet mnogima pomaže da se riješe policije, piše Ozy.
Neki smatraju da se rješenje ovih problema krije u legalizaciji prostitucije, nakon čega bi se ona mogla strogo paziti, kao u Amsterdamu i Singapuru. Ali čak ni legalizacija neće se pozabaviti glavninom problema, tvrde mnogi, jer dokle god postoji potražnja, postojat će i oni koji će joj biti spremni udovoljiti. Za određenu cijenu.
