Kad sunce počne zalaziti, vrijeme je da se s Lokruma ide prema Gradu. Turisti obožavaju ovaj otok ispred Dubrovnika, a još ga više vole stanovnici Grada pod Srđom. No nitko na otoku nikad nije prespavao.
Za svakog je Dubrovčanina to jednostavno prejezivo. Otok Lokrum mističan je i preko dana, ali noću je to sasvim druga razina. Jedini dovoljno hrabri da spavaju tamo su lokrumski vatrogasci.
Rajski otok samo po danu
Njih 12 jedini su čuvari otoka. Jer čak i one koji su pokušali prenoćiti na Lokrumu, oni su u tome spriječili.
"Jednom sam u noćnoj patroli sreo poznanike iz Grada koji su sa sobom donijeli gajbu piva i krenuli prema tvrđavi Fort Royal. Jedva sam ih uspio uvjeriti da to ne dolazi u obzir. Htjeli su imati zabavu tamo", govori nam Vlaho Brautović (38), koji na otoku radi od 2000. godine, odnosno od početka uspostave brigade lokrumskih vatrogasaca.
Imali su 15. rođendan 17. travnja.
"To se jednostavno ne radi. Čak i kad sam bio mlađi, kad bi se počeo spuštati sumrak, jedva sam čekao da odemo. Lokrum je predivan, stvarno je rajski otok, ali samo po danu", rekao mi je jedan stariji Dubrovčanin.
Kao da je u dubrovačkom naslijeđu s Lokruma otići prije mraka. Vlaho kaže da nekima od njih ni danas nije svejedno kad spavaju na otoku.
"Svakome je prvih nekoliko noći bilo čudno, ali oguglaš. Noćne patrole su isto nekad jezive. Iz mraka se samo odjednom pojavi paun ispred tebe ili ti ispred nosa preleti sova", govori nam Vlaho.
Nije lako ni naviknuti se na prodorno glasanje paunova, zbog kojih mnogi vatrogasci ne spavaju. No prve noći su najteže. Lokrum je otok s dugačkom i mračnom prošlošću.
Prvi put se spominje 1023. godine. Te je godine, navodno na Dan svetog Benedikta, u Dubrovniku noću planuo veliki požar. Dubrovčani su se zavjetovali tom svecu da će mu sagraditi samostan i crkvu na Lokrumu ako ugasi požar. Tako je i bilo. Povijesni podaci potvrđuju da je samostan na otoku sagrađen 1023. Postoji i legenda o tome da se engleski kralj Richard Lavljeg srca nasukao na Lokrumu 1192.
Navodno se vraćao iz trećeg križarskog pohoda kad ga je zatekla oluja. Benediktinci su mu pomogli te je preživio havariju, a Richard im je navodno htio dati malo bogatstvo kako bi sagradili crkvicu na Lokrumu u znak zahvale.
Oni su to odbili. U povijesnim izvorima ne postoji potvrda o iskrcavanju Richarda Lavljeg srca na Lokrum. Stoljećima su benediktinci stolovali otokom ispred Dubrovnika. Bili su vlasnici cijelog otoka, sve dok ih 1798. godine nisu potjerali Francuzi i posjede prodali bogatim Dubrovčanima.
Legenda kaže kako su, tužni i gnjevni, benediktinci posljednju večer na otoku stavili kapuljače i cijelu noć kružili otokom. U rukama su imali velike svijeće okrenute naopako te su navodno prokleli sve buduće vlasnike posjeda na Lokrumu koji otok koriste za svoje zadovoljstvo.
Otok je kupio austro-ugarski nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I. Na Lokrum ga je dovela havarija broda “Triton” austrijske ratne mornarice.
Brod se s mornarima nasukao kraj Lokruma 1859. godine, a njima u čast podignut je veliki Tritonov križ na Lokrumu. Maksimilijan je, nakon što je došao odati počast poginulim mornarima, ostao posve oduševljen ljepotom otoka i odlučio ga je kupiti.
Sagradio je ljetnikovac i uredio cijeli otok za uživanje sa suprugom Charlottom. U vrijeme njegova vlasništva Lokrum je poprimio današnji izgled. Uz napušteni samostan sagradio je svoj ljetnikovac, uredio perivoje i staze na cijelom otoku.
Maksimilijan je nakon jednog ljeta na Lokrumu otišao u Meksiko, čijim se carem proglasio, gdje su ga zatočili i ubili. Njegova Charlotta vratila se na Lokrum, ali je pritom doživjela brodolom. Tu je nesreću preživjela, ali je nakon suprugova mučnog ubojstva potpuno poludjela.
U njemu je vrt sa 800 vrsta bilja
Ubila se u Maksimilijanovu dvorcu Miramare u Trstu. Medeni mjesec na Lokrumu proveo je austrijski princ i prijestolonasljednik Rudolph sa suprugom Stephanie. Rudolph je bio sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Legenda kaže da se zemlja zatresla, a more uznemirilo kad je mladi bračni par stupio na mistični otok.
Bio je to, priča se, znak njegove tragedije. Rudolph je na Lokrumu zasadio egzotično bilje, a danas je to botanički vrt u kojemu je oko 800 vrsta bilja sa svih strana svijeta. Nekoliko mjeseci poslije Rudolph je u dvorcu Mayerling ubio ljubavnicu, 17-godišnju Mariju von Vetseru.
Vlasnici posjeda završili život bizarnim nesrećama
Pronašli su je na krevetu prekrivenu ružama, a nagađa se da ju je ubio u naletu strasti i ljubomore. Nakon toga Rudolph si je oduzeo život. Imao je 29 godina. Navodno su Franjo Ferdinand i supruga Sofia Hohenberg trebali provesti ljeto 1914. godine na Lokrumu.
No prije toga su otišli u Sarajevo, gdje je Gavrilo Princip 28. lipnja 1914. godine ubio Franju Ferdinanda i tako započeo Prvi svjetski rat. Drugi su vlasnici posjeda završili život samoubojstvima i bizarnim nesrećama.
Prokletstvo otoka navodno se može poništiti samo ako se skupi sav vosak koji je iscurio one noći sa svijeća benediktinaca. Mističnost otoka na godinu privlači oko 300.000 posjetitelja. Na njega mogu od 1. travnja do kraja listopada.
Velika opasnost od požara
Zimi su tamo samo vatrogasci. Otok Lokrum posebni je rezervat šumske vegetacije i pod zaštitom je UNESCO-a. Na njemu se ne smije pušiti i nije dopušten dolazak pasa, a smješten je i u II. B kategoriju rizika od požara. To znači da na njemu uvijek mora postojati protupožarna zaštita.
Prošle godine bila su tri požara, a mnogi počnu usred noći. Vatrogasci su spriječili većinu požara tek u njihovu nastanku, a mnoge su vrlo brzo lokalizirali i nije bilo katastrofe.
Jednom su se zapalile instalacije u razrušenom benediktinskom samostanu u pet ujutro. Curilo je ulje, a sve je u samostanu dotrajalo pa je sreća da požar nije bio veći i da su vatrogasci uspjeli tako brzo reagirati.
Rizično penjanje na Fort Royal
"U sezoni puno ljudi usidri brodove kraj Lokruma. Jedne noći, mislim da je baš bilo otvaranje Ljetnih igara, vidjeli smo da je netko s broda u blizni ispalio signalnu raketu prema Lokrumu. To je baš bilo strašno jer nismo znali je li pala na otok pa smo odmah išli u patrolu. Nasreću, nije se ništa zapalilo", kaže Vlaho.
Takve su situacije za njih gotovo svakodnevne. Mnogi ni ne znaju da se na Lokrumu vatra ne smije paliti pa vatrogasci imaju pune ruke posla s turistima, a često ih ni domaći ne slušaju.
Primjerice, ljeti kad je jako vruće prerizično je penjati se na tvrđavu Fort Royal, no neki znaju biti uporni.
Stranci plivali prema otoku
"Jedne noći su nam pomogli Dubrovčani koji su uočili grupu stranih posjetitelja kako plivaju prema otoku i guraju ispred sebe malu barku punu hrane. Htjeli su je pripremiti s otvorenom vatrom na Lokrumu. Zaustavila ih je Pomorska policija u Lokrumskom kanalu", kaže ravnatelj Rezervata Lokrum Mario Tevšić.
Osim što paze da nitko ne pali vatru, vatrogasci imaju pune ruke posla i s medicinskim intervencijama tijekom sezone, kojih ima barem jedna svaki dan.
Izvan sezone kose travu te uređuju 27 kilometara staza i puteva na otoku, uklanjaju palo drveće, brinu se za botanički vrt, održavaju cjevovode i sve što je potrebno za održavanje otoka. Smjene im tada traju cijeli dan i noć te su na otoku dva vatrogasca, dok u sezoni rade po 12 sati, ali ih je više.
Rade cijelu zimu
"Zimi brod ne može pristati po noći pa su smjene dulje. Često puta se dogodi da zbog nevremena brod ne može doći po nas pa ostanemo po dva-tri dana neplanirano. Kako se približava sezona, imamo sve više radova kako bismo se pripremili za posjetitelje, a preko ljeta smo stalno u pripravnosti i barem jednom na dan imamo medicinsku intervenciju", govori nam Vlaho.
Smeta im što neki misle da ne rade ništa nego da samo šetaju i love ribu za večeru.
"Kad počnu dolaziti posjetitelji, moramo biti sređeni, u košuljama, i onda svi kažu: ‘Vidi kako im je lijepo, uživaju’. A cijelu smo zimu radili", kaže Vlaho.
Nikad nisu obnovili štete od rata
Na otoku imaju svoje prostorije u kojima spavaju i jedu. Sami kuhaju, prije se dogovore što treba kupiti, a nekad zaista pojedu ono što ulove iz bogatog podmorja. Kad ih pitate koji im je dio Lokruma najdraži, nitko nema odgovor.
"Sve je savršeno što se tiče prirode. Svaki je dio poseban i ne može se tu izabrati", zaključuju vatrogasci koji obožavaju svoj posao.
Kažu jedino da bi se vrijedne građevine, kao što je samostanski kompleks te tvrđava, trebale obnoviti kako bi Lokrum zasjao u svojoj raskoši.
Mnogo je štete napravljeno za vrijeme rata, početkom devedesetih godina i nikad se nije obnovilo. A najbolji dio njihovog posla, osim Lokruma, su kolege.
"Svi smo zapravo prijatelji, a ne kolege s posla. Sve se možemo dogovoriti i funkcioniramo kao mala obitelj", kažu nam čuvari najmističnijeg jadranskog otoka.
