Možda bi za planinarske domove dobro bilo primijeniti što su Sovjeti uoči raspada države primijenili na istovarivanje hrane. Ideolozi su htjeli da svi budu jednaki, pa su hranu koja je dolazila u gradove iz kamiona morali istovarivati i ljudi čiji će radni sat za koju godinu koštati i petsto dolara. Ma, možeš biti kirurg, astronaut, projektirati mostove, ali ima da istovaruješ jabuke i paradajz. Kako je za ogromnu većinu to bila protuvoljna radnja, mnogo je hrane propadalo. Potkraj raspada države lideri su se sjetili motivirati ljude. Propadne li manje hrane, dio mogu zadržati za sebe. Barem nekakva nagrada. Naravno, to je bilo dovoljno da ne propadne gotovo ništa.
Ne znam po kojem se kriteriju određuje tko “drži” kuhinje i šankove u planinarskim domovima ni teče li tu sve bez ikakvih prigovora ili je, iako je lova manja, teški fajt kao za šankove u kinima, ali možda bismo o svemu više saznali da se za početak otvore natječaji makar isključivo za članove planinarskih društava. Eto, planinarski dom društva X su izgradili i godinama održavali članovi. Donijeli svaku ciglu i gredu na leđima, ili dovezli kamionima, nepravedno je da im itko to oduzme. Ali stvarno me zanima što bi bilo da vodstva društava, kako rekoh, za početak vođenje kuhinja i šankova ponude isključivo svojim članovima. Ili svima zainteresiranima.
U mnogim se domovima na hranu čeka predugo. Moglo bi to efikasnije. Ali imam li monopol, ako mi je zajamčeno da hranu i piće (tako je i na nekim plažama) nudim samo ja, zašto bih se trudio biti efikasniji ili jeftiniji ili bolji? Tu si, na planini ili plaži, uzmi ili ostavi. Ako ništa drugo, interes ili izostanak interesa za najam odgovorio bi na mnoga pitanja oko kojih mi planinari ovih tjedana debatiramo. Nakon te akcije bilo bi jasno što bi država doista dobila otme li domove planinarskim društvima. Recimo da bi bilo jasno koji bi domovi i kuće, preuzme li ih država, gotovo sigurno postali vile za tajkune i njihovo društvo, hosteli ili hoteli, a koji bi i danas upravo planinarima mogli služiti bolje nego što čine. Blažena konkurencija.
U sljemenskom sam domu doživio da mi gazdarica odbije prodati ručak jer sam odbio pojesti tjesteninu s gljivama koja je plivala u vodi, kao da je juha. Bi li za to bilo ikakve šanse da na natječaju može izgubiti biznis? Postoji li “skupština dioničara” koja je ne bi smijenila?
