Svaka kriza je prilika. Ova Agrokorova kriza prilika je najuspješnijima i najvještijima da izvuku što više rizično plasiranog novca Ivici Todoriću; samom Ivici Todoriću prilika je da sretne svoju karmu; a nama svima drugima da se ponadamo kako bi to bilo lijepo da ova nesreća bude okidač za nekakvu društvenu katarzu.
Međutim, izvjesno je samo kako će ovi prvospomenuti dobro iskoristiti priliku. Jer je naša prekrasna i presposobna Vlada potrčala spašavati nešto što je trebalo prepustiti prirodnom ekonomskom toku da riješi.
O kakvoj je krizi tu doista riječ? Ograničenog dosega. Samo na one koji su je zakuhali, a svi ostali će preživjeti nakon potresa umjerene snage. I određenog troška koji moraju svi podnijeti, jer su svi godinama zvijer hranili i tetošili, naivno se nadajući kako im zvijer nikad neće odgristi ruku. Baš.
Kako ćemo prepoznati tko je najviše 'zaslužan' za krizu? To su oni koji stvaraju najviše buke oko krize, rade najveće pritiske i žele što više toga svaliti na državu jer država po definiciji ima najviši kreditni rejting, pa se je svima bolje svoje potraživanje nekako uvezati uz državu umjesto da dug leži na Agrokoru i njegovim, kako im se tepalo, perjanicama.
Listu osumnjičenih za ovaj bal čine: bankari, mirovinci i politički establišmet koji je godinama s Todorićem igrao igru pogodovanja i povratne sprege vraćanja duga u vidu zapošljavanja i financiranja kojekakvih budalaština. Jasno, tu su i vlasnici i menadžment raznih franckova i podravki koji su pohlepno uletjeli Todoriću u ralje sa stotinama milijuna kuna potraživanja, pripomogli su malo i neki mediji, pa neki tajkuni koji su osobno davali Todoriću pozajmice...
Zašto se sve ovo pokušava prikazati kao sistemska kriza, a Agrokor kao sistemski važna firma? Pa, jednostavno. Da lakše prođu svinjarije (ispričavam se) koje nam naši vladajući serviraju. Evo malo demistifikacije... Dečki koji malo znaju računati, jasno su prikazali kako Agrokor čini 3-5 posto bruto društvenog proizvoda. Znači, naspram toga je nekakvih 95-97 posto BDP-a. Što je onda kod Agrokora sistemsko?
Evo moj mali doprinos računici. Recimo da je godišnji proračun oko 120 milijardi kuna. Iz Vlade me neki dan plaše kako ćemo popušiti samo 15 milijardi kuna na sanaciju malih banaka koje posrću trenutno s Agrokorom. Vau! A proračun je 120 milijardi kuna. A u proteklih 25 godina to je puno više stotina milijardi kuna. Koje smo mi u najvećoj mogućoj mjeri istresli kroz prozor.
Pa preživjeli smo mi i Gucića i Kutlu koji su gumicom pobrisali stotine poduzeća, i još niz malih takvih tajkunčića kojima ne znamo ime; preživjeli smo sav taj stravični proces pretvorbe i privatizacije, krvavu tranziciju i krvavi rat i sad netko ima srca ljudima nabijati paranoje radi jednog Todorića i Agrokora? Gdje će vam duša?
Kad smo kod tih tema, bilo bi dobro da se i sam Todorić i njegova klika zagledaju u svoju dušu. Što su radili i koga su sve pregazili na putu prema gore. Dežurni dušobrižnici sad plaču nad sudbinom 40.000 zaposlenih u Agrokoru u Hrvatskoj. A što je s tisućama malih trgovaca i firmi dobavljača koji su propali ranije radi Agrokora? Članovima njihovih obitelji? Oni vrijede manje? Sva će ta lica sad još jednom morati vidjeti. Od čega mi svi iskreno ipak nećemo imati nikakve koristi.
Ono što bi morali naučiti na ovom primjeru, onako kolektivno, jest da se s nesolidnim ljudima i nesolidnim poslovnjacima nema posla. Primjerice, moj prijatelj Nikša ima svoju firmu, ali ne radi ništa s Agrokorom, čak niti ne kupuje u Konzumu, bira partnere u poslu koji ga uvažavaju i plaćaju. I najnormalnije živi. Koliko njega pogađa Agrokorov pad? Nimalo.
