Al Jazeera: Evo zašto nafta nije obogatila Venezuelu

Al Jazeera Balkans objavila je zanimljivu reportažu svoje medijske centrale s mjesta na kojem je u Venezueli otkrivena nafta prije skoro 100 godina, još 1922. Ribar Jose Medina koji je cijeli život proveo na jezeru Maracaibo na sjeverozapadu zemlje, provezao je reportersku ekipu svojim čamcem. Kaže da mu zagađenje koje uzrokuje naftni sektor uništava egzistenciju.

"Cijelo ovo područje je zapostavljeno. Ranije su brinuli o naftovodu i plinovodima. Sada je jezero puno nafte i otpada. I čamci i mreže su nam prljavi. Moja obitelj ovisi o onome što radim, a naftna industrija nas uništava."

Užas Ekonomix Sjećate se inflacije? Juga je tonula brže od Venezuele

Ekipa je posjetila grad Cabimas, iz kojega se Venezuela, nekoć poznata po uzgoju kave i papaje, pretvorila se u naftnog diva. Ali, stanje se posljednjih godina pogoršalo.

"Po dnu jezera Maracaibo leže kilometri cijevi za transport nafte i plina. Dio ih nije u funkciji. Ovdje možete vidjeti plin koji curi, samo jedan od primjera ogromnih infrastrukturnih problema s kojima se danas suočava energetski sektor Venezuele", objasnila je Al Jazeerina novinarka.

"Sve je propalo"

Stanovnici navode da tankere rijetko vide. Proizvodnja nafte pala je za 70 posto u proteklih 20 godina, a izvoz dodatno kompliciraju američke sankcije. Francisco Luna radi za državnu naftnu kompaniju PDVSA više od 30 godina. Nekada su, kaže, ovdje proizvodili 80.000 barela nafte dnevno, a danas – niti jedan.

"Prepirao sam se s upravom! Kako se bojanje naftovoda u crvenu boju može smatrati održavanjem kad je iznutra sve zastarjelo i trulo. Požari su česti, i eksplozije. Od nas se očekuje da radimo bez odgovarajućih sredstava", otvorio je dušu novinarima Luna.

Navodi da mu je mjesečna plaća osam dolara.

"Revolucionar sam, ali ovo nije ono što sam sanja. Želim raditi, a nemamo niti alat niti čamce. Sve je propalo. Ranije smo imali velike menze za radnike. Prijetili smo da nećemo dolaziti na posao ako nam ne osiguraju hranu. Od plaća se ne možemo prehraniti, zato želimo barem obrok na poslu."

Al Jazzera nakon tog dijela kreće s povijesnim pregledom, s obećanjem već godinama pokojnog predsjednika Huga Chaveza od prije dva desetljeća kada je došao na vlast da će standard rasti. PDVSA je trebao biti ključni dio njegovog plana. Ali, stručnjaci kažu da su slaba ulaganja, neiskustvo i korupcija Chavezovih pristalica uništili kompaniju.

Venezuela Top News ISIL-ovskom taktikom pokušali ubiti Madura

Al Jazeera od tog mjesta počinje glatko prešućivati ključne nepobitne činjenice. U prvom redu to da su sve do 2012. godine prihodi države od nafte strelovito rasli, sve do 70 milijardi dolara. Chavez je umro od raka u ožujku 2013. i cijelo to vrijeme Venezuela je uredno obuzdavala inflaciju.

Čak i 2013. godine prihodi Venezuele od nafte još uvijek su bili viši nego bilo kada u povijesti prije Chaveza. Al Jazeera zapravo prešućuje da se strmoglavi pad ekonomije Venezuele zakotrljao u 2015. i da je inflacija eksplodirala 2017., u skladu s ekonomskim i političkim pritiskom SAD-a.

Slagali su jedno, a onda vjerojatno cenzurirali drugo

Al Jazeera konstatira da ekonomiju Venezuele, posebno naftni sektor, vlada Nicolasa Madura pokušava oživjeti investicijama iz Rusije i Kine. Al Jazeera je uzela izjavu Cesara Mate, stručnjaka za naftu i plin: "Geopolitičke promjene i okretanje Kini skuplja je opcija zbog većih troškova prijevoza tereta. Venezuela ima velika dugovanja Kini, tako da tek trebamo vidjeti hoće li Peking doista ulagati u Venezuelu i hoće li to donositi prihode i kako će taj novac ulaziti u zemlju kad smo pod sankcijama."

U tome je Mata savršeno u pravu, ali je pitanje je li Mata izjavio još nešto relevantno na tu temu, jer se po internetu, posebno po medijima sa španjolskom govornog područja, može pronaći mnoštvo izjava ovog čovjeka u kojima argumentira zašto osuđuje sankcije SAD-a Venezueli, posebno u političkoj eri Donalda Trumpa.

Ako on konstatira, u čemu je u pravu, da je ekonomska suradnja s Kinom skuplja zbog udaljenosti, lako je zamisliti da je televizijski prilog koji je prešutio da ekonomski pad Venezuele počinje tek sa smrti Chaveza 2013., prešutio i dio izjave jednog od vodećih stručnjaka za naftni biznis u toj zemlji, primjerice o tome da je Venezuela naprosto otjerana u zagrljaj Pekinga i Moskve.

Na kraju Al Jazeera konstatira: "Mnogi od ovih ribara vjerovali su u revoluciju i bolji život koji im je trebala osigurati. Sada smatraju da ih je vlada zanemarila i zaboravila obećanja koja im je nekada dala."

Takvo stanje u Venezueli danas dobrim dijelom jest politička činjenica. Bode, međutim, u oči konstatacija Al Jazeere u najavi ove reportaže: "Venezuela ima najveće rezerve nafte na svijetu, zbog čega bi trebala biti i među najbogatijim zemljama."

Biti kao Venezuela Top News Socijalizam - na užas mnogih Amerikanci ga više ne mrze

Najava je najblaže rečeno čudna zbog dvije stvari. Prvo zbog toga što je sve do prije šest godina vlada Huga Chaveza bila vrlo čvrsta i stabilna usprkos svim geopolitičkim udarima upravo zato što je Venezuela tada bila ekonomski jaka. Drugi problem s ovakvom konstatacijom je to što siromaštvo u nekoj zemlji, iskustvo je pokazalo, zapravo nema nikakve veze s naftom.

Dapače, nafta se vrlo često pokazuje kao rudno bogatstvo koje ide u korak s raslojavanjem u društvu i masama krajnje osiromašenih stanovnika zemlje koja leži na nafti. Najbolji primjer za to je upravo Katar, u čijem glavnom gradu Dohi Al Jazeera ima svoju centralu. Riječ je o jednoj od najbogatijih zemalja svijeta po stanovniku upravo zbog nafte. Ali, samo kad se uzima da Katar ima 250.000 stanovnika, što uopće nije točno.

Katar je zemlja - siromaštva i bijede

Ova nasljedna monarhija ima zapravo čak 2,5 milijuna stanovnika, od čega je čak 90 posto stranih radnika iz krajnje siromašnih zemalja poput Nepala. Prosječni radnik u građevini prima tek bijednih 160 dolara mjesečno i nema nikakvih prava.

Poslodavac mu čak ima pravo uzeti putovnicu, a zakoni Katara kažu da strani radnici iz tih zemalja nemaju pravo otići sve dok im to – poslodavac ne dopusti. Tijekom gradnje stadiona uoči svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru, svijet je u nekom trenutku počeo ozbiljno prijetiti monarhiji zbog užasnih uvjeta u kojima radnici iz siromašnih zemalja rade, pa i masovno i umiru i ginu u nesrećama i na vrućinama tamošnjih gradilišta.

Slijedilo je monstruozni niz otkrića o neisplati ionako mizernih plaća, o seksualnom zlostavljanju domaćih vlasnika nad stranim siromašnim najamnim radnicima... U konačnici se pokazuje da je stopa siromaštva u Kataru skoro 90 posto, iako je također riječ o zemlji s jednim od najvećih rezervi nafte u svijetu. O ljudskim pravima da se ne govori.