No, Deutsche Welle je ovih dana izvijestio o studiji savjetničke tvrtke S&B Strategy iz koje proizlazi da nitko od zaduženih za taj projekt "uopće nije svjestan, koliki je to posao – i da je doslovce nemoguće to postići".
"Najprije, treba biti svjestan opsega zadatka poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada: samo u stambenom sektoru u Njemačkoj je 15,7 milijuna zgrada koje nisu ili su tek djelomično energetski obnovljene od kako su izgrađene. Tu treba dodati još oko 1,7 milijuna zgrada druge namjene koje su izgrađene prije 2001. i stoga ih potencijalno treba sanirati", upozorava se u studiji.
Njemački novinari pišu kako bi, po postojećim cijenama, sanacija grijanja, prozora, krovova i fasada vlasnike nekretnina trebala ukupno koštati nevjerojatnih 1,2 bilijuna eura. "Ali čak i kad bi vlasnici bili spremni na takav astronomski izdatak, stručnjaci S&B Strategy konstatiraju jednostavnu činjenicu: nema ljudi koji bi to mogli napraviti", piše Deutsche Welle.
"Jednostavno nedostaju potrebni majstori da se renovacijski radovi provedu u potpunosti. Time ograničenja u kapacitetima kod zanatlija prijete cjelokupnoj klimatskoj strategiji Njemačke", rekao je jedan od autora istraživanja Fabio Meggle za njemačku agenciju dpa. Iz naše perspektive može se lako zaključiti kako će, i ono malo majstora što nam je još ostalo, u slijedećim godinama put Njemačke, jer će ondje potražnja za građevincima raznih profila biti enormna, a cijena rada golema.
I drugi autor iz te tvrtke, Christoph Blepp je smatra da je Njemačka cijelu vječnost daleko od ciljeva poboljšanja energetske učinkovitosti u sljedećih nešto više od dvadeset godina, a radna snaga je najveći problem. "Čak i ako se nađu novi majstori, sljedećih godina „baby-boom“ naraštaj iz šezdesetih odlazi u mirovinu i među njima su naravno i obrtnici – a nasljednika često nema", zaključuje se u tekstovima.
Stručnjaci iz Münchena već poručuju kako i proizvođači građevinskog materijala i sustava grijanja rade na većoj produktivnosti, što znači i bržu montažu: razvijaju se gotovi moduli, nove tehnologije montaže i učinkovitiji proces. No tu je problem i sama država i njeni propisi koje nužno treba prilagoditi današnjici i postojećim tehnološkim rješenjima – a- premda je nama iz hrvatske perspektive to teško shvatljivo- i u tome Njemačka šepa.
I na kraju, zaključuju, tu je i nerješiv problem u mnogim njemačkim gradovima koji se mogu pohvaliti sa autentičnim i zaštićenim fasadama iz prošlih vremena: toplinska zaštita pak takvih zgrada može koštati upravo basnoslovne iznose gdje vlasnici tek rijetko imaju novaca za takvu investiciju. Drugim riječima, mišljenje je stručnjaka kako će do 2045. biti energetski prilagođen možda tek djelić zgrada u ovoj zemlji – sa svim posljedicama u težnji za „klimatskom neutralnošću“.
