Njemački glazbenici Jan Freund i Gunnar Heuschkel početkom 90-ih otvorili su u Leipzigu svoju tvrtku R. A. N. D. za što se općenito držalo da je samoubilački poslovni potez. Tvrtka koju reportažno spominje Spiegel Online, tiska – vinilne ploče za slušanje muzike, LP u prvom redu, odnosno takve nosače zvuka koje je još, ako ne 1991., onda sigurno 1992. globalna civilizacija proglasila za nepovratno otišle u povijest.
Freund i Heuschkel u biznis su ušli upravo zato, jer su se tada i sami aktivno bavili glazbom i bila im je puna kapa da na pojedine ploče moraju čekati tako dugo, zapravo sve duže i duže. Danas njihova postrojenja, međutim, režu i tiskaju oko 5000 vinilnih ploča dnevno, milijun i 750 tisuća godišnje; tvrtka naprosto cvate. Sve zato što prodaja vinilnih ploča u Njemačkoj danas cvate kako nije već više od četvrt stoljeća.
Prema godišnjim statistikama njemačkog Saveznog udruženja glazbene industrije (BMVI), već 2013. bilo je jasno da se nešto događa. Te godine u toj zemlji prodano je otprilike isto onoliko ploča koliko i 1992., godine kad je nastao definitivni i konačni lom u komercijalnoj prodaji LP-a. U 2016. godini prodano je već otprilike dva puta više nego 2013., odnosno 3,1 milijuna vinilnih ploča.
Samo u odnosu na 2015. bio je to skok od jednog milijuna i, ako je neki biznis u glazbenoj distribuciji ovih godina rastući, onda su to odavno prežaljene vinilne ploče koje opet stupaju na scenu. Još prije samo desetak godina prodaja vinila jedva da je postojala, bila je skoro pa nula. Prema statistikama BMVI-a, prosječni kupac vinilnih ploča je muškarac u dobi između 40 i 59 godina, i izraziti je diskofil koji će u vinilnom izdanju kupiti onaj album do kojega mu je posebno stalo.
Međutim, ako se statistika BMVI-a pogleda podrobnije, dolazi se do zaprepaščujuće činjenice da je razmjerno najveći postotak kupaca vinilnih izdanja u dobnoj skupini od 20 do 29 godina starosti, neovisno o spolu. Kupci glazbe u toj dobi čine 9,1 posto svih kupaca CD-ova, ali i čak 18,8 posto svih kupaca vinila, te očito upravo u toj dobnoj skupini leži najveći dio tajne uspona prodaje vinila.
Osim te skupine, učestalo se vinil kupuje i među onima od 40 do 59 godina, ali niti izbliza s tolikom razlikom kao među mladima u 20-im godinama života. U konačnici to znači da LP i vinil uopće doista jedini ima sigurnu budućnost rasta u glazbenoj distribucijskoj industriji.
Ovakva kretanja primijetio je prije točno godinu dana i Guardian, objavivši 25-godišnji rekord u prodaji glazbenih vinila u Velikoj Britaniji. Tada je bila riječ o 3,2 milijuna prodanih albuma u 2015. godini, te o čak 53-postotnom rastu prodaje u odnosu na godinu ranije. O kakvom je preokretu trendova riječ pokazuje podatak da je u Velikoj Britaniji u cijeloj 2007. godini prodano samo 200.000 vinilnih albuma.
U 2016., pak, u tiražama većima od 10.000 primjeraka prodano je čak 30 albuma, u prvom redu Bowiejev "Blackstar" iz očitih razloga, ali i mnogi drugi albumi.
Tada, prije godinu dana, analitičari su, kao i u slučaju Njemačke danas, uočili da među novoprobuđenim entuzijastima za vinilnim pločama nisu samo oni koji se romantično sjećaju zlatnih osamdesetih, nego je u međuvremenu stasala generacija 20-godišnjaka, onih rođenih od 1988. do 1997., koji su prosječno zapravo najoduševljeniji poklonici glazbe na vinilnim nosačima zvuka.
