Od bračkog kamena izgrađena je Bijela kuća u Washingtonu. Danas je Jadrankamen, tvrtka koja obrađuje taj, u svijetu čuveni materijal, na koljenima. Poduzeće je vođeno na kriv način, a iz njega je isisan golem novac.
Očajni radnici su jeku propasti skupljali plastične boce da bi prehranili obitelji. Plaće koje su zaradili teškim radom, poslodavac im nije isplaćivao mjesecima.
U posljednjih nekoliko godina na takav je način propalo na desetke tvrtki koje su nekoć bile vedete hrvatskog gospodarstva. Sve priče o propasti ponavljaju sličan, gotovo tipski obrazac.
Vlasnici su ih dobili zahvaljujući tome što su bili u milosti političkih bogova. Poslove su sklapali zahvaljujući poznanstvima s “našim ljudima na terenu”.
Sve su, u trenutku povoljne političke konjunkture, poslovale s milijunskim dobicima. Dobivale su najprestižnije nagrade i bile primjer.
Danas su njihovi vlasnici još uvijek primjer, ali negativan: njima se uglavnom bavi Uskok.
Takvi kapitalisti se sa svojim mecenama uzdižu, i s njima propadaju. Takav kapitalizam nije poduzetnički, i zato na dulji rok nikada ne može uspjeti...
Nekadašnja nada jugoslavenskog tenisa, Bruno Zvonimir Orešar, svoju poduzetničku karijeru započeo je u predahu između mečeva s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kojega je često puštao da pobijedi.
Nakon ozljede leđa morao je odustati od sporta, pa se 1995. godine bacio na biznis. Postao je vlasnik bračkog Jadrankamena, tada najveće i najuspješnije kamenarske firme na području cijele bivše Jugoslavije.
Bio je to “istočni grijeh” iz kojega se mogao naslutiti kasnije razvoj događaja. Protivnici ove akvizicije tvrdili su da je Orešar otezao s isplatom kupoprodajnog iznosa i već tada oštetio državu za 325.000 tadašnjih njemačkih maraka.
U isto vrijeme Orešar je ušao i u vrlo uspješne splitske tvrtke Monter za završne radove u građevinarstvu i u modnu kuću Uzor (splitska inačica Kamenskog), koje su tada zajedno zapošljavale gotovo dvije tisuće radnika, imale uhodane poslove i nekretnine na atraktivnim lokacijama u Dalmaciji.
Godine isisavanja novca, zaduživanja, lošeg vođenja, nepostojećeg planiranja, Jadrankamen su dovele do ruba stečaja.
Nije moguće ne primijetiti da je pravo čudo raspad firme pod kojom leže tisuće tona najvećeg bogatstva dovela u ovo stanje. Jadrankamen je državi danas u jednom trenutku bio dužan više od 33 milijuna kuna!
Monter je devastiran, Uzor je bio u još goroj situaciji od Jadrankamena. Radnici, većinom žene, nisu dobivale plaće, a doprinosi im nisu plaćeni od 2004.
Carstvo Brune Orešara počelo se urušavati izgradnjom ekskluzivnog hotelskog resorta u Novom Vinodolskom, za koji su spomenuta poduzeća očito bila dobra kasica prasica.
Istodobno s propadanjem njegovih firmi, život nekadašnjeg tenisača postajao je luksuzniji. Po medijima se tvrdilo da je Orešar vlasnik apartmana u elitnom kompleksu Murano Portofino u Miamiju, te da ima i apartman kategoriziran s pet zvjezdica na ultraskupoj Petoj aveniji u New Yorku.
Prema podacima iz američkih zemljišnih knjiga apartman u Miamiju mu je prodala Iva Majoli u srpnju 2004. U floridskom Poreznom uredu stoji da je taj apartman plaćen 639.000 dolara, iako je prema službenim podacima tržišna vrijednost Orešarova apartmana za 2010. godinu procijenjena na 906.470 dolara....
Tatjana Žužul morala je vratiti 628.000 kuna koje je dobila od tvrtke krajem 1998. godine. Žužul je, paralelno s financijskom propašću njegovih tvrtki, stekao masu kuća i stanova, a pokrenuo je i privatno sveučilište u Dubrovniku.
Generalturist je imao 300 zaposlenih. S 500 milijuna kuna prometa godišnje u 2010. promet je pao na samo 197 milijuna...
Generalturistovi zaposlenici ne vjeruju da se njihovi dojučerašnji poslodavci nisu dobro pobrinuli za sebe. Činjenica je da su Pećarevići kroz godine osnovali više tvrtki sličnog imena (Generalturist Nekretnine, Generalturist Razvoj, Genturist Mreža, Monsun), u kojima je završila i neka izvorno GT-ova imovina.
Na njih su tijekom posljednjih nekoliko godina prebačene sve nekretnine i vrijednosti, rekli su zaposlenici za medije.
Zaposlenici tvrde i kako je dio menadžera koji su GT bacili u dugove, odlazio s milijunskim otpremninama.
Robert Ježić je prije sklapanja braka iz interesa s HDZ-om bio jedan od bogatijih Riječana.
Čim je potpisao “pakt s vragom”, postao je jedan od najbogatijih Hrvata. Dobio je moćni Dioki, a nakon nekog vremena i Novi list, na čijem je računu zatekao 17 milijuna kuna, koje je isisao i prebacio u druge tvrtke.
S novcem Diokija - njegov je slučaj jasniji od drugih zbog poltičkog značaja Uskokove istrage - nemilice je kupovao skupe darove svom političkom sponzoru, Ivi Sanaderu i HDZ-u. Sad je ostao i bez Novog lista i bez Diokija.
Dioki je doveden do ruba stečaja, radnici plaće nisu vidjeli mjesecima, a i Novi list je poslovao s problemima. No Ježiću su ostale vile u Rijeci i Opatiji, kao i druga, milijunski vrijedna imovina.
Zbog bivšeg direktora Kamenskog Antuna Crljenka 500-tinjak radnica završilo je na ulicama. Kazneno ga gone i potražuju 50 milijuna kuna za neisplaćene plaće.
Crljenko iz godine u godinu niže afere. Posjeduje kuću u Zagrebu i stan u Novom Zagrebu koji je sada navodno na kćerino ime. Nekada je u njemu, pričaju Crljenkovi poznanici, živjela njegova majka.
"Jadna žena, uz imućnog sina okolo je prosila za hranu. Što bi takav čovjek mario za neke radnice Kamenskog", komentirali su Crljenakovi bivši suradnici.
