Ne razumijem kakva bi točno trebala biti predložena reforma mirovinskog sustava, pa ne ju bih ni komentirao.
Međutim, pokazujem problem kojeg ona pokušava riješiti. Pogledao sam kako kreće manjak u Hrvatskom zavodu za mirovinsko ‘osiguranje’ (kao što ste već valjda shvatili, niste si uplaćivali nikakvo osiguranje, nego se nadate da će u tom sustavu netko sutra uplaćivati za vas).
Napomene:
– Iz HZMO se isplaćuju i dječji doplatci, trenutno oko 1,4 mlrd. kuna godišnje
– sam HZMO ima rashode, oko 300 mil. kn godišnje — obje te stavke su (naravno) zbrojene u rashode
– podaci za prethodne godine su iz fin. izvješća HZMO, projekcije proračuna za 2018.-2020. su Ministarstva financija
– 2014. je djelomično ‘zakprpana’ prebacivanjem imovine osiguranika s beneficiranim stažem
Ovaj grafikon prikazuje rashode HZMO, njegove prihode od doprinosa za mirovinsko ‘osiguranje’ i rupu koju direktno krpa državni proračun, kroz tzv. ‘Izvor financiranja opći prihodi i primici’, a unutra su i neke manje zanemarive stavke.
Ako niste vidjeli, ovdje je i jučerašnji članak Nevjerojatna ulaganja mirovinskih fondova.
Mirovinci su se donedavno hvalili velikim prinosima, iako su oni bili ostvareni praktički slučajno (zbog ‘quantitative easing’ u EU epskih razmjera koje nitko nije mogao predvidjeti, a ako oni tvrde da jesu, pitajte ih zašto ih nisu regrutirali da ta svoja znanja primjene za globalne igrače za 10 ili 100 puta veću plaću), ali opet i tu su rezultati daleko slabiji nego su trebali biti: Obveznički i mirovinski fondovi: a gdje su novci?
Ova će godina za OMF-ove skoro sigurno završiti oko nule ili negativno, a zbog strukture njihova portfelja slično će biti i u idućima. Bit će zanimljivo pratiti rasplet ove priče.
(Tekst je u cijelosti preuzet s portala Eclectica.hr, autora Nenada Bakića)
